Pinochet: Slike jedne brutalne diktature

Svakome je poznata ona čuvena slika Che Guevare, na kojoj on samouvjereno gleda u daljinu. "Comandante" je na hipi-sceni u 60-im godinama prošlog stoljeća postao ikona omladinske kulture – kao simbol idealističkog revolucionara.

Fotografija Augusta Pinocheta pak simbolizira diktaturu. General koji je 11. rujna 1973. godine nasilno svrgnuo vladu Salvadora Allendea, u javnom je mnijenju u Europi stršio negativno, puno negativnije od bilo kojeg drugog latinsko-američkog diktatora. Zašto baš on?

Puč pred očima javnosti

Državni udar u Čileu je svijet šokirao više nego puč u Brazilu 1964. Razlog za to je i nazočnost medija, u to je uvjerena povjesničarka Caroline Moine, profesorica na Sveučilištu Versailles Saint-Quentin-en-Yvelines u Francuskoj. „Taj državni udar nije se dogodio usred noći, daleko od očiju javnosti, već pred upaljenim kamerama, pred očima javnosti. Na licu mjesta je bilo puno novinara, tako da su slike brzo bile emitirane preko malih ekrana, pa i u inozemstvu", kaže ona za DW. Moine pretpostavlja da je to upravo bilo ono što su pučisti I htjeli: "Vojska je željela da ljudi vide što se događa. Oni nisu samo htjeli impresionirati svoje protivnike, nego i one koji sui h podržavali, i u zemlji, ali i izvan zemlje." Te scene su nakon toga ostale prisutne u kolektivnom sjećanju. 

Scene bombardiranja predsjedničke palače "La Moneda" obišle su svijet, baš kao i slika Pinocheta, u uniformi, s tamnim naočalama, bezizražajnog lica, kako sjedi ispred svojih ljudi.

Za Joana del Alcázara, profesora suvremene povijesti na Sveučilištu Valencia, on tako simbolizira savršenu suprotnost svrgnutom predsjedniku (I liječniku) Allendeu. "Figura jednog prijateljskog, empatičnog, bez sumnje atraktivnog muškarca u kontrastu je s odvratnom slikom jednog neugodnog, autoritarnog, despotskog i osim toga kriminalnog vojnika”, ističe on za DW razlike u percepciji dvojice aktera.

Simbol lijevih intelektualaca

Ako se zbivanja u Čileu promatra u kontekstu Hladnog rata, onda se tu razvija i jedna dimenzija koja ide i izvan granica te zemlje. „U Zapadnoj Njemačkoj i u Europi je Allende bio važna simbolična figura, zato što je on predstavljao demokratski put ka socijalizmu; on je bio vrlo snažna simbolična figura za brojne lijeve intelektualce", dodaje za DW Lasse Lassen, historičar i istraživač na Sveučilištu Würzburg. "Kada je on svrgnut, pogotovo na tako brutalan način – zu bombardiranje predsjedničke palače i njegovo samoubojstvo – za ljevicu u Europi je to bila velika prekretnica koja je označila početak novog vremena. A Pinochet je utjelovljavao figuru neprijatelja."

Kada se Caroline Moine osvrće na vrijeme u kojem se tada nalazila Europa, ona vidi uništene iluzije: „Primjerice u Francuskoj i Italiji tada je bilo pokušaja da se ujedini komunističke i socijalističke snage", kaže ona. Baš onako kako je to napravio "Unidad Popular", predizborni savez lijevih čileanskih stranaka pod vodstvom Allendea. Ono što se tamo dogodilo je bio model za mnoge Europljane, to je bilo nešto što je probudilo mnoge nade, kaže Moine: „Puč je označio kraj tog projekta, on je uništio sve te nade." Usprkos tome su prije svih komunističke, ali i socijalističke partije nakon Pinochetovog državnog udara vrlo brzo pokrenule veliku međunarodnu kampanju.

A tom kampanjom se na jednoj strani Pinocheta htjelo prikazati kao oličenje zla, a na drugoj strani se veličalo svrgnutog predsjednika, naglašava francuska povjesničarka: „Allende je bio čovjek koji je htio braniti demokraciju u Čileu i za taj cilj je umro. I u Europi je vrlo emocionalno nabijena predodžba o junacima koji su spremni umrijeti za svoje ideje." Pritom, kako precizira, različite stranke unutar saveza Unidad Popular uopće nisu uvijek bile tako jedinstvene: „Ali uvijek se pričalo kako je UP žrtva diktature; o unutarnjim napetostima se nije pričalo u javnosti. Vladala je jedna vrsta mita."

Brutalno tlačenje

Ono što je zgrozilo ne samo ljevicu, bila je doza brutalnosti koju su u Čileu upražnjavali pučisti – iako je naravno represije bilo i u drugim diktaturama u regiji. "Taj vojni puč se izdizao od ostalih po svojoj okrutnosti, svojoj ekstremnoj pakosti", kaže Joan del Alcázar.

Povjesničar Lasse Lassen je pak mišljenja da je znanje koje je Zapad imao o kršenju ljudskih prava u Čileu, te istovremeno politizacija Europljana tijekom rasta napetosti u Hladnom ratu, doprinijelo tome da je puč u Čileu bio itekako prisutan tema u glavama ljudi. No, kako dodaje znanstvenik iz Würzburga, "ni Franco a niti Pinochet nisu bili osuđivani kao Hitler, pa ni u svojoj vlastitoj zemlji. To je kompleksan proces, koji se odužio, i u kojem, politički gledano, ne nedostaje ni polemike."

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu