Plesom kroz identitete

Do svoje tridesete godine Silke Grabinger već je proputovala pola svijeta. Uspješna i nagrađivana austrijska plesačica i koreografkinja već je osvojila scene od Las Vegasa preko Europe do Afrike, kada je prvi put stigla u Vojvodinu i, kako kaže, odmah je zavoljela Vojvođane. Bilo joj je tada 36 godina i razdoblje kada je usred nomadskog života zateklo pitanje vlastitog porijekla i identiteta.

„Osjećala sam se toliko povezana s ovom regijom. Bilo je dovoljno samo da dođem ovamo i da mi se na licu pojavi osmijeh. Onda sam počela kopati po obiteljskoj povijesti i otkrila sam da većina moje obitelji s majčine strane vodi porijeklo od Podunavskih Švaba“, priča Silke za DW. „Tada se sklopila velika slagalica kad je u pitanju pripadnosti i pitanje odakle dolazim, jer u Austriji smo govorili njemački s nekim drugačijim naglaskom, imali smo drugačiju tradiciju, hranu, koju nisam viđala kod drugih austrijskih obitelji", kaže Silke.

Ali zašto je njihov obiteljski identitet malo drugačiji – to nije razumjela. Obitelj o tome nije htjela govoriti, jer su, kaže, poslije Drugog svjetskog rata iz Vršca prebjegli u Austriju zbog kontroverzne uloge Podunavskih Švaba u ratu. Zato je ona sama krenula na put u potragu za identitetom. Dogodilo se tako da je Novom Sadu nastupala u Studentskom kulturnom centru i nije propustila priliku istražiti svoje porijeklo. Put je odveo direktno na prag kuće u Vršcu u kojoj se rodila njena baka. „Stalno sam slušala moju baku kako govori o mirisu doma, o bojama, o svemu, i ja sam to doživjela dok sam bila tamo“, priča Silke i dalje pod jakim utiskom.

Stari plesovi u novom ruhu

Njene emocije, preispitivanja i obiteljska povijest sada su pretočeni u ples. Odlučna da ispriča priču o povijesti, tradiciji i kulturi Podunavskih Švaba, Silke Grabinger je sa Studentskim kulturnim centrom iz Novog Sada i još tri partnerske organizacije iz Austrije, Rumunjske i Bugarske pokrenula plesni projekt „Netko od kuće“, koji prati priču o jednom narodu kroz dokumentarne video kolaže i otvara pitanja identiteta kroz njihove plesove.

„Generalna ideja je da radimo novu interpretaciju tradicionalnih plesova i da tradiciju iščitamo na jedan novi način. To je jedan kulturološki, a ne samo umjetnički izazov da to novo čitanje tradicije bude prihvatljivo za nove generacije u suvremenom ključu i kontekstu“, kaže za DW koordinator projekta Bojan Milosavljević.

„Za mene tradicija je važna i pitanje je hoće li se pomicati i razvijati tako da može preživjeti, jer ako uvijek ostane stara, ona će i dalje biti divna, ali ne i živa“, dodaje Silke dok u pozadini zvuke suvremene glazbe presijecaju harmonika i kontraritam.

Istovremeno, performans otvara pitanja migracija, kopa po identitetima, suočava se s poviješću i zagovara pomirenje. Mogu li se tako kompleksna pitanja otvoriti plesom? „Za mene je identitet način pokreta, dodirivanja, plesa i izazova kako ćete se uskladiti s nekim u istom ritmu. To je zapravo jezik. Kreiram slike ljudi u situacijama na koje gledatelji mogu sami da reflektirati vlastite priče i doživljaje, bez obzira na to imaju li neke veze sa Podunavskim Švabama ili ne“, priča Silke Grabinger.

„To ne bi trebalo biti samo autobiografski, nego i da se obraća ljudima od 12 do 99 godina, od generacija koje su mlade i koje se možda pitaju odakle dolazi ovaj ritam koji ja imam u sebi do moje generacije koja se možda pita zašto je ovo ovako, zašto se ovako osjećam, odakle dolazim, kako je moguće da su ljudi koji su prije tristo godina počeli živjeti zajedno i pomiješali svoje tradicije, zbog političke situacije ili zbog rata morali ostaviti sve za tri sata, primorani da se ponovo integriraju u neko novo društvo gdje će biti izbjeglice", dodaje koreografkinja.

Kopanje po osobnoj povijesti

U plesu sudjeluje osam plesača iz zemalja i regija u kojima su živjeli ili danas žive Podunavski Švabi. Posle Linza, Sofije i Temišvara, oni su se ovog vikenda sastali u Novom Sadu u Kulturnoj stanici „Svilara" da kroz plesne radionice i preispitivanje povijesti i identiteta kreiraju zajednički plesni jezik. I tu je kroz rad na performansu plesačica iz Mađarske Boglarka Heim otkrila da i sama vodi porijeklo od Podunavskih Švaba.

„Poznajem obitelj s majčine strane, ali sa očeve nisam znala. Pretpostavila sam da imam nekog njemačkog porijekla zbog prezimena, ali nisam znala više o tome. Onda sam pitala majku prije dva dana i ona je rekla: pa da, naravno, što misliš odakle ti prezime. S očeve strane su mogli ostati u Mađarskoj samo ako ožene mađarske djevojke i onda je to bilo rješenje“, priča Boglarkaza DW.

Sada i sama kopa po sjećanjima iz djetinjstva, tražeći neku asocijaciju. „Sjećam se jednog detalja. Djed je u vikendici koja se nalazi na granici s Austrijom imao jednu zastavu. Nikad nisam znala kakva je to zastava i pitala sam kao dijete, ali nisam dobila objašnjenje. Ali sad mi je majka objasnila da je to zastava Podunavskih Švaba i onda mi je sve kliknulo“, priča Blogarka. Sada je, kaže, i sam performans za nju dobio novo značenje koje riječima nije u stanju iskazati. S pokretima je mnogo vještija.

Ples sa publikom

Nakon posljednje radionice, trupa je spremna izići pred publiku. Ali poručuju da neće plesati sami. U krug pozivaju i publiku. Neki od njih su već naučili prve plesne pokrete na radionici u Novom Sadu.

„Poanta je da uključimo publiku da pleše i da kao održivost projekta nastanu plesne večeri na koje će ljudi dolaziti i plesati zajedno da ih odvojimo od virtualnih realnosti i vratimo u tijelo, jer je tijelo zapostavljeno zbog svih virtualnih realnosti koje nam se nude“, kaže koordinator projekta Bojan Milosavljević.

Finalne plesne večeri biće održane u sva četiri partnerska grada. Turneju će početi u srpnju u Linzu, nastaviti nastupom u Temišvaru u kolovozu, a u rujnu stižu prvo u Sofiju i na kraju natrag u Novi Sad 19. rujna.