Pet godina nakon krvavog pohoda u Münchenu: Bol ostaje
22. srpnja 2021
Napad je potresao Njemačku: 22. srpnja 2016., 18-godišnji David S. se naoružava i u minhenskom Olimpijskom tržnom centru ubija devetoro ljudi. Većina žrtava su djeca i mladi. Nekoliko sati kasnije, opkoljen policajcima, napadač ubija i sebe. Slike iz Münchenu su obišle svijet: Eiffelov toranj u Parizu je poslije ove tragedije bio osvjetljen crno-crveno-zlatnom svetlošću – bojama njemačke zastave – u znak solidarnosti sa žrtvama.
Smrt, gubitak sina, unuka, člana porodice - to je najveći bol za porodice. Ali ne i jedini. Jer, nijedna od žrtava nije se našla slučajno na nišanu ubojice. David S. je ubijao iz rasističke mržnje. Nekoliko dana prije svog krvavog pohoda on se razmetao prijetnjama da će ubijati ljude samo zato što su Turci ili muslimani.
On je bio i član jednog međunarodnog internet-foruma koji je širio mržnju protiv izbjeglica. Svoje zlodjelo je izveo na petu godišnjicu ubilačkog pohoda desničarskog ekstremiste Andersa Breivika na norveškom otoku Utoji.
Žrtve pretvorene u počinioce
Minhenska policija je neposredno nakon ubojstava u Münchenu o motivima Davida S. govorila drukčije, naime, da je on bio psihički poremećen i žrtva mobinga koji su nad njim provodili migranti, te da je ubijao iz osvete.
Vlasti su tri godine inzistirale na toj verziji događaja. Bio je to šamar u lice članovima porodica žrtava. „Kada kažemo da je počinitelj bio žrtva mobinga, na izvjestan način obrćemo uloge počinioca i žrtava, jer žrtvama pripisujemo određenu krivicu", objašnjava Onur Özata. Ovaj odvjetnik je godinama zastupao jednu od porodica žrtava.
Brzo obeštećenje
Javno suočavanje sa zločinom iz Münchena je proces pun proturječnosti. S jedne strane, porodice žrtava su dobile obeštećenje. „Grad München je nakon atentata brzo formirao fond za obeštećenje od 500 000 euvra", kaže Miriam Heigl, povjerenica za demokraciju u Münchenu: „Bili smo baš brzi".
Pojačana je i obuka organa vlasti u Bavarskoj kada je riječ o identificiranju rasizma i borbi protiv njega. Više se ulaže i u odgovarajuća istraživanja.
Ali izgleda da u Njemačkoj još mnogo toga treba učiniti. „I danas su znanja o fenomenu kriminala počinjenog iz predrasuda nedovoljna", kaže minhenska istraživačica desničarskog ekstremizma Britta Schellenberg: „Ona u sadašnjoj obuci policajaca imaju podređenu ulogu".
Posljedica tog stanja je da se rasistički zločini ni danas ne prepoznaju i ne gone na odgovarajuć način.
Radikalizacija na internetu
Napad u Münchenu je ukazao i na još jedan problem: policija nije dobro pripremljena za borbu protiv rasističke mržnje na internetu. David S. je bio dio međunarodne scene koja se radikalizirala na društvenim mrežama. Na njegovom rasističkom forumu je bilo oko 250 mladih sudionika iz više zemalja.
Jedan od osnivača te grupe, William A., također je posegao za oružjem. On je 2016. u američkoj saveznoj državi New Mexico ubio dvoje mladih. Motiv: rasizam.
Odvjetnik žrtava Özata upozorava na opasnost od ekstremnog umrežavanja: „Treba biti vrlo budan. Smatram da su vlasti previše usmjerene na nadgledanje nacionalnih organizacija – ali glavne stvari se dešavaju na internetu".
Istraživači desničarskog ekstremizma, gradski povjernici za demokraciju i odvjetnici žrtava su složni u jednom: država i društvo moraju pokazati više solidarnosti sa žrtvama rasističkog nasilja. Kako one ne bi postale žrtve i drugi, pa i treći put – kao žrtve državnih institucija poput organa vlasti, policije ili sudova.