Od "Slobodne Kube" do "Seksa na plaži"
2. siječnja 2010
Borba pijetlova negdje u Sjevernoj Americi, početkom 19. stoljeća. Vlada napetost, uzbuđeni muškarci mašu rukama i okružili su ring u kojem se bore dva kokotića.To je borba na život i smrt. Perje s repova ovih životinja već je razasuto posvuda. Konačno pjetlić s manje sreće ili energije za borbu leži mrtav na zemlji.
Vlasnik pobjedničke životinje trijumfalno slavi i na poklon, uz zarađeni novac, dobiva i naljepše primjerke perja pobjeđene životinje. Kasnije svi u glas poskakuju i uzvikuju u čast pobjednika: "On the cock's tail!" ("Na pijetlov rep!).
Tako je navodno nastao izraz "Cocktail" ili koktel. Odnosno to je tek jedna od legendi. Prema jednoj drugoj, ime koktel dolazi i opet od pijetlova pera ali zato što se njime nekad ukrašavalo alkoholna pića. Prema trećoj legendi, na pijetlov rep podsjećaju raznobojni slojevi koji se natalože u čašama s kokteilma.
Baš kao što postoji neslaganje oko nastanka imena, tako se poznavatelji ne slažu niti oko nastanka pojedinih recepata za koktele. Tko bi očekivao da je naziv jednog od najpoznatijih koktela "Cuba libre" (u prijevodu "Slobodna Kuba), a u Hrvatskoj poznatiji kao "rum-cola", izmislio baš Amerikanac, iako SAD već desetljećima s Kubom "njeguje" neprijateljske odnose? Ali tako je to.
Prije nešto više od stotinu godina, stvari su stajale malo drugačije. 1898. američki su vojnici s Kube potjerali njene španjolskih kolonijalne gospodare. U to ime pili su mješavinu kubanskog ruma, limunade i soka od limete. Uz to su ponosno uzvikivali "Viva Cuba libre!" ili "Živjela slobodna Kuba!".
Budući da ni Amerikanci Kubi nisu omogućili neovisnost, već su je krenuli iskorištavati, mnogi su Kubanci ovo piće naziali "Mentirita" il "mala laž". Kasnije je limunada u koktelu zamijenjena Coca-Colom i tako je nastala današnja "Cuba libre".
Rakija s medom
Amerikanci njeguju i najdulju tradiciju miješanja pića. Već početkom 19. stoljeća u Novom se svijetu uvelike miješalo i mućkalo, prije svega jer je viski u to vrijeme bio najpopularnije alkoholno piće. A on tada nije bio tako meka i zaokružena okusa. Bio je jednostavna teška rakija od kukuruza, prava vatrena voda. Zbog toga su ga u mnogim barovima miješali ili "produžavali" sa šećerom, medom, voćem ili sokovima.
"Koktel je uzbudljivo piće, sastavljen od alkoholnih pića svih vrsta, šećera i vode", hvalio je ovu novu modu još 1806. izdavač američke ilustrirane revije "The Balance". "Zbog ovog pića srce kuca žustrije a u glavi je veselije".
Nakon toga ništa više nije moglo zaustaviti osvajački put koktela. Ovo je piće opjevano u pjesmama, proslavljeno u filmovima, spominje se i u književnim djelima. Američki pisac i nobelovac Ernest Hemingway ovjekovječio je u svom romanu "Preko rijeke i u šumu" Harry's Bar u Veneciji. Pedesetih godina prošlog stoljeća tamo se okupljao svjetski jet-set. Zvijezde poput Orsona Wellesa, Trumana Capotea ili Peggy Guggenheim nizali su se na vratima ovog bara, prije svega zbog legendarnog koktela Bellinija.
Voćni pire u zvjezdanom baru
Svijet za nastanak ovog bara te otkriće legendrnog koktela može zahvaliti jednom američkom studentu koji se svojevremeno našao u Venciji bez prebijene pare. Krajem dvadesetih godina Harry Pickering provodio je odmor u Veneciji zajedno sa svojom tetom i njenim ljubavnikom. Prije svega za barom Hotela Europa.Već od jutra bi se ovaj trio zabavljao uz teška alkoholna pića, a sve zbog toga da nekako dočekaju večeru. Barmen Giuseppe Cipriani bi je očito impresioniran robusnošću svojih gostiju. Kad je Pickeringova teta nakon jedne svađe sa svojim nećakom ljutita otputovala te ga ostavila u Venciji bez lire u džepu, Cipriani je mladom Amerikancu pomogao da se izvuče iz škripca.
Kad je mladi Pickering od njega dobio 10.000 lira, prvo je nestao bez traga. No nekoliko mjeseci kasnije se vratio i to s četiri puta više novaca u džepu. Ovim početnim kapitalom barmen Cipriani je na 45 kvadratnih metara, 13. svibnja 1931. otvorio u jednom bivšem skladištu vlastiti lokal. Iz zahvalnosti nazvao ga je po svom mladom američkom prijatelju "Harry's Bar".
Nekoliko godina kasnije, jednog vrućeg ljetnog dana, Cipriani je došao na genijalnu ideju. Pomiješao je piriranu breskvu s pjenušcem. 1948. ovo je piće u čast istoimenog venecijanskog renesansnog slikara prozvano Bellini, a u njemu su u velikim količinama uživali brojni Ciprianijevi čuveni gosti.
To je piće danas samo jedno u nizu legendarnih koktela koji su se u međuvremenu izborili za kultni status, od Manhattna, Sex on the beach (Seks na plaži), Pisco soura do Cosmopolitana, koji je postao popularan nakon što su ga u TV seriji stalno pile junakinje "Seksa i grada".
Autor: Bettina Wolf (Spiegel)/ Snježana Kobešćak
Odg. ur.: S. Matić