Das ermüdete Format

Prije 25 godina, 28. i 29. kolovoza 1991. su se u tirinškom Weimaru sastali ministri vanjskih poslova Njemačke, Francuske i Poljske: Hans-Dietrich Genscher, Roland Dumas i Krzysztof Skubiszewski. Bio je to trenutak dolaska na svijet tzv. Weimarskog trokuta. Ministri su svoju viziju 'budućnosti Europe' saželi i objasnili u 10 točaka. Radilo se o zajedničkoj odgovornosti za zajedničku europsku budućnost. „Model Weimar“ je trebao poslužiti kao vodič ka Europskoj uniji i to ne samo Poljske nego i drugih demokracija istočne i srednje Europe.

Ovaj projekt je imao nesporan udio u procesu proširenja Europske unije, ali i kod prijema Poljske i njenih susjeda u NATO savez. No, ovaj dijaloški forum od 2004. gubi na snazi i politički je zamrznut. Svaki pokušaj da se ovaj model jače iskoristi kao baza za velike političke izazove je propao. Doduše takozvani Weimarski trokut je poslao još jedan snažan impuls 2014., tijekom kulminacije krize u Ukrajini, kada su se ministri vanjskih poslova zemalja Weimarskiog trokuta u Kijevu sastali s ukrajinskim predsjednikom i vođama oporbe.

Misija ispunjena?

Ali, 25 godina nakon njegovog osnivanja ovaj oblik suradnje se pretvorio u jednu od mnogih redovnih dijaloških formi. Nije to ni toliko strašno s obzirom da je misija ispunjena! I sve dok je to izraz normalne suradnje u jednoj ujedinjenoj i funkcionalnoj Europi. Ali, vremena su se dramatično promijenila. Tu je izbjeglička kriza, nova nepredvidljivost Rusije, teror ali i Brexit. To je opasnost koja u Europi može dovesti do tektonskih promjena. Nije li onda solidarnost između tri velike europske države bio važan signal? Signal za stabilnost i kontinuitet? Ne bi li onda upravo suradnja tri tako eksponirane zemlje, kao što su Francuska, Njemačka i Poljska, mogla biti jedna nova evropska pokretačka snaga.

Ali, od toga svega je malo ostalo. Ministar vanjskih poslova Poljske, Witold Waszczykowski je u travnju kazao na to da je Weimarski trokut čak iscrpljen. Zbog toga Poljska, kao možda najvažnija istočnoevropska zemlja EU-a, nastoji da u Višegradskoj grupi i u bilateralnim sporazumima predvodi istočnoevropsku interesnu zajednicu koja bi prije svega odbila izbjegličku politiku Angele Merkel i tako se suprotstavila Njemačkoj. Francuska je zbog terorističke opasnosti, ekonomskih problema i jednog nemoćnog predsjednika previše zauzeta sama sobom. To još onda misli na Weimarski trokut?

Osjetljive naznake neke nove političke dinamike

Jubilarni susret u Weimaru dolazi na kraju tjedna koji je bio prepun bilateralnih susreta. Njemačka kancelarka Merkel je tjedan započela u Italiji sastankom s novim europskim trokutom: Italija-Francuska-Njemačka. Njemačkoj je od vitalnog interesa suradnja sa susjedima. A Poljska i Francuska su svakako najvažnije. Zemlje Weimarskog trokuta su danas jaki eksponenti tri različite europske interesne sfere. Ukoliko pak ova osovina funkcionira, onda je to glavno za europsku suradnju na privrednom, političkom i na polju sigurnosne politike. Zbog toga je ohrabrujuće da poljski ministar vanjskih poslova želi oživjeti sporazum iz Weimara i da prije svakog važnog sastanka odredi koordinatore. A to bi se moglo shvatiti kao ponovno davanje na vrijednosti ovom procesu.

„Trokut“, 25 godina nakon osnivanja, dugo već ne predstavlja pomoć integraciji istočne Europe. Ali, ipak ostaje važan oblik komunikacije na središnjoj geopolitičkoj osovini europskog kontinenta koja obuhvaća 180 milijuna ljudi iz tri važne nacije. Tako da bi ovaj potencijal trebao iskoristiti ovu dijalošku formu, i ovu bazu zapravo pretvori u motor kada je riječ o rješavanju gorućih europskih problema. I to neovisno od unutarnjopolitičkih i bilateralnih napetosti, što se posebno vidi u poljskom „skretanju udesno“.

Poljska, Njemačka i Francuska pored svih razlika još uvijek imaju velike zajedničke interese. Na primjer u vremenima europskih kriza promovirati sigurnosnu i obrambenu politiku kao i europske integracije. Ali, svim ovim objektivnim izgledima nedostaje trenutno duh koji bi im udahnuo život. Njih poništavaju nacionalni egoizam i međusobno prebacivanje krivnje. Ipak, Weimarski trokut je simbol uspješne priče o integraciji, što je zapravo zasluga njegovih članova. I iz tog simbola bi trebalo razviti nove snage za obnavljanje europskih integracija.