Norvežanin koji Laibach vodi u Sjevernu Koreju
10. srpnja 2015On za sebe kaže da je doveo disco u Sjevernu Koreju. Naučio je sjevernokorejske studente glazbe da na harmonici izvode hitove norveških pop zvijezda a-ha i da tim snimkama osvoje Youtube. Pa je stoga logično da sada u Pjongjang dovede i Laibach, band koji se nalazi na drugom kraju spektra popularne glazbe.
Zajednička ljubav prema vojnoj glazbi
Morten Traavik je norveški konceptualni umjetnik, redatelj i posljednjih nekoliko godine neka vrsta spone između Sjeverne Koreje i zapadnog umjetničkog svijeta. Ili to tako barem vide njegovi domaćini u Pjongjangu. Daljnji korak njegove višegodišnje preokupacije Sjevernom Korejom je dovođenje jednog od najkontroverznijih pop-projekata posljednjih desetljeća, slovenske skupine Laibach u Pjongjang. Slovenski band će u Pjongjangu nastupati u sklopu proslave Dana oslobođenja. Sjeverna Koreja u kolovozu slavi 70. godišnjicu oslobođenje od japanske okupacije. I Laibach je jedna od atrakcija. No kako je Traavik prešao preko svih prepreka? "Poslužio sam se raznim tehnikama kako bi Laibach prodao Sjevernokorejcima. I vjerujte mi, to nije bio kratkotrajni proces. Jedan od mojih glavnih argumenata je bio taj da Laibach, iako ih se formalno smješta unutar nečega što se može nazvati moderna zapadna glazba, isto tako djeluju unutar forme koja nije toliko udaljena od vojne glazbe i bombastičnog, discipliniranog načina koji je publici u Sjevernoj Koreji dobro poznat. Zato će kao prvi kontakt sa zapadnom popularnom kulturom po mom mišljenju Laibach dobro odigrati ulogu nekoga tko probija led", objašnjava Traavik za DW.
Sjeverna Koreja i Laibach - srodne duše
"Ja već nekoliko godina radim na velikim kulturnim projektima u Sjevernoj Koreji i sa sjevernokorejskim umjetnicima. I u međuvremenu se stvorila neka vrsta međusobnog povjerenja. Na institucionalnoj ali i na osobnoj razini", kaže Traavik. No presudni argument koji je prevagnuo u davanju zelenog svjetla dolasku kontroverznih Slovenaca u Sjevernu Koreju predstavlja vrhunac Traavikovog diplomatskog umijeća. "Oni su vrlo sumnjičavi i vrlo dobro im je poznata kontroverzna pozadina Laibacha. Kada su mi iznijeli svoje opaske na činjenicu da Laibach nastupa u uniformama i da ih se optužuje da veličaju fašizam, ja sam im rekao: „Da, to je istina. No i vas na Zapadu uspoređuju s fašizmom i u tome su u krivu, zar ne?“. I naravno da su se složili s tim. Dakle ja sam im objasnio da su i Laibach isto kao i Sjeverna Koreja krivo shvaćeni od Zapada samo zato što vole vojne parade i uniforme", objašnjava norveški umjetnik.
Logičan nastavak karijere
Traavik se u svom umjetničkom djelovanju ne ograničava samo na Sjevernu Koreju. I njegovi drugi projekti, poput "Miss Landmine", u sklopu kojeg su održavana natjecanja ljepote djevojaka u Angoli i Kambodži koje su izgubile ekstremitete u nesrećama sa zaostalim minama, pokazuju sučeljavanje aspekata pop-svijeta sa svakodnevicom u dijelovima svijeta koji ne žive pod svaku cijenu pod utjecajem zapadnocentričnog svjetonazora. "Ja sam kazališni redatelj, moja specijalnost je performance. I zato je sve što radim performance. Zapravo je projekt 'Laibach u Pjongjangu' počeo. Show već traje. I sva ta rasprava i strka koja se digla oko nastupa Laibacha uključujući i diplomatska pitanja. Nastup u Pjongjangu će biti samo završni čin ovog performancea", kaže Traavik. Odabir Laibacha kao "probijača leda" povezan je i s Traavikom umjetničkom prošlošću. "Pa ja sam jedan od onih umjetnika na koje je Laibach izvršio jak utjecaj, kako vizualno tako i sadržajno. Zato mi je bilo jako drago kada su mi se prošle godine obratili i zamolili da režiram spot za njihov singl 'Whistleblower' s posljednjeg albuma 'Spectre'", priča Traavik. I tada se ideja nametnula sama po sebi. Predstavnici "kolektiva Laibach" su objeručke prihvatili ovu ideju. Iz više razloga. "Sjeverna Koreja je tako strano i čudno mjesto ali istodobno i vrlo spektakularno mjesto kud netko sa Zapada može otići. Zato su i zbog samog avanturističkog momenta Laibach bili vrlo sretni kad su čuli za nastup u Pjongjangu. Naravno je tu i ta etička dilema oko toga treba li uopće ići u jednu takvu zemlju kao što je Sjeverna Koreja. Ali to svatko mora odlučiti sam za sebe. Laibach je zapravo jedna umjetnička forma koja sadrži mnoge poruke istodobno. Stoga mislim da je i ova, na prvi pogled kontradiktorna i apsurdna ideja s Laibachom u Sjevernoj Koreji, zapravo dobrim dijelom upravo ono što Laibach zapravo i jest. I upravo je stoga sam odlazak u Sjevernu Koreju vrlo „laibahovska“ stvar.
Norveška i Sjeverna Koreja slične?
"Laibach su, pogotovo u prvoj fazi djelovanja, provodili recikliranje totalitarnih simbola. U našem, zapadnom svijetu se to u međuvremenu pretvorilo u kič i ironiju. No u Sjevernoj Koreji mi ulazimo u jedno od posljednjih društava na svijetu koje se služi ovakvom vrstom vizualnog jezika. I to je jedini jezik kojim se služe i istodobno je vrlo važan instrument za očuvanje sustava. I mislim da je dovođenje Laibacha u jedan takav sustav jedno vrlo zanimljivo iskustvo. Meni će biti zanimljivo promatrati hoće li se Laibach uklopiti u Sjevernu Koreju ili obratno. Tko će koga asimilirati?", kaže Traavik.
Nakon godina suradnje sa sjevernokorejskim vlastima Traavik smatra da je uspio vidjeti od zemlje više nego što to vide novinari i turisti kojima je dozvoljeno posjetiti ovu zemlju i u međuvremenu vjeruje kako o tomu kakva je Sjeverna Koreja zapravo, ne znaju mnogo ne samo zapadnjaci nego ni stanovnici Sjeverne Koreje. "Ni oni sami se ne kreću previše i nemaju pretjerano uvida u to što se događa po njihovoj zemlji. No i vlasti u Pjongjangu i zapadni mediji provode propagandu koja je puna krajnosti. Istina je kao i uvijek, negdje u sredini", zaključuje norveški umjetnik. Činjenica da dolazi iz Skandinavije, dijela Europe koji se u ostatku svijeta percipira kao područje gdje su zapadna demokratska društva otišla najdalje u svom razvoju, Traavika ne uzbuđuje previše. "I mi Norvežani smo pomalo kao Sjevernokorejci. Mala smo zemlja. Izolirani smo, ne želimo biti dio nekih zajednica poput Europske unije. Naravno da je naše društvo otvorenije, ali postoje sličnosti. I da se razumijemo: ja ne vjerujem u Norvešku", kaže Traavik.
Zagreb je priprema za Pjongjang
Kritika njegovog rada u Norveškoj ne prestaje. Mnogi domoljubi mu vjerojatno nisu oprostili akciju "Da, mi volimo ovu zemlju" kada je 2012. proslavu norveškog nacionalnog praznika upriličio u Sjevernoj Koreji. Naravno suptilno se izrugujući nacionalnom patosu i kultu kraljevske obitelji. No za projekt Sjeverna Koreja Traavik je i u Norveškoj primio mnogo pohvala. "Sama činjenica da Laibach nastupa u Sjevernoj Koreji je mnogima otvorila oči i promijenila percepciju naspram ove zemlje. I to je isto dio projekta, da promijeni stav establišmenta", kaže Traavik. Zagrebački koncert 11.7. je po Traaviku neka vrsta zagrijavanja za "konačni koncert" 19. i 20. kolovoza u Pjongjangu.