Pcele otkrivaju nagazne mine

Da su pcele vrijedne i korisne zivotinje znaju svi, a ako netko i zaboravi, na to ga podsjete dnevno brojni proizvodi kojih ne bi bilo da nema pcela - med na stolu spremljenom za dorucak na primjer, ili svijeca uz romanticnu veceru. No, da pcele znaju i mogu puno vise, pa cak i pronaci smrtnonosne mine, ako ih se za to obuci. Upravo to cini americki strucnjak za insekte, Jerry Bromenshenk, covjek kojeg novine nazivaju "Gospodarom pcela".

Telefonski poziv koji je promijenio zivot Jerryja Bromenshenka dosao je iz jednog washingtonskog predgradja, iz Arlingtona. Na liniji je bilo americko Ministarstvo obrane, odsjek za istrazivacke obrambene projekte, skraceno DARPA, koje je s njim htjelo razgovarati o - pcelama.

Djelatnici Ministarstva zeljeli su znati jesu li pcele u stanju pronaci kemijsko ili biolosko oruzje. DARPA je jedna vrsta babice za radjanje novih, nevjerojatnih ideja - upravo je taj odjel zasluzan za radjanje nevidljivog bombardera i interneta. Brormenshenk je pak svjetski poznati strucnjak za insekte. S jednim drugim odsjekom Pentagona vec je suradjivao i otkrio da su pcele pouzdani indikator za zagadjenje okolisa. On je sada Ministarstvu obrane predlozio da prvo pokusaju s nagaznim minama. Strucnjaci racunaju da je u svijetu jos zakopano vise od 100 milijuna mina, samo u Bosni je, pretpostavlja se, 30 000 minskih polja. Nagazne mine ubiju svake godine oko 20 000 ljudi. U slucaju ovog istrazivanja su, dakle, znanost i moral bez ikakve dvojbe bili na istoj strani.

Sve to dogadjalo se 1999. godine. Bromenshenk se dao na posao. Prvo je morao istraziti reagiraju li pcele na neki drugi miris osim cvjetnog, npr. na TNT. Stavio je pred njih kemikalije i gledao hoce li izvaditi jezik. Onda ih je poceo dresirati na odredjene kemikalije. Pcele se mogu dresirati kao i psi, tvrdi Bromenshenk. Jednostavno se miris kojeg trebaju nanjusiti poveze s nekom nagradom. Bromenshenk je izabrao zasecerenu vodu. Za manje od 48 sati pcele su istrenirane na novi miris i onda im treba samo jos nekoliko sati da s njim upoznaju citavu kosnicu. Svojim jezikom plesa prenose informaciju tako dugo dok ona ne dodje do svih.

Ta "inteligencija roja" koju posjeduju pcele najdragocjenija je osobina ovih insekata za Bromenshenka. Dresiranje jednog psa za trazenje mina trajalo bi dvije godine i stajalo bi do 30 000 dolara. Pcele pak to obave u dva dana i pokrivaju velika podrucja - pcela radnica dnevno odleti sest do osam puta u potragu za hranom. Pritom svaki put prevali do kilometar i pol, dakle veliki roj obavi dnevno oko milijun letova. Americki insektolog vrlo je brzo shvatio da u rukama ima veliku stvar.

Pcele prate neki miris do mjesta na kojem je on najintenzivniji. Bromenshenk ih je naucio da kada detektiraju odredjeni miris, pokazu to cik-cak letom. I na kraju je samo jos morao cekati da vidi na kojem mjestu ce se one rojiti.

Ovoga ljeta otisao je sa svojim pcelama na test u Missouri. I iako je na citavom podrucju pljustala kisa i harao tornado, pcele su u 98 posto slucajeva pronasle skriveni eksploziv. Kako nagazne mine cesto vise nemaju metalnu, nego plasticnu ovojnicu, Bromenshenk je napravio jos jedan test, s plastikom. Ovoga puta pcele su mogle "nanjusiti" mine vec na 7 metara i "gospodar pcela" odlucio je sa svojim otkricem izaci u javnost. Jerry Bromenshenk tvrdi da to nije kraj nego tek pocetak, jer da pcele mogu pronaci bakterije, viruse i oruzje za masovno ubijanje.