Njemački paradoks: i otkazi i potraga za stručnjacima

SAP namjerava ukinuti 8.000 radnih mjesta diljem svijeta, Continental 7.150, a u Boschu će ih u sljedećim godinama nestati 1.200. I ZF Friedrichshafen i Volkswagen su već objavili kako im više neće trebati toliko zaposlenih.

Tu je onda i građevinski sektor gdje su otkazi već počeli, a i u bankama se „režu“ podružnice i tamošnji zaposleni. Novi šef Bayera Bill Anderson je najavio novu strukturu farmaceutskog giganta, ali isto tako je jasno dao do znanja kako u njoj nipošto neće biti toliko djelatnika. Popis velikih, ali i srednjih i obiteljskih tvrtki koje planiraju smanjiti broj radnih mjesta je veoma, veoma dug.

Obrazloženje je uvijek slično: „opći okviri gospodarenja su se promijenili“. Tvrtke i čitave industrijske grane se moraju promijeniti ako žele ostati konkurentni. S jedne strane su tu i troškovi energije koja je u Njemačkoj sve skuplja, a tu je i politika koja traži klimatski neutralnu proizvodnju.

Onda je tu i digitalizacija koja mijenja čitav proizvodni proces prema kojem se onda mora promijeniti i organizacijska struktura. Sve to dovodi do toga da su neki proizvodni procesi izgubili svoju ekonomsku računicu, pa i koncerni izdvajaju čitave segmente, prodaju ih ili ih samostalno šalju na burzu. 

Promjene su postale „normalne"

Sve to traži i drugačiju stručnost, sposobnosti i tehnološku spremu zaposlenih. „Naš svijet rada postaje sve brži i kompleksniji“, kaže Jutta Rump iz Instituta za zapošljavanje i svijet rada u Ludwigshafenu za postaju ARD. „Promjena je normalno stanje. A na to moramo naći odgovor.“ Problem jest da nema samo jedan odgovor za savladavanje čitavog niza izazova.

Enzo Weber iz Instituta za tržište rada i istraživanje zanimanja pri njemačkom Zavodu za zapošljavanje u Nürnbergu relativizira ovaj trend: „Proteklih godina je doduše nešto više otkaza, ali dugoročno je kvota još uvijek niska kakva nije bila već odavno. Ovo o čemu se sad izvještava, tu se u prvom redu radi o velikim, globalnim koncernima.“ Promjene su i kod „malih“ počele već odavno, ali o tome se ne piše toliko.

Ono što je osobitost sadašnjeg stanja jest što se isprepliće čitav niz promjena, od težnje za klimatskom neutralnošću, sve skupljom energijom u Njemačkoj, ali istovremeno je već očita de-globalizacija i promjene u globalnom kretanju roba i usluga. Tu je mnogo toga isprepleteno i međusobno ovisno. A kako se čitavim tehnološkim rješenjima – kao što su motori s unutarnjim sagorijevanjem više ne proriče nekakva budućnost, tako su i stručnjaci s tih područja postali višak. No istovremeno se upravo panično traže stručnjaci koji će naći odgovor i tehnološka rješenja budućnosti, od umjetne inteligencije do tehnologije vodika.

Nema tu stručnjaka „na bacanje"

No u Njemačkoj je isto tako golemi problem što će već u dogledno doba u mirovinu otići čitav „Baby-boom“ naraštaj, rođen početkom šezdesetih. „Čistom računicom ćemo zbog demografskog razvoja do godine 2035. ostati bez sedam milijuna zaposlenih, ako ne nađemo neko rješenje“, konstatira Weber. A hoće li Njemačka i bez njih ostati industrijska velesila – to je veliko pitanje budućnosti.

Dodatni je problem što se u ovoj brzini promjena u svijetu rada jednostavno ne stigne promijeniti i čitav sustav školovanja i obrazovanja. Neka zanimanja i stručnost koji su još prije desetak godina bili traženi, danas su sve manje potrebni, a ti mladi stručnjaci moraju tražiti posao. 

Njemački koncerni su sve više svjesni da se moraju i potruditi da bi našli stručnjake kakve trebaju. Čitav niz velikih – Covestro, Henkel, Bosch, RWE, a tu je i Deutsche Bank – su osnovali „savez šansi“ gdje se suradnicima koji u jednom sektoru više nisu potrebni ponudi dodatno školovanje za djelatnost na drugom području. Preškolovanje je nešto od čega mogu imati koristi i manje tvrtke.

„Nalazimo se u vremenima izuzetno velikih šansi“, smatra Weber. Sve će manje smisla imati ustrajavanje na „staroj“ industriji i tehnologiji tim više što je sve više poslovnih prilika u „novim“ i „zelenim“ branšama. „Tu se traže ljudi koji tehnički nešto mogu“, uvjeren je Weber. On zato ne govori o „propasti“, nego o „preporodu“ njemačkog gospodarstva.

Claudia Wehrle, ARD