(Političko) suđenje prosvjednicima u Novom Sadu

Pred Višim sudom u Novom Sadu ovog ponedjeljka  (24. studenoga) počinje suđenje pripadnicima Pokreta slobodnih građana (PSG) Mladenu Cvijetiću, Srđanu Đuriću, Mariji Vasić, Ladu Jovoviću i Davoru Stefanoviću, kao i aktivistu neformalne organizacije STAV Lazaru Diniću.

Sudski proces, ali u odsutnosti, počinje i za Dinićeve kolege iz STAV-a koji nisu u Srbiji i za kojima je raspisana tjeralica: Branislava Đorđevića, Doroteju Antić, Milu Pajić, Anju Pitulić, Jovana Dražića i Dejana Bagarića.

Oni se terete da su, kako je navedeno u optužnici Višeg javnog tužiteljstva u Novom Sadu u koju je DW imao uvid, 12. ožujka ove godine u prostorijama PSG-a u Novom Sadu „dogovarali i planirali" tijekom prosvjeda 15. ožujka u Beogradu „silom pokušaju promijeniti ustavni poredak Srbije", kao i da „svrgnu najviša državna tijela i predstavnike tih tijela" – Narodnu skupštinu, Vladu i predsjednika države.

U obrazloženju optužnice opisan je njihov razgovor koji je prisluškivala Bezbednosno-informativna agencija (BIA), a koji je u ožujku emitiran na više televizija s nacionalnom frekvencijom. Od tada se iz državnih krugova čuje kako je riječ o „teroristima“ koji su planirali provođenje „obojene revolucije“ i „prizivali građanski rat“.

„Slučajno" ih se prisluškivalo

Od kako je protiv njih podnesena kaznena prijava, mnogi pravnici ukazuju kako je riječ o nezakonitom postupku. Osnova kaznene prijave je audio snimka prisluškivanog razgovora koji nije pribavljena u skladu sa Zakonikom o kaznenom postupku pa se zbog toga ne može koristiti kao dokaz u pred sudom.

„Postupak koji se u osnovi oslanja na jedan nezakonit dokaz ne može opstati pred mjerilima zakonitog i pravičnog postupka“, kaže za DW odvjetnik Filip Lazić.

Do snimke razgovora aktivista PSG-a i STAV-a, kako stoji u optužnici, došlo se „slučajno“, na temelju „izvješća BIA-e o rezultatima primjene posebne mjere odstupanja od načela nepovredivosti tajne pisama i drugih sredstava komuniciranja prema (narodnoj zastupnici i potpredsjednici PSG-a) Ani Oreg".

Ona je na društvenoj mreži X početkom studenoga obrazložila kako za provođenje tih mjera, odnosno za njihovo eventualno trajanje, mora postojati „osnovana sumnja da je netko prijetnja nacionalnoj sigurnosti“. „To je u mom slučaju potpuna izmišljotina. Tvrdim da su ove mjere tu kako bi se prisluškivao rad oporbe“, kaže Oreg.

Niti blizu nečega kao što je nasilno rušenje

PSG je ranije zatražio obustavu postupka protiv njihovih aktivista i aktivista grupe STAV „zbog nelegalno prikupljenih dokaza“. „Ukoliko pravosuđe pod pritiskom režima ostane pri svojim stavovima, zahtijevamo da suđenje bude otvoreno za javnost kako bi javnost mogla dobiti odgovore na pitanja tko je, zašto i s kojim obrazloženjem praćen i sniman“, naveo je PSG.

Odvjetnik Predrag Bogovac za DW kaže da će se obrana Marije Vasić zasnivati, između ostalog, na tome da iz snimljenog razgovora u kojem se spominjalo da bi “možda” mogli „napraviti neku akciju, primjerice prilazak RTS-u ili pojavljivanje na RTS-u", ne proizlazi planiranje rušenja vlasti i nasilne promjene ustavnog poretka.

„To je obrana Marije Vasić i mislim da će to manje-više biti i obrana drugih optuženih. Odvjetnik Aleksandar Petrović i ja ćemo sve što je Marija rekla objasniti sudu: što znače izgovorene riječi i u kojem kontekstu su rečene. Ne bježimo od izgovorenih riječi, ali moramo sudu objasniti kako bi dobio pravi kontekst i shvatio o čemu je riječ. Računam da će sud to razumjeti“, kaže Bogovac.

Užas iskustva zatvora u Srbiji

Pet pripadnika PSG-a i Lazar Dinić proveli su najprije u pritvoru, a zatim u kućnom pritvoru po sedam mjeseci.

Iako je Europski parlament 7. svibnja usvojio rezoluciju kojom je tražio oslobađanje pritvorenih aktivista, sud im je 13. svibnja treći put produljio pritvor za po 30 dana. Marija Vasić je tada započela štrajk glađu i žeđu, nakon čega je prebačena u zatvorsku bolnicu u Beogradu. Poslije toga je njoj, Jovoviću i Diniću određen kućni pritvor, a takva odluka je kasnije donesena i za Cvijetića, Srđana Đurića i Davora Stefanovića.

„Bila sam, naravno, neupućena u tretman pritvorenika; nisam znala da se pri svakom izlasku iz ustanove, kao što je odlazak liječniku ili na ročište, pritvorenicima stavljaju lisice na ruke i noge, da žene imaju pravo na tri tuširanja tjedno, da nema sušila za kosu, da se kosa suši na radijatoru, da su vrata od WC-a u sobi namjerno prepiljena tako da nemate ni tu privatnost, da nemate pravo na bilo kakvo dezinfekcijsko sredstvo, da ne smijete razgovarati ni s kim na hodniku i da, kada netko naiđe, morate gledati u zid“, kaže za DW Marija Vasić.

Dodaje da su pisma koja je dobivala putovala i po mjesec dana.

„Mnogo toga nema nikakvog smisla osim da vam oduzmu ljudskost i psihički slome. Nakon trećeg produljenja pritvora stupila sam u najrigorozniji oblik štrajka, glađu i žeđu. I to je jedino izvuklo svih nas šestoro od tamo.“

Navodi da nema nikakva predviđanja o tome kako će se odvijati suđenje: „Naučili smo kako se sve može dogoditi kada se najmanje nadamo, a ništa kada očekujemo. Tako se mora živjeti kad ste u rukama našeg pravosuđa.“

Politički egzil (još) nije azil

Doroteja Antić jedna je od šest aktivista grupe STAV kojima će se suditi u odsutnosti i za kojima je raspisana tjeralica. „Na moju veliku žalost, s obzirom na to da je Srbija postala moderna diktatura u kojoj vlada bezakonje, od suđenja zasad nemam velika očekivanja. Da je tužiteljstvo od početka adekvatno radilo svoj posao, naš slučaj bi odavno pao, jer ne postoji niti jedan valjan dokaz na temelju kojeg bismo mogli biti osuđeni“, kaže Doroteja Antić.

Dodaje da nije mogla pretpostaviti da će se naći u „političkom egzilu“. „Iako je ovo iskustvo bilo psihički opterećujuće i u najmanju ruku stresno, smatram da su moji suborci koji su ostali u Srbiji i proveli više od sedam mjeseci u pritvoru prošli pravi pakao. Na sreću, prije nekoliko tjedana pušteni su da se brane sa slobode i to mi je bilo ogromno olakšanje.“

Na pitanje razmišlja li o traženju političkog azila, kaže da se ona i njezinih pet kolega „de facto nalaze u političkom izbjeglištvu“. „Mi smo na nacionalnoj tjeralici u Srbiji i nije nam moguće vratiti se u državu bez trenutačnog privođenja. Ali u mojim očima, kao i u stvarnosti, egzil nije isto što i azil. Proces traženja azila vrlo je dug i kompliciran i zasad ga nisam ozbiljnije razmatrala, ali ta opcija nije isključena ako se suđenje ne bude odvijalo dobro.“

Tužitelj je u optužnici naveo da za sve optužene traži pet godina zatvora. „Za razliku od našeg suđenja, za koje nema niti jednog zakonitog dokaza, za pad nadstrešnice u Novom Sadu i smrt 16 ljudi itekako ima dokaza. To sve govori o ovom društvu“, zaključuje Marija Vasić.