"Porasla je homofobija na stadionima"

Nico je igrao u Bundesligi za uzraste do 19 godina. U idućoj sezoni će vjerojatno prijeći u jedan klub u Drugoj Bundesligi. To je razlog zašto ne želi otkriti svoj puni identitet. Nico planira tek kad prijeđe u novi klub objaviti da je homoseksualac. I o tomu se želi dogovoriti s novim klubom. Susrećemo ga na igralištu, na rubu snimanja filma o homofobiji u nogometu.

Deutsche Welle: Thomas Hitzelsperger je u siječnju svojim očitovanjem htio potaknuti raspravu o homoseksualnosti u profesionalnom nogometu. Kako Vi osobno doživljavate tu situaciju?

Nico: Nakon očitovanja Thomasa Hitzlspergera postojala je nada da će doći do zaokreta. Ali, ja uočavam da stvari postaju još gore. Istina, mediji su o tomu pozitivno izvještavali, ali različito je stanje u medijima i na igralištu. Ja kao homoseksualan nogometaš imam osjećaj da je očitovanjem Hitzlspergera desna scena dodatno podgrijana. Homofobija na igralištima se povećala. Upravo zadnjih tjedana se na stadionima Bundeslige ponovo čulo homofobno pjevanje. A ako se čovjeka ponižava na igralištu, onda je teže u javnosti govoriti o tomu.

Kakvo je stanje u Vašoj momčadi?

U momčadi se čuju uobičajene fraze: 'To je bilo pedersko dodavanje' ili 'Pederu jedan'. Te se stvari neće promijeniti. Ali, to je teško ignorirati ako se čovjeka svakodnevno s time konfrontira. To je problem.

Trenutno se uz pomoć Njemačkog nogometnog saveza (DFB) snima film o problemima i izazovima homoseksualnog nogometaša. Dijelovi filma zasnivaju se na Vašim iskustvima. Što bi film trebao postići?

Film bi trebao ohrabriti mlade i pokazati da se kod nogometa ne treba skrivati. Cilj je da ljudi mogu reći: 'Hej, ja sam homoseksualac, prihvatite to i u amaterskom nogometu!' Za mene osobno je film suočavanje s mojom situacijom i ohrabrenje da nastavim dalje.

Možete li opisati jednu scenu iz filma koju ste sami doživjeli?

To se dogodilo prije dvije godine. Igrom jednoga glupog slučaja moja tadašnja momčad je doznala da sam homoseksualac. Nakon treninga sam došao na tuširanje i najednom se nitko nije tuširao kao inače - gol, nego su se svi tuširali u gaćama. Bio sam naravno šokiran. Nisam u početku znao zašto to čine. Tek s vremenom sam shvatio da to čine zbog mene. Pomislio sam da je to kraj moje karijere. Nisam više želio ići na trening. Nakon tjedan dana sam nastavio trenirati, ali sam na kraju sezone izbačen iz momčadi - zbog loših rezultata. A ja mislim da sam dobro igrao. To pokazuje da se u nogometu ne prihvaća homoseksualce. I to se u dogledno vrijeme neće promijeniti.

Kako su na to reagirali vaši prijatelji u klubu ili trener?

Moji prijatelji u momčadi pridružili su se većini. To je u nogometu češće tako. Čovjek ne želi biti izoliran, želi na neki način biti cool, želi biti muževan. A u takvoj situaciji se ne može stajati uz jedinoga koji je izoliran. Ni moj trener nije ispravno reagirao, to se može naknadno reći. Možda je ta situacija bila za njega preteška. Ne želim sad nikome predbacivati krivicu. Ali, mislim da je mogao stati uza me i da nije smio jednostavno ništa ne činiti. A mogao se i usprotiviti sportskom vodstvu kluba koje je odgovorno za moj odlazak.

Unatoč tom udarcu niste odustali od nogometaške karijere. Zašto?

Sasvim jednostavno: Ako na travnjaku dobro igraš i gledatelji na tribinama slave, to je jednostavno najljepši osjećaj koji postoji. To odbaciti, i s time deset godina treninga, i to samo zato što ja volim muškarce a ne žene, to jednostavno nije vrijedno takve odluke.

Biste li nakon Vaših iskustava homoseksualnim nogometašima preporučili da se očituju kao homoseksualci?

Svatko mora sam znati što želi činiti. Za mene je bolje to otvoreno živjeti. Mogu biti takav kakav sam. Ne mogu se stalno skrivati. To je i teško, ako je čovjek stalno u medijima. Draže mi je da to sam objavim nego da to netko drugi otkrije. Ali, to mora biti dogovoreno. Ne bih rekao da se čovjek mora očitovati kao homoseksualac jer je to u duhu vremena. To svatko mora odlučiti za sebe.

Što bi se u nogometu trebalo promijeniti?

Želio bih više informativnog rada u klubovima. Želio bih da treneri već kod najmlađih uzrasta zabrane izraz 'peder' i slično. Da se na tribinama pjevaju homofobne pjesme, s time na kraj mora izaći profesionalni nogomet. To nažalost vrijedi i za druge teme kao rasizam. Ali, meni je važna prevencija već kod nižih uzrasta, tu se nešto mora promijeniti.

O svojim uspjesima, dosadašnjim klubovima i mogućem novom poslodavcu Nico nije želio govoriti. Tek toliko da je u pregovorima s dva kluba i da će vrlo vjerojatno u idućoj sezoni igrati u 2. Bundesligi. I dugoročno želi otvoreno živjeti svoju homoseksualnost, kaže on. Ali, kada i kako će objaviti da je homoseksualac, to još ne zna.