Papirnatim ubrusima i kovanicama protiv korone

U javnim nužnicima će se sve rjeđe naći papirnati ubrusi. Umjesto njih se postavljaju električna sušila za ruke i mada oni ne pomažu kada, na primjer, na benzinskoj stanici umorni od puta vodom osvježite lice, ti električni grijači se obično tumače "ekologijom". Papirnatog otpada doista nema, ali motiv vlasnika je drugačiji: ne trebaju kupovati ubruse i ne trebaju nikoga tko će puniti spremnike i prazniti košaru za otpad.

Polako nestaje i posve sitan novac: opet su tu trgovci koji će umjesto cijene od 1 eura radije staviti cijenu 0,99 centi - izgleda mnogo jeftinije, a to privlači kupce. Ali onda se ti isti kupci muče s kovanicama od 1 i 2 centa koje pune novčanike, a za taj iznos se doista ništa ne može kupiti. Ne može ih se staviti niti u automate, dakle bilo bi najbolje - ukinuti ih.

Gdje je tu ručnik?

No u ovo doba pandemije se čuje još jedan argument: oni navodno pogoduju širenju virusa.

Znanstvenici sveučilišta u Leedsu su se prihvatili analize virusa koji ostaju na rukama nakon upotrebe papirnatih ubrusa i usporedili ih s mikrobiološkim nalazom onoga što na rukama ostane nakon sušenja toplim zrakom sa sušilicom. Ispitanici su na ruke dobili određenu količinu bezopasnih bakterija i naloženo im je da operu ruke - ali ne previše dobro, nego samo da ih malo protrljaju ispod vode.

Nakon toga nisu samo pogledali što je ostalo na rukama ispitanika, nego i na predmetima koje su nakon toga dotaknuli - njihovoj odjeći, kvaki, gumbu lifta, stolici u čekaonici... Prvo jedan logičan nalaz: virusa i bakterija je bilo manje kod onih koji jesu - bilo kako bilo - oprali ruke nego kod onih koji ih uopće nisu oprali.

Ali kod 10 od 11 ispitanih površina dodira su znanstvenici utvrdili "signifikantno veću kontaminaciju" mikroorganizama kod ispitanika koji su ruke osušili sušilom, nego kod onih koji su koristili papirnati ubrus. "Signifikantno" tu znači i do deset puta veću količinu bakterija koje su ostale na rukama i nakon pranje i sušenja. Dakle ubrusi su uvjerljivo - bolji.

Novac (ne) smrdi

Mikroorganizmima na sitnišu se bavio istraživački tim Sveučilišne klinike Hamburg - Eppendorf. No to je sad specifičnost kovanica eura: u Hrvatskoj su najsitnije kovanice od 1 i 2 lipe bile od aluminija, ali kovanice od 1, 2 i 5 centi su čelične pločice sa tankom glazurom bakra. Vrednije kovanice su praktično svugdje u pravilu različite kombinacije i slitine mesinga i nikla, ponekad i aluminija. Sve te kovanice su znanstvenici usporedili sa novčanicom od 5 eura - ona zapravo nije papir, nego pamuk.

Uzorke novca su zagadili određenom kombinacijom bakterija na način kakav bi one bile zagađene normalnom upotrebom. I sad dolazi iznenađenje - koje neće biti iznenađenje iskusnim domaćicama: nakon 24 sata "najčistiji" novac su bile upravo najsitnije kovanice, one od 1, 2 i 5 centi. Jer i stare domaćice su znale: bakar je muka za čistiti i prati, ali on "ubija" bakterije pa makar bio samo na površini. Na primjer bakterije Staphlyococcus aureus je nakon jednog dana bilo čak i do 99,5% manje. Kod papirnate-pamučne novčanice nije bilo nikakvog smanjenja.

Znanstvenici pretpostavljaju da bakar dobro djeluje i protiv virusa SARS-CoV-2 i to vrijedi i za druge predmete: dugo vremena je bilo "moderno", pogotovo u javnim prostorima kao što su bolnice, postavljati kvake od nehrđajućeg čelika, a ne stare kvake od mesinga. Greška: na čeliku, pogotovo ako je on brušene površine, mikroorganizmi ostaju još danima nakon što ih je tamo ostavila zaražena osoba. "Stare" kvake u kojima je i bakar brzo "pojedu" te bakterije.

Dakle kovanice su mnogo bolje nego novčanice bilo kojeg apoena: tu je alternativa doista "oprati" novac u perilici na 60 stupnjeva sa izdašnom količinom praška. Novčanice će onda uglavnom biti bez virusa, ali ta grudica papira će biti i bez vrijednosti. Bolji izbor je svakako plaćanje karticom, ali i tu je nesreća što se polako prestaje ovjeravati račun potpisom (po mogućnosti: vlastitom kemijskom olovkom). Tu treba misliti i na uređaj za utipkavanje koda kojeg je doista svatko dotaknuo. Tek plaćanje bar-codom preko mobitela ili samo na dodir kartice sa uređajem bi bilo donekle sigurno rješenje.

Naravno, posve pouzdano protiv virusa je i plaćanje sitnišem: njega možete prije toga i prokuhati.