Njemačka zatvara oči pred sudbinom starijih ljudi | Priča dana | DW | 02.08.2021
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

priča dana

Njemačka zatvara oči pred sudbinom starijih ljudi

Možda preko pola milijuna stranih njegovatelja u Njemačkoj se skrbi za starce u njihovim domovima. Sud je presudio kako i oni moraju biti plaćeni kao Nijemci, ali bi značilo kolaps ili prijelaz u potpunu ilegalu.

Stariji gospodin je već tri godine u invalidskim kolicima, njegova supruga boluje od Parkinsonove bolesti. Sami su u svojoj kući i njihov život bi bio nezamisliv bez njegovateljice iz Poljske. Ona je za sve tu: pere ih i kuha za njih, čisti kuću i misli na lijekove i njihove termine kod liječnika. Za nju su ispraznili podrumske prostorije u kući, ali je i poljskoj pomoćnici jasno kako za nju ne postoji radno vrijeme: uvijek je tu.

Zapravo i njen suprug radi isti posao, nedaleko od mjesta gdje se ona brine za ove njemačke starce. Njihova djeca u Poljskoj su već odavno krenula vlastitim putem, a oni se svakih nekoliko mjeseci vraćaju na njihovo seosko imanje u domovini.

U Njemačkoj radi najmanje 300, možda čak i 600 tisuća takvih njegovateljica i njegovatelja - pouzdanih brojki nema jer se mnogi takvi poslovi dogovaraju "na crno" ili u najboljem slučaju u sivoj zoni i njemačkog zakona o radu i svih propisa. Kod njegovatelja s istoka Europske unije - iz Poljske, Bugarske ili Rumunjske je barem njihov "turistički" boravak u Njemačkoj legalan, ali njih jednostavno nema dovoljno kolika je potreba za takvom njegom u Njemačkoj.

Rumunjska njegovateljica silazi iz vlaka

Zarada možda nije loša, ali posao je težak - i treba imati i dara za njega. S druge strane, to znači i život "iz kovčega" daleko od domovine, a ima i poslodavaca koji misle da su to njihovi robovi.

Stvarnost nema veze sa zakonom

Zato je i mnogo takvih pomoćnika iz država još istočnije i izvan EU, ali kad je njegovateljica iz Ukrajine, onda je tu i ozbiljan problem: što ako joj se nešto dogodi dok tu radi? Tu onda ima vrlo "kreativnih" rješenja za njihovo zdravstveno osiguranje i namještenja preko raznih posrednika koji barem teoretski pokrivaju njihovu socijalnu zaštitu.

Već je mnogo agencija - ne samo iz Njemačke, nego i iz Poljske ili Rumunjske koje nude takve usluge skrbi starih i nemoćnih u ovoj zemlji, ali makar i one imaju pune ruke posla, mnogi najviše vjeruju kad nekoga nađu "preko poznatih". Jer ne samo da je to skupo - njemačka obitelj treba računati da će je to koštati barem oko 2000 eura mjesečno, nego i u tom poslu ima mnogo "crnih ovaca". Nije samo problem njihovo neznanje u poslovima skrbi i zdravstvene njege, nego su to ljudi koje se pušta u kuću nemoćnih - nema malo slučajeva i da su nestali netragom s nakitom i vrijednostima onih za koje su se trebali skrbiti.

Infografik Pflegebedürftige in Deutschland 1999 - 2019 DE

Statistika je jasna: već je preko 4 milijuna osoba u Njemačkoj kojima je potrebna njega - a njihov broj će već u dogledno doba eksplodirati brojnim naraštajem početka šezdesetih.

Jedna takva posrednica je i njemačka medicinska sestra koja također želi ostati anonimna: jer već i to je na rubu zakona. Kaže kako je počela zapravo u potrazi za njegom za njenu vlastitu bolesnu majku, ali kako se već osam godina time bavi iz usluge za krug poznatih osoba. Ona zna i da se mnogi javljaju na takav posao u Njemačkoj, ali kako nije lako pronaći osobe koje to doista mogu i znaju: "Barem 15% od onih koji žele raditi kao njegovatelji uopće nisu podesni za ovaj posao. A ako je njihovo prvