Nobelova nagrada za književnost Poljakinji i Austrijancu | Panorama | DW | 10.10.2019
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Panorama

Nobelova nagrada za književnost Poljakinji i Austrijancu

Nobelov odbor priopćio je da je za 2018. godinu Nobelovu nagradu za književnost dobila poljska spisateljica Olga Tokarczuk, a za 2019. austrijski pisac Peter Handke.

Olga Tokarczuk

Olga Tokarczuk

Dobitnica Nobelove nagrade za književnost za 2018. - Olga Tokarczuk

Olga Tokarczuk (57) spada u najpoznatije poljske spisateljice svoje generacije. Književnica, scenaristica, psihologinja, sveučilišna nastavnica i društvena aktivistica poznata je po svojoj kritici ksenofobije u kojoj ne štedi svoje sunarodnjake. Svoj posljednji roman "Knjige Jakubove" (preveden i na hrvatski) objavila je 2014. godine i u njemu tematizira multikulturnu povijest Poljske. Ona Poljsku rado predstavlja kao otvorenu i tolerantnu zemlju, ali podsjeća i na to da su Poljaci "činili užasne stvari", misleći prije svega na antisemitizam i desničarski motiviranu mržnju prema strancima.

Tokarczuk već 30 godina objavljuje romane, kratke priče i poeziju i njezini motivi su često između mita i stvarnosti. Njezina djela su prevedena na tridesetak jezika i poznata i u inozemstvu, posebno romani "Pravijek i ostala vremena" (1996.) i "Beguni" za kojega je 2008. dobila prestižnu poljsku nagradu Nike, a kasnije i uglednu britansku Bookerovu nagradu. Dobitnica je brojnih domaćih i stranih nagrada. Nakon jednog televizijskog intervjua u kojemu je rekla da mnogi Poljaci njeguju uljepšanu sliku svoje zemlje te da su i pogromi i diskriminacija dio poljske povijesti dobivala je prijetnje smrću.

Nobelov odbor između ostalog navodi da Tokarczuk "nikada ne vidi realnost kao nešto stabilno i vječno" te da "konstruira svoje romane u zategnutom odnosu između kulturnih suprotnosti: prirode i kulture, razuma i ludila, muškog i ženskog, domaćeg i stranog". Kada je riječ o romanu "Knjige Jakubove", Nobelov odbor naglašava akribičnost s kojom je pristupila povijesti o Jakubu Franku, vođi sekte iz 18. stoljeća, kabalistu koji je imao ideju ujedinjenja židova, kršćana i muslimana. Ona je, navodi se, dala upečatljiv portret čovjeka koji je imao mnogo lica i bio vjernik, mističar, manipulator. "No, ovo djelo nije samo portret jednog čovjeka, već nam daje vrlo bogatu panoramu jednog gotovo zaboravljenog poglavlja europske povijesti."

Peter Handke

Peter Handke

Osporavani i nagrađivani lauerat: Peter Handke

Peter Handke (76)već desetljećima polarizira svojim bogatim književnim stvaranjem. Debitirao je 1966. romanom "Stršljeni" i iste godine postao poznat kada je u jednom posprdnom govoru optužio čuvenu književnu Grupu 47 za "opisnu impotenciju". Time je odmah postao pisac s vatrenim pristašama i vatrenim protivnicima – najmanje je onih koji su prema njemu ravnodušni. Imidž stvoren 1966. učvrstio je praizvedbom svoje drame "Psovanje publike" ("Publikumsbeschimpfung") iste godine u Frankfurtu, predstavom u kojoj je publika vrijeđana s pozornice.

S više od 20 kazališnih komada, Handke je pisao kazališnu povijest, obrazložio je austrijski žiri koji mu je 2018. dodijelio Nestroyevu nagradu za životno djelo. Tijekom 1980-ih i 1990-ih godina teško ga je kao pisca bilo zaobići. Njegove knjige među kojima i "Strah golmana pred jedanaestercem" ("Die Angst des Tormanns beim Elfmeter") postale su dijelom školske lektire, istovremeno je prevodio, režirao, a napisao je i scenarij za kultni film svog prijatelja Wima Wendersa "Nebo nad Berlinom".

Rođen je u Koruškoj – majka mu je bila koruška Slovenka (Marija Handke, rođ. Sivec) - završio je školu u Celovcu, a studirao u Grazu. Kasnije je živio i u Düsseldorfu i Parizu. Objavio je više od stotinu djela, bio redatelj ili scenarist osam filmova i dobitnik je velikog broja austrijskih i međunarodnih književnih nagrada.

Najveće kontroverze Handke je izazvao za vrijeme ratova u bivšoj Jugoslaviji. On je kritizirao NATO te branio lik i djelo Slobodana Miloševića. Posjetio je Miloševića u zatvoru Sheveningenu, a govorio je i na njegovom pogrebu. Zbog toga je žestoko kritiziran u inozemstvu – a u Srbiji višestruko nagrađen. Postao je i počasni građanin Beograda.

sb/ddk/agencije

Preporuka uredništva