Po Njemačkoj i dalje eksplodiraju bombe
17. kolovoza 2018
To se uvijek iznova događa: jedan građanin u blizini Mönchengladbacha je uređivao svoj vrt i kopajući u zemlji našao nekakvu zahrđalu cijev. Kopajući i dalje je vidio da je to nekakav smiješan komad cijevi pa ga je, „za svaki slučaj“ naumio odnijeti nekome tko bi možda nešto znao o tome. Kad je to iskopao, stavio je u običnu kartonsku kutiju, kutiju u prtljažnik svog automobila i sa svim tim se odvezao u obližnju vatrogasnu postaju.
Kad je samo pokazao svoj nalaz, gotovo svi vatrogasci su smjesta pobjegli iz zgrade. Ta „smiješna cijev" je zapravo bila neeksplodirana avionska bomba iz Drugog svjetskog rata. Nema nikakve sumnje da su svi sveci Božji imali pune ruke posla da nalazniku nije eksplodirala u rukama – ili još gore, u automobilu negdje u gradu dok je vozio do stanice. U svakom slučaju su najhrabriji vatrogasci vrlo oprezno tu bombu odložili na najudaljeniji dio svog zemljišta i prekrili zemljom dok iz Düsseldorfa nisu došli stručnjaci da je odnesu.
Gori šuma, ali i „gruva"
Osobito po ljeti, kad je vodostaj nizak, gotovo u pravilu se u riječnim koritima nađe neko neugodno iznenađenje: prošle godine je tako u Rajni na vidjelo izašla „krmača“ od pola tone kod Koblenza, tako da je preko 20 tisuća stanovnika moralo biti evakuirano dok bomba nije bila deaktivirana i uklonjena. Prije tjedan dana je slična bomba pronađena kod Ludwigshafena, a vijesti o pronalasku streljiva i bombi iz Drugog svjetskog rata dolaze i iz drugih mjesta uz Rajnu, Labu i druge rijeke.
Ali najgore je ako, što je po ovakvim vrućinama ionako lako moguće, plane šuma. Ne samo zbog toga što ona gori, nego uvijek iznova se događa da vatrogasci moraju prekinuti gašenje – jer je počelo „gruvati“. „Zapravo najveća opasnost dolazi od streljiva koje je obično blizu površine zemlje. Često je to topničko streljivo koje je sad nekih 30, 40 centimetara pod zemljom“, objašnjava Jürgen Plum. Njegova tvrtka P+H Röhl NRW se specijalizirala za takve opasne akcije uklanjanja neugodnih nalaza. I zato nam objašnjava: kod šumskog požara temperatura je dovoljna da onda to eksplodira.
Avionske bombe su u šumskim požarima manji problem: ne zato jer ih nema, nego su se bombe, koje su bile teške i po 1.000 kilograma, već u padu zabile duboko u zemlju. Plum objašnjava kako su one sad negdje od dva do šest metara ispod zemlje – dovoljno da, bez obzira kakav šumski požar bio, toplina ne aktivira eksploziv.
Skoro svaka deseta – nije eksplodirala
Kao i ona „čudna cijev“, te bombe ponekad uopće više ne izgledaju kao bombe. Što je još veći problem za stručnjake, upaljači tih bombi su toliko oksidirali da ih se još jedva može izvaditi. Ali to nipošto ne znači da eksploziv u njima nije više aktivan: još gore, mnogi kemijski sastavi korišteni za upaljače i samo eksplozivno punjenje su vremenom postali još nestabilniji – drugim riječima, eksplozivniji.
Joachim Leippert je veteran Službe za uklanjanje bojnih sredstava pokrajine Baden-Württemberg. Već odavno imaju i fotografije savezničkih zrakoplovstava snimljenih nakon akcije bombardiranja ciljeva u Njemačkoj i tamo se u pravilu vidi gdje koja bomba jest eksplodirala – ali tek rijetko se vidi gdje je nešto palo i samo ostalo u zemlji.
I savezničke statistike su polazile od toga da 8 do 15% bombi koje bace, neće eksplodirati. Razloga ima mnogo: ne samo greška u upaljaču ili bombi, nego je možda bomba „krivo“ pala. A ako se zna da je samo na tu pokrajinu u tijeku rata bačeno oko 87 tisuća tona bombi, onda postaje jasno koliko je to bombi koje još vrebaju pod zemljom.
„Pa i vi vozite auto"
Naravno, sve ove godine su takve bombe već bile vađene, ali ih još ima gomila: „Samo u našoj saveznoj pokrajini svake godine se nađe od 18 do 25 bombi koje onda mi moramo uklanjati", kaže nam Leippert. „A svake godine barem jednom negdje u Njemačkoj dođe i do spontane eksplozije", dakle neke bombe za koju nitko nije znao, makar mu je možda bila pred kućnim pragom. Bombe se najčešće nalaze kad se negdje nešto gradi: osobito u gradovima i u blizini industrijskih pogona, koji su bili čest cilj saveznika, gotovo u pravilu se nađe i nekakvo neugodno iznenađenje pod zemljom. Već prije početka gradnje se po starim fotografijama iz zraka pokušava utvrditi da li „tamo ima nečega", ali uvijek iznova se na primjer u jednom Essenu, Kölnu ili Hamburgu moraju evakuirati čitave četvrti jer je opet nađena bomba.
Demontaža takvih starih bombi je izuzetno teška i opasna. Stručnjaci su u svim ovim godinama razvili čitav niz alata i pomagala. Ali neke bombe nemaju samo jedan, nego dva ili čak više detonatora. Neke se aktiviraju udarom, možda su dodatno podešene da budu aktivirane i na određenoj visini nad zemljom. Ima i takvih koje imaju upaljač koji će se aktivirati upravo onda ako ih se pokuša deaktivirati – ukratko, to je bio i ostao izuzetno opasan posao.
I Leippert nas podsjeća na događaj u pokrajini Donjoj Saskoj gdje su 2010. poginula trojica njegovih kolega. Troje ljudi nikad nije u blizini kad se bomba demontira: oni su tek sve pripremali da bi počeli s poslom kad je bomba eksplodirala. Je li njega strah? „Što da vam kažem, ovaj posao nije neopasan. Ali svi mi vozimo po cestama, tamo je ponekad još gore", kaže nam Leippert.