Poljski plinovodi u oblacima | Gospodarstvo | DW | 28.03.2019
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Gospodarstvo

Poljski plinovodi u oblacima

Protivljenje Poljske – uz podršku SAD-a novim plinovodima za ruski plin europskim potrošačima je dobrim dijelom i rezultat vlastitih velikih ambicija postati važnim čvorištem za središnju Europu.

Piotr Wozniak, predsjednik poljske državne naftne i plinske kompanije PGNiG se ponaša kao čovjek u uzvišenoj, nacionalnoj misiji: „Strategija PGNiG je diversificirati izvore plina, zasnovano na plinu iz Norveške i uvozu ukapljenog plina, dopunjeno domaćom proizvodnjom", kaže novinarima DW-a.

Poljska kompanija je prošle godine potpisala dvadesetogodišnji sporazum o preuzimanju ukapljenog plina iz Sjedinjenih Američkih Država, a tvrdi i kako godišnje troši oko 200 milijuna eura u dugoročnom projektu distribucije plina iz Norveške. Varšava je dala objaviti kako 2022. istječe njihov sporazum s ruskim Gazpromom dogovoren 2000. – i kako on neće biti produžen.

Umjesto toga, Poljska se želi okrenuti SAD-u: „Sporazum potpisan s američkim partnerima o isporuci LNG-a će nam omogućiti kupnju prirodnog plina 20 do 30% povoljnije nego što ga sad kupujemo od Gazproma", kaže nam Wozniak. „To je pitanje i naše sigurnosti i zajamčene isporuke. Gazprom se nama pokazao kao nepouzdan partner", tvrdi direktor poljske kompanije.

Poljacima ne treba ruski plin?

 Piotr Wozniak, direktor poljske državne kompanije PGNiG

Piotr Wozniak, direktor poljske državne kompanije PGNiG

Poljski direktor je uvjeren: njima ruski plin praktično uopće ne treba. Ta zemlja je u kratkom roku već drastično smanjila ovisnost o plinu iz Rusije koji je još 2016. činio 88,9% plina kojeg troše Poljaci da bi prošle godine to bilo oko 9 milijardi kubičnih metara plina (bcm), što je 66,8% od 17 milijardi kubičnih metara koliko treba Poljskoj. 3,8 milijardi m3 proizvodi Poljska, 1,5 milijardi m3 dolazi iz Njemačke i Češke, a već 2,71 milijardi m3 plina stiže u ukapljenom stanju.

Upravo to je i osnova velikih ambicija Poljske i tu računa na pomoć Sjedinjenih Američkih Država. A što misli Washington je potpuno jasno: „Vlada predsjednika Trumpa snažno podržava projekt poljskog uvoza ukapljenog plina kako bi diversificirala izvore energije i proširila raširenost američkog ukapljenog plina u inozemstvu kao alternativu plinu iz Rusije", izjavio je američki doministar za energiju Dan Brouillette za DW. „SAD se snažno protive plinovodu Nord Stream II i Turk Stream koji će produbiti europsku ovisnost o Rusiji i otvoriti vrata Kremlju da širi zao utjecaj i potkopava Ukrajinu", kaže američki političar.

USA Fracking Bohrstelle Pipeline Gas Druck Leitung Kalifornien (Getty Images/D. McNew)

Makar i u SAD-u ima rasprava o mogućim ekološkim posljedicama "frackinga", rezultat jest velika količina plina koji bi oni rado prodali imućnim potrošačima Europe. A politika tu jasno slijedi interese američkih koncerna...

Poljska računica – bez krčmara?

Baš kao što SAD želi prodavati više svog plina, tako i Poljska već godinama rogobori protiv plinovoda Sjeverni tok koji bi dovodio plin u Njemačku, ali gdje onda ni Poljska ne bi ubirala pristojbe od transporta. Umjesto toga, Poljska ima goleme ambicije sama postati ključno čvorište iz kojeg bi se onda plin distribuirao u okolne zemlje – i naravno, gdje bi Poljska ubirala pristojbe.

