Novom tehnologijom do veće sigurnosti zrakoplova

Najkasnije za pet godina trebala bi biti razvijena tehnologija koja će to onemogućiti. Nova tehnologija trebala bi povećati i sigurnost navigacije.

Do 2020. godine broj zrakoplova će se udvostručiti na 22 tisuće, stoga se u avioindustriji radi na temeljitom poboljšanju menadžmenta zračnoga prometa. Kako ističe predsjednik njemačke zrakoplovne i svemirske industrije Rainer Hertrich, promet ubuduće neće kontrolirati i regulirati ljudi na tlu radarima, već će se to činiti preko satelita u izravnoj komunikaciji između pilotskih kabina. To će omogućiti da se posada brzo i precizno obavijesti o vlastitoj poziciji i poziciji susjednog zrakoplova, brže će se izračunati rute za mimoilaženje, a time će se spriječiti opasne situacije u kojima bi moglo doći do kolizije. Također će jamačno biti moguća polijetanja i slijetanja u znatno kraćim razmacima.

Kao neka vrsta popratne pojave: otmičari zrakoplova više neće imati nikakve šanse, tvrdi Hertrich, jer kompjutorski programi neće prihvaćati zapovjedi koje će odudarati od normiranih. Zone zabrane leta, primjerice iznad gradskih središta ili nuklearnih elektrana, mogle bi biti uprogramirane – kompjutor u cockpitu skrenuo bi zrakoplov s kursa i prije ulaska u takvu zonu.

Preduvjet za takav sustav pravodobnog upozoravanja je postojanje sustava za satelitsku navigaciju te europska galileo-mreža sastavljena od 30 satelita, koja će za rad biti spremna 2008. godine, kaže Hertrich. Tada će biti ispunjen i drugi preduvjet, a to je prijenos podataka laserskim svjetlom koji omogućuje protok više od deset milijardi podataka, odnosno deset gigabita u sekundi, što je tri tisuće puta više od današnjih mogućnosti.

Rainer Hertrich međutim upozorava da tehnička izvodivost ne predstavlja istodobno i cjelovito rješenje problema. Dodatno se mora pod jednu kapu staviti još stotinjak različitih kontrolnih sustava zračnoga prostora, te približno tri stotine avio-kompanija i nekoliko stotina zračnih luka. Također mora biti promijenjena oprema u cijeloj zrakoplovnoj floti, tako da se mora računati s vrlo dugom prijelaznom fazom.

Novi sustav pravodobnog upozoravanja i laserska komunikacija samo su dva od jedanaest inovacijskih projekata s kojima ova industrijska grana želi svladati izazove budućnosti. Intenzivno se radi na novim tehnologijama motora, kako bi se štedjelo na gorivu i pridonijelo zaštiti okoliša. Primjerice, posebne turbine koje toplinsku energiju ispušnog plina ponovno iskorištavaju jedan je od tih projekata. Generatori koji iz vodika proizvode struju trebali bi pokriti potrošnju energije u kabinama, koja se danas izdvaja od rezervnog goriva. Danas jedan Airbus A380 potroši gotovo tri litre kerozina za stotinu kilometara, dok bi razvojem nove tehnologije trebalo doći do zrakoplova s potrošnjom od dvije litre.

Među budućim projektima je i autonomni helikopter, čiji sustav prepoznaje prepreke i pri najgorim vremenskim uvjetima, te koji automatski pokreće manevar izbjegavanja. Tu su zatim letjelice bez posade svake vrste i veličine, koje služe za izviđanje i nadzor. Na području svemirske tehnologije na programu je svemirski transporter ”Phoenix” koji bi se ponovno mogao upotrijebiti, kao i ineligentni roboti i sustavi za održavanje života.

Ovim programima zrakoplovna i svemirska industrija s približno 70 tisuća zaposlenih ponovno dokazuje da zajedno s elektroindustrijom, farmacijom i telekomunikacijom s pravom pripada krugu najinovativnijih industrijskih grana u Njemačkoj, ističe Hertrich. U istraživanje i razvoj ulaže se 17 posto godišnjega prometa od 15,7 milijardi eura.