"Plava karta" - kako privući izabrane?

Mada se u svjetskim razmjerima tu radi o relativno malom broju ljudi, ministri vanjskih poslova EU-a ipak sve češće ističu potrebu da se ograniči ilegalna migaciju, a da se istovremeno ciljano potiče legalna. Pritom se prije svega misli na specijalnu grupu doseljenika, kojih godišnje ima svega nekoliko tisuća, i za koje važi moto: "što viša kvalifikacija, to bolje!". Da bi njih privukla, Europska Unija je osmislila takozvanu "plavu kartu". Ona bi trebala privući visokokvalificirane doseljenike omogućavanjem neograničenog boravka u EU-u, pod uvjetom da doseljenik može dokazati da ima vrlo dobro plaćen posao u Europi.

Ova inicijativa predložena je još prošle godine, a Europski parlament bi se o njoj trebao izjasniti tokom jeseni. Predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barosso: "Visokokvalificirani ljudi iz cijelog svijetu su dobrodošli u EU. Ali, jedno je jasno - ovime ja ne izjavljujem da ćemo otvoriti vrata za 20 milijuna visokokvalificiranih. Plava karta nije besplatna karta za vožnju vlakom, već zajednički europski projekt čija realizacija zavisi od stvarnih potreba."

Svatko za sebe

Prema podacima Europske komisije, samo 5 posto svih visokokvalificiranih migranata trenutno se doseljava u Europu. 55 posto akademika i inžinjera odlazi u Sjedinjene Države, a vrlo su zanimljive odrednice i Kanada, Australija, Novi Zeland te Švicarska. Po procjenama Europske komisije u narednih će 20 godine EU trebati 20 milijuna novih doseljenika i to obrazovanih migranata, a ne pomoćnih radnika i neškolovanih osoba.

Raniji europski komesar za pravdu i unutrašnje poslove, Franco Frattini je svojedobno prilikom predstavljanja projekta Plave karte rekao: "Nije Bruxelles taj koji određuje koliko će doseljenika biti potrebno u Francuskoj, Nizozemskoj ili u nekoj drugoj zemlji. Svaka zemlja će pojedinačno morati odlučiti tko joj je neophodan na tržištu rada."

Različite zemlje, različiti propisi

U Njemačkoj se Gospodarska i trgovinska komora (DIHK) zalaže za maksimalnu liberalizaciju tržišta rada, ali savezna vlada je još oprezna: prema sada važećim zakonima čak ni svi radnici iz zemalja članica EU-a ne mogu nesmetano tražiti posao u Njemačkoj. Ta će ograničenja doduše 2011. godine prestati važiti, ali i nakon toga će svaka zemlja za sebe odlučivati koga će pustiti u zemlju - nekog jedinstvenog sistema bodovanja neće biti.

Takav je sistem primjerice uveden u Velikoj Britaniji. Najveći broj bodova donosi kvalifikacija, i dosada je to dovelo do povećanog useljavanja prije svega stručnjaka iz Pakistana, Indije, Australije, Nigerije i Južne Afrike. Zanimljivo je da raste i broj visokoobrazovanih Nijemaca koji se sele na Otok. Dosadašnje studije pokazuju da taj oblik useljavanja pospješuje gospodarski rast, a ne povećava stupanj nezaposlenosti domaćeg stanovništva.

U Španjolskoj je privredni boom doveo do preobrazbe zemlje iz iseljeničke u useljeničku, većina slabo kvalificiranih radnika došla je iz zemalja Latinske Amerike. U međuvremenu se taj dotok, međutim, pokušava ograničiti, s time da se legalizacijom ilegalno prispjelih radnika nastoji olakšati njihova integracija u društvo.

A u Francuskoj je od 2006. na snazi pooštreni zakon o strancima kojim se nastoje privući kvalificirani radnici, prije svega iz zemalja Magreba, uz istovremeno protjerivanje ilegalnih doseljenika bez dozvole boravka.

Iluzije bez granica

Predsjedavajući Kluba poslanika Liberalne stranke u europskom parlamentu, Graham Watson, skeptično gleda na novu doseljeničku politiku EU-a koja se usredotočuje samo na obrazovani kadar: "Nemojmo praviti greške! Udobni račun Komisije po kome ćemo uzeti samo dobre, a ostatak ostaviti po strani, neće funkcionirati. Bježeći od siromaštva, gladi i rata ljudi će i dalje dolaziti preko Sredozemnog mora, odgovaralo to našim kriterijima ili ne."

Prema sadašnjim pravilima, za useljavanje u Njemačku putem "Plave karte" strani stručnjaci će morati dokazati da ih čeka radno mjesto s najmanje 63.000 eura godišnje zarade.