Ključni element u tom projektu je LNG terminal Świnoujście pored Szczecina pod upravom Polskie LNG (na naslovnoj fotografiji). Trenutni kapacitet prerade opet u plinoviti prirodni plin je 5 milijardi m3 plina godišnje i to se u dogledno vrijeme želi povećati za 50%. Dakle već bi samo to postrojenje moglo pokrivati oko 40% potrošnje Poljske. Drugi je veliki projekt plinovod koji bi trebao dovoditi 10 milijardi m3 plina iz Norveške u Dansku i opet u Poljsku i koji bi trebao početi s radom već u listopadu 2022.

Norveška plinska platforma

Plin iz Norveške jest strateški prioritet i Europske unije. No drugo je pitanje kolika je uloga Poljske u njegovoj distribuciji.

Od sjevera prema jugu umjesto s istoka prema zapadu

Uz potporu EU-a plinovod za plin iz Norveške se gradi i do drugih zemalja EU-a: Balticconnector bi trebao njega voditi i do Finske i Estonije. Poljsku ne brinu ti krakovi jer je uvjerena kako će lako moći nuditi plin dalje prema jugu zemljama poput Češke i Slovačke, objašnjava Pawel Jakubowski, predsjednik uprave Polskie LNG i tvrdi kako upravo njegova zemlja stvara prekretnicu u dosadašnjim tokovima plina. On u budućnosti više neće teći s istoka prema zapadu, nego sa sjevera prema jugu – naravno, upravo preko Poljske.

Makar Poljska očito ima velikih planova postati glavno čvorište plina za čitavu srednju Europu, nema malo energetskih stručnjaka koji ozbiljno sumnjaju u takve planove. Na prvom mjestu je svakako cijena plina: već i sad u Świnoujście ne stiže samo američki, nego i razmjerno skup plin s Arapskog poluotoka. Amerikanci imaju golemih količina za izvoz i konkurencija je naravno dobra i ona će spustiti cijenu plina za potrošače u Europi. No već tehnički je ukapljeni plin skuplji od prirodnog i na koncu će plin vjerojatno postati jeftiniji, ali u prvom redu zato jer će Ruse natjerati da onda spuste i svoju cijenu.

A već se pokazalo da to Gazprom spremno čini, već i da bi napunio sve prazniju blagajnu Rusije. Je li onda i odluka Poljske o gradnji čvorišta ne ekonomska, nego tek politička odluka? Predsjednik poljskog državnog koncerna PGNiG Wozniak odrješito odgovara kako su to „krive pretpostavke" i kako je već samo pitanje novinara „politički motivirano."

Gazproms Chef Alexei Miller (picture-alliance/dpa/S. Ilnitsky)

Gazprom i njegov direktor Miler su već pokazali: nije loše im pokazati da je alternativa moguća pa da i njihove cijene izgledaju drugačije. Jer Rusiji ljuto trebaju euri...

Jedina mogućnost – nezamisliva...

Andy Flower s Instituta za energetske studije u Oxfordu (OIES) je potpuno jasan: „Teško mi pada vidjeti Poljsku kako postaje glavno čvorište distribucije plina u središnjoj Europi. Već po volumenu plina koji će biti u stanju uvoziti – i ako se izuzme plin iz Rusije izgleda mi premalen za tu ulogu", misli Flower. „A povrh toga, smanjenje i moguća eliminacija ovisnosti od Rusa je samo po sebi dobar potez, ali ne daje li to Rusima mogućnost da šalju više plina drugim zemljama Europe?"

Njegov kolega i osnivač OIES Jonathan Stern nabraja i druge prepreke tom cilju: problem je već i monopol poljskog državnog PGNiG-a, „a onda je tu i pitanje cijene. Izgleda mi nejasno da li norveški plin i LNG iz SAD-a ili Katara mogu biti povoljniji od uvoza plina iz Rusije."

„Odluka da koristi plin koji nije iz Rusije je više zasnovana na geopolitici i na (poljskom) iskustvu i odnosu prema Rusiji nego na aktualnoj ekonomskoj računici", smatra Anna Mikulska iz Centra za energetske studije pri sveučilištu Rice iz Houstona u američkoj saveznoj državi Teksasu. „Kako ja to vidim, Poljska ima jedinu priliku doista postati regionalno čvorište samo na jedan način: da pored ukapljenog plina i plina i Norveške postigne sporazum s Rusijom da distribuira i ruski plin", smatra Miklulska.

Ali o toj opciji izgleda da nitko ozbiljno niti ne razmišlja, pogotovo ne u Poljskoj.

Preporuka uredništva