Novi pogled na Trumpovu Ameriku: koliko smo umorni od SAD-a?

„Treba li nas uopće zanimati što se događa u SAD-u? (...) Molim vas, DW, prestanite sa stalnom fiksacijom na sve što je američko." Ili: „Ne bi bilo loše pozabaviti se 'zamorom od Amerike' od kojeg Europljani – ili možda i čitav svijet – trenutno pate."

Ovakvi komentari, naravno, nisu reprezentativni, ali se u posljednje vrijeme sve češće pojavljuju na DW-ovim kanalima na društvenim mrežama na njemačkom i engleskom kada se spomenu Sjedinjene Američke Države.

Privlačna kultura poslije Drugog svjetskog rata

Zamor od Amerike? To je dugo bilo nezamislivo. Sjedinjene Američke Države i „američki način života" desetljećima su bili obećavajući koncepti za mlade ljude širom svijeta. To potvrđuje i primjer Njemačke: nakon poraza u Drugom svjetskom ratu ljudi u Zapadnoj Njemačkoj brzo su shvatili da njihovi američki okupatori ne dijele samo žvakače gume, cigarete i čokoladu, već i da donose svoju, veoma privlačnu kulturu. Rock and roll, jazz, traperice i Coca-cola oblikovali su način života cijele poslijeratne generacije – s opuštenim vojnicima kao uzorima.

Uz to je išla i strukturna podrška koju je davala pobjednička sila: kako bi se stabilizirali gospodarstvo i demokracija, američki Marshallov plan pomogao je da se nakon Drugog svjetskog rata obnovi 16 zapadnoeuropskih zemalja.

Poražena Njemačka – točnije, zapadne okupacijske zone, a kasnije Savezna Republika – također je dobila značajna sredstva i bila četvrti najveći primatelj američke pomoći, poslije Velike Britanije, Francuske i Italije. Marshallov plan smatra se ključnim poticajem „njemačkog gospodarskog čuda" 1950-ih i 1960-ih. To je istovremeno bio i katalizator za novi demokratski početak nakon kraja nacizma.

„SAD je zaista učinio neke inovativne stvari", kaže Frank Mehring, profesor američkih studija na Sveučilištu Radboud u Nijmegenu u Nizozemskoj. „Shvatilo se da se uz pomoć kulture ljude može uvjeriti da čine prave stvari – kroz filmove, fotografiju i izložbe mogli su dobiti ideju da se ne trebaju fokusirati samo na svoju zemlju, već da trebaju pronaći i svoju novu ulogu u Europi. To je ujedno bio početak novog pogleda na SAD.“

Godine 1963. proameričko raspoloženje u Zapadnoj Njemačkoj dostiglo je vrhunac – i to ne samo zahvaljujući mladom i popularnom američkom predsjedniku Johnu F. Kennedyju. Zatim je došao Vijetnamski rat, a u narednim desetljećima bilo je mnogo razloga za znatno kritičniji pogled na politiku koja se vodila s one strane Atlantika.

No gledano u cjelini, a posebno u velikim dijelovima kulture mladih, i dalje se smatralo da su Sjedinjene Američke Države cool – to je, zahvaljujući bezbrojnim američkim TV-serijama i filmovima, pop zvijezdama i sportašima bila zemlja iz koje su dolazili trendovi.

Stanje američke demokracije? Prema anketama – loše

Nešto se, međutim, odnedavno promijenilo: ugled SAD-a znatno je pao – i to ne samo u Njemačkoj, gdje dvije trećine građana negativno gleda na Sjedinjene Države (podaci sa internetske stranice Statista na temelju aktualnih anketa, 2025.), već i u mnogim zemljama širom svijeta.

Prema Indeksu percepcije demokracije (DPI), najvećoj svjetskoj godišnjoj studiji javnog mnijenja o stanju demokracije, 2025. godine je samo 45 posto ispitanika širom svijeta imalo pozitivan dojam o SAD-u. Time je ugled te zemlje bio lošiji od ugleda Kine. Za usporedbu: u 2024. godini je udio ispitanika s pozitivnim mišljenjem iznosio 76 posto.

Dodatno pitanje Indeksa percepcije demokracije pokazalo je što ili tko je razlog za negativni trend: predsjednik Donald Trump. Njega negativno ocjenjuje 82 posto ispitanih – znatno više nego ruskog predsjednika Vladimira Putina (61 posto) i kineskog predsjednika Xija Jinpinga (44 posto). Drugim riječima, Trump je najnegativnije ocijenjen šef države na svijetu. Vrijedi pritom napomenuti da su ove ankete provedene prije kontroverznih akcija američkih imigracijskih vlasti ICE-a, prije spora oko Grenlanda i prije napada SAD-a na Iran.

Manje učenika želi na razmjenu u SAD

Putovanja u SAD također su postala znatno manje popularna, što dokazuje, na primjer, broj njemačkih tinejdžera koji planiraju provesti u inozemstvu jedno polugodište ili cijelu školsku godinu 2026./2027. Thomas Terbeck, direktor konzultantske službe za obrazovanje „weltweiser", u intervjuu za DW naglašava: „SAD je i dalje destinacija broj jedan."

No, iako još uvijek nema pouzdanih podataka za ovu i predstojeću školsku godinu, „na sastanku održanom u siječnju skoro sve od oko 45 prisutnih organizacija potvrdile su da je bilo manje prijava", kaže Terbeck. Umjesto toga mladi biraju druge zemlje engleskog govornog područja, prije svega Kanadu. Ili jednostavno ostaju kod kuće. „Mnogi roditelji više nemaju dobar osjećaj što se tiče SAD-a – posebno zbog Trumpa", kaže Terbeck.

Takav razvoj stručnjak za SAD Frank Mehring prati sa zabrinutošću: „Ako ljudi više ne putuju u SAD iz straha, to je onda problem – jer strah je najveći neprijatelj slobode i demokracije." Ti strahovi su, štoviše, često preuveličani i neutemeljeni, jer mnogi ljudi u SAD-u, kako naglašava Mehring, i dalje su izuzetno aktivni u prosvjednom pokretu, bore se za demokraciju i dobro su informirani.

„Ne želim ništa uljepšavati, događaju se zaista dramatične promjene. Mnogi ljudi tamo – starosjedioci, etničke manjine – žive u svijetu koji je, u nekim slučajevima, zaista opasan. Ali ne treba okrenuti leđa SAD-u i imati osjećati da je on već izgubljen", kaže prof. Mehring.

Što se može očekivati?

Ima li, dakle, istine u tome da postoji umor od SAD-a? Ne, smatra Mehring: „SAD polarizira, ali malo ljudi je prema njemu ravnodušno." On podsjeća na mirovni pokret koji je početkom 1980-ih mobilizirao milijune Nijemaca za prosvjede protiv razmještanja američkih raketa Pershing II s nuklearnim oružjem:

„Tada su ljudi izlazili na ulice u trapericama i inspirirani pjesmama Boba Dylana i Woodstockom artikulirali svoj otpor. Pronašli su jezik, ukorijenjen u kulturnim posebnostima SAD-a, kako bi izrazili svoju kritiku na račun Sjedinjenih Država.“ Fascinacija američkom kulturom, podseća Mehring, opstala je čak i u vrijeme najjačih kritika.

Prema njegovom mišljenju, današnji umor prvenstveno je posljedica politike Donalda Trumpa i intenzivne medijske pažnje usmjerene na njega. Zato bi se sve moglo ponovo promijeniti na sljedećim predsjedničkim izborima, nada se Mehring: „Za vrijeme Georgea W. Busha slika SAD-a znatno se pogoršala – a onda je došao Barack Obama."