Njemački tisak o izborima u Turskoj: „Signal koji ohrabruje“

„Opomena za Erdogana" – pod tim naslovomlokalne izbore u Turskoj za portale javnih servisa ARD (Tagesschau) i NDR komentira Uwe Lueb. Evo karakterističnih izvoda: „Ovako izgledaju opomene. AKP predsjednika Rejepa Tayyipa Erdogana je širom zemlje iza opozicijske CHP. Ona je ostvarila jedan od najvećih uspjeha proteklih desetljeća: pobijedila je u pet najvećih gradova u zemlji, među kojima su i ranija jaka uporišta AKP. Trka rame uz rame u Istanbulu pretvorila se u veliku pobjedu sadašnjeg gradonačelnika Imamoglua. Tu je CHP doslovno deklasirala AKP. Ali, mnogi ljudi u Istanbulu i drugdje u zemlji u stvari nisu glasali za CHP, već protiv AKP“

„Tome treba dodati i nezadovoljstvo mnogih u Turskoj zbog njihovog ekonomskog položaja. Državna privreda raste, ali plaće gube na vrijednosti iz dana u dan. Sve više Turaka može sebi priuštiti sve manje stvari. Prije svega mnogi penzioneri ne vole Erdogana. Neki više ne mogu živjeti od svoje penzije. Tu se ništa nije promijenilo otkako je Erdogan u svibnju prošle godine ponovo izabran za predsjednika“, pišu između ostalog u komentaru Tagesschau i NDR.

„Erdogana se može pobijediti“

Za Westdeutsche Zeitung piše Olaf Kupfer: „CHP je pobijedio u više velikih gradova nego Erdoganova konzervativno-islamska AKP. U provincijama je to ionako slučaj. To znači: Turska se sve više oprašta od nekadašnjeg Erdoganovog fanatizma, koji su posebno jako živjeli i birali Turci u Njemačkoj. To je dobar znak za političku situaciju u Europi, jer se nakon posljednjih predsjedničkih izbora na Tursku gledalo više kao da se udaljila put Istoka, a ne kao da se okreće ka EU. Ovo je i dobar dokaz da čak i jedan autoritarni predsjednik mora biti dobar za svoj narod u njegovoj svakodnevici, a to Erdoganu u Turskoj više ne uspijeva“, smatra komentator lista Westdeutsche Zeitung.

U Handelsblattu je svoj komenar objavio Özan Demircan: „Ugodno je i važno saznanje da se i u zemlji s autokratskim vodstvom ne mogu potisnuti demokratski refleksi (…) Ovo je signal koji ohrabruje – i signal drugim autokratima i despotima, prije svega ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. Najvažnije saznanje nakon izbora u Turskoj zato glasi: „Erdogana se može pobijediti“ (…) „Njegov zenit je prekoračen. Erdogan nije mogao sniziti visoku inflaciju. U bliskoistočnom sukobu, u kojem je veći dio stanovništva na strani Palestine, nije uspio ostvariti utjecaj. Osim toga, ni pored svoje moći nije mogao suzbiti opoziciju.“

„Sada protiv njega vode borbu sa svih strana. Ljevičarska CHP ga je pretekla bez napora, baš kao i prokurdska stranka na jugoistoku zemlje. Ali i desničarske stranke kao što je Nova stranka blagostanja (YRP) su u nekim provincijama pretekle Erdoganovu AKP“, piše Handelsblatt.

Četiri pouke iz izbora u Turskoj

Uz slične navode o razočaranju građana Turske u ekonomsku situaciju, komentatorica Augsburger Allgemeine Sussanne Güsten smatra „da bi turski predsednik sada mogao pokušati agresivno-nacionalističkom vanjskom politikom navede svoje pripadnike na druge misli: još prije izbora je za ljeto najavio novu vojnu intervenciju protiv kurdske terorističke organizacije PKK u Iraku i Siriji. Ali, Erdogan bi trebao ostati pri svojoj politici približavanja Zapadu, jer njemu su potrebni investitori i dobar odnos s Europom i SAD, kako bi, na primjer, modernizirao carinsku uniju s EU-om.“

Magazin Spiegel u svom internet-izdanju naglašava „Četiri pouke iz lokalnih izbora u Turskoj“. U analizi se nabraja: „1) Erdogan može izgubiti“ (...) I to u dvostrukom smislu – kako od konkurencije iz demokratskog tako i od one iz radikalno-islamističkog tabora. „2) CHP može pobijediti“, što je dugo izgledalo nemoguće. Ali, nadmoć vladajuće stranke više nije dovoljna za pobjedu. CHP je ostvarila dobar rezultat u krajnje nejednakoj predizbornoj trci. „3) Nacionalne teme su bile odlučujuće“ – U gradskim vijećnicama Turske se ne odlučuje o ekonomskoj politici zemlje. I pored toga biračima pred ovo glasanje nijedna tema nije bila toliko važna kao ekonomska kriza u državi. I „4) Turska demokracija (ipak!) živi“ – „CHP se sada mora dokazati na lokalnom nivou – ta stranka mora vladati u opčinama bolje nego njena prethodnica“, navodi se između ostalog u podužem tekstu u Spigelu.