Njemački poreznici zadiru (pre)duboko u džepove
20. travnja 2017
Barem kad je riječ o kategoriji poreza na dohodak, Nijemci izgledaju kao da su redom bogatuni: čak njih oko 4 milijuna i 200 tisuća su u najvišoj kategoriji i plaćaju najvišu stopu od 42%. Ali i prema istraživanju Ekonomskog instituta iz Kölna, koje objavljuje list Handelsblatt, to je daleko od realnog stanja.
Naime granica gdje će početi najviša porezna stopa je već negdje kod prihoda od 50 tisuća eura godišnje. A i način kako se predstavljaju davanja građana muti pravu sliku. Jer porez na dohodak je tek jedan dio onoga što građani moraju plaćati.
Ako se tome dodaju i davanja koja zaposlenici izdvajaju za mirovinsko, zdravstveno i osiguranje za njegu (Pflegeversicherung) i čitav niz drugih nameta kao što su crkveni porez, porez solidarnosti s istokom Njemačke..., onda Nijemcima ostaje znatno manje "u džepu" nego u većini drugih država zemalja OECD-a.
Tako osoba koja mjesečno zarađuje 1.940 eura mora od toga dati 46%, ona koja zarađuje 3.250 čak 51%. Najgore prolaze samci, makar i parovi tek donekle uspijevaju zadržati nešto više novca u svojim novčanicima ako pametno podijele stope nameta prema svojim prihodima. Utoliko i OECD upozorava kako su Nijemci na neslavnom drugom mjestu među industrijskim nacijama po visini poreza koje moraju plaćati.
Kakvi su to bogatuni s manje od 2.000 eura u džepu?
Isabel Klocke iz Udruge platiša poreza Njemačke upozorava da ti nameti zapravo neprekidno rastu jer prije svega raste stopa davanja za zdravstveno i osiguranje za njegu. A to onda najviše opterećuje građane sa skromnijim prihodima. Isto tako, apsurdno je nekoga tko zarađuje 50 tisuća na godinu - to je nešto preko 4000 eura bruto mjesečno, dakle prije mirovinskog, socijalnog i naravno poreza na prihod od 42% - smatrati kao nekoga tko vrhunski zarađuje kad mu u džepu, ako je samac, ostane i znatno manje od 2.000 eura.
"Svaki stručnjak koji radi puno radno vrijeme je tako već u skupini najvećih poreznih davanja ako zarađuje 1,3 puta više od prosjeka. To ne bi trebalo biti tako i zato već odavno predlažemo da se ta najviša stopa primjenjuje na prihode koji su veći od barem 80 tisuća godišnje", kaže Klocke.
Porezi su uvijek dobra tema strankama uoči izbora pa je tako već počela borba za birače kroz njihove džepove. Obzirom da su državni prihodi Njemačke ionako viši nego što se očekivalo, čak je i savezni ministar financija Schäuble najavio "mogućnost" da bi u sljedećem mandatu porezi od prihoda građana mogli biti smanjeni za 15 milijardi eura. Kako bi se to moglo provesti - to se ne govori, ali se "dopušta mogućnost" da se vrhunskim prihodom ubuduće smatra ne 50, nego 60 tisuća eura godišnje.
Lijepe riječi se uvijek čuju pred izbore
No jedva da tko doista vjeruje tim obećanjima kršćanskih demokrata jer se to od njih čulo i uoči izbora 2005. i 2009. "Nova nada" njemačkih socijaldemokrata Martin Schulz se ne žuri obećati smanjenje poreza jer želi i više trošiti i zapravo na taj način olakšati Nijemcima život: želi više novca socijalnim i obrazovnim institucijama, od dječjih vrtića pa do sveučilišta. Ipak i SPD želi onima s manjim prihodima smanjiti namete koje trebaju plaćati.
Stranka Zelenih je inače bila prilično glasna u zahtjevima za smanjivanje poreza "prosječnim ljudima", ali ovaj put i zasada tek obećava kako bi njihova porezna politika bila "solidna i solidarna". Prema prethodnim najavama, Zeleni žele da oni koji zarađuju više od 100 tisuća eura plaćaju još više poreza nego sad, a da se još više oslobode samohrani roditelji s djecom.
Stranka Ljevice u načelu nije baš sklona smanjivanju poreza jer želi "bogatune" udariti po džepu, što smatra "investicijom u budućnost". Ipak, želi smanjiti porez onim obiteljima koje mjesečno imaju bruto prihod do 7.100 eura, ali zato samcima koji zarađuju preko 86 tisuća eura godišnje nametnuti porez od 53%, onima koji zarađuju više od 260 tisuća eura nametnuti stopu od 60%, a oni koji godišnje zarade više od milijun eura, ti da plaćaju 75% poreza na prihod.
No usprkos svim tim računicama koje se čuju od njemačkih stranaka uoči izbora, jedva da itko vjeruje u njih. Jer i Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj već godinama trubi Berlinu da smanji i pravednije rasporedi teret poreza među najsiromašnijima i najbogatijima u ovoj zemlji - a dogodilo se još nije gotovo ništa. Usprkos većim prihodima, staro je pravilo kako nema tog novca koji neka država ne može i potrošiti.