Nogomet povezuje narode na Kosovu

Hladno i maglovito je u Brezovici, planinskom mjestu na jugu Kosova. Ali ispred sportske dvorane je vrlo živahno. Mnoge mlade djevojke sa sportskim torbama dolaze na nogometni trening. Već i to je neobično, jer je nogomet na Kosovu muška stvar. Ali najneobičnije od svega je to što tu zajedno treniraju kosovske djevojke iz srpskih i albanskih obitelji.

Aurora Cakoli ima četrnaest godina i na Brezovicu je došla autobusom sa svojim klubom KFV Priština, iz osamdeset kilometara udaljenog glavnoga grada Kosova. Ovdje želi trenirati, a zatim i igrati protiv ekipe FK Brezovica, u susjednom Štrpcu. U Brezovici i Štrpcu su neke od rijetkih većih srpskih zajednica na jugu Kosova, koje je uglavnom naseljeno ljudima albanskog podrijetla. U lokalnim školama se govori srpski jezik, dok Aurora uči albanski u Prištini.

Ali za mlade nogometašice to nije problem, jer one se sporazumijevaju na engleskom. Prepreka u njihovom kontaktu nema, povezuje ih strast prema nogometu i radoznalost – također zato što kosovske djevojke nemaju puno mogućnosti za igranje nogometa. „Teško je biti nogometašica na Kosovu”, potvrđuje Aurora. „Čak sam počela trenirati s muškim timom, dok nisam saznala za KFV Priština.”

Osnaživanje kroz nogomet

Za razliku od muškaraca, mogućnost natjecanja u ligi Nogometni savez Kosova nudi samo djevojkama i ženama starijim od 17 godina. UN je zato pokrenuo projekt kako bi se mlađim djevojkama omogućio pristup nogometu. Cilj projekta je da se djevojkama na Kosovu pruži više razvojnih mogućnosti i da se istovremeno nadiđu etničke granice među stanovništvom.

„Djevojke mlađe od 17 godina samo kroz ovaj projekt imaju šansu igrati nogomet“, kaže Armenda Filipaj, osnivačica KFV Priština. „Osnaživanje kroz nogomet je u našoj zemlji vrlo važno, posebno kada su djevojke iz svih etničkih grupa u tim ekipama.“ Zahvaljujući projektu UN-a do sada je osnovano pet klubova - dva albanska, dva srpska i jedan goranski. Goranci su slavensko-islamska manjina iz jugozapadnog dijela Kosova. Od dobivenog novca u visini od 24.000 dolara (oko 22.375 eura) kupljeni su dresovi za nogometašice i pokriveni troškovi za trenere, suce i prijevoz.

Ponekad se duže putuje, jer na Kosovu nema puno dobrih terena s umjetnom travom, a uz to ih još koriste i muške ekipe. Ipak, Armenda Filipaj uvijek pronađe mogućnost kako bi njezine djevojke mogle trenirati i igrati.

Međunarodne utakmice

„Volim nogomet i radujem se dobrim treninzima i prilikama za igru", kaže 14-godišnja Jana Simanović, jedna od nogometašica FK Brezovica, uoči utakmice protiv KFV Priština. Oba tima na dresovima imaju logo UN-a. Kosovsko-srpski tim je u žutim, a kosovsko-albanski u plavim dresovima.

U projektu je aktivno više od 170 djevojaka. Vrhunac je kada igraju jedne protiv drugih. Te utakmice su neka vrsta međunarodnih utakmica. Nogometašice dolaze iz iste zemlje, ali iz različitih kultura i etničkih grupa. Naravno, obje ekipe žele pobjedu, kao i treneri koji tijekom čitave utakmice dijele savjete. Ali već kod pozdrava prije početka utakmice postaje jasno koliko su kontakt i susreti važni. Već se razvilo i poneko prijateljstvo.

Nogomet, ništa drugo

„Današnji trening i prijateljska utakmica s našom prijateljskom školom nogometa 'Priština' je nešto posebno, zato što znamo u kojem kraju živimo i kakva je trenutna situacija ovdje“, kaže Zvonko Staletović, trener FK Brezovice. „Nama je samo nogomet važan, ništa drugo."

Još jedna posebnost projekta UN-a je ublažavanje granica koje su inače vrlo čvrste i stroge. U ostalom dijelu Kosova ni jedan Srbin ne može biti član nekoga kosovskog tima ili lokalnog sportskog društva. Sport na Kosovu organiziraju isključivo Albanci. „Postojale su inicijative da se angažiraju nogometaši srpske manjine", kaže za DW Taulant Hodaj, glavni tajnik Nogometnog saveza Kosova. „Bilo je Srba koji su željeli igrati za Kosovo, ali je nažalost postojao veliki politički pritisak iz Srbije, koji je spriječio sportaše i sportašice da sudjeluju na natjecanjima koja organizira Nogometni savez Kosova.

Veto iz Srbije

Kosovo je od svibnja 2016. godine član FIFA-e i UEFA-e i ima svoj nacionalni nogometni savez. Srbija je tada prosvjedovala zbog članstva i podnijela žalbu najvišem sportskom sudu CAS u Švajcarskoj. Sud je čitavu stvar ocijenio kao apolitičnu i potvrdio članstvo. Iako je Kosovo dio međunarodnih sportskih saveza, njegov politički status je sporna točka. Kosovski parlament je 17. veljače 2008. godine proglasio neovisnost. Od tada je 115 zemalja priznalo Kosovo, uključujući i Njemačku. Srbija, Rusija, Kina, ali i pet zemalja članica EU nisu priznale neovisnost Kosova. Srbija i dalje Kosovo smatra svojom odcijepljenom pokrajinom.

FIFA je bila svjesna da bi se prijemom Kosova političke tenzije i sukobi mogli prenijeti i na sportske terene. Svjetska nogometna udruga je zato odlučila da na međunarodnim natjecanjima kao što su Europsko prvenstvo, kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo ili UEFA Liga nacija, kosovskom timu iz političkih razloga neće biti dozvoljeno da igra protiv Srbije ili Bosne i Hercegovine.

Pozitivna iskustva s dugoročnim efektima

Od takvih podjela djevojke u Štrpcu su daleko. Za njih je važna mogućnost da ostvare svoju strast prema nogometu. Ali ispostavilo se da osim nogometa, one zapravo imaju iste interese i sklonosti.

„Bilo bi lijepo da svaki dan zajedno igramo nogomet i zajedno uživamo u danu“, kaže kosovska Srpkinja Jana Simanović. Ona sanja da postane zaista uspješna u nogometu i da jednog dana sudjeluje na međunarodnim natjecanjima.

Zato je za nadati se da će njezin primjer i primjeri drugih djevojaka biti važni. Što je više pozitivnih iskustava u razmjeni srpske i albanske djece i mladih, to bolje za cjelokupni zajednički odnos i normalizaciju političke situacije. Jer bez toga ni nogometni svijet između Srbije i Kosova neće biti normalan.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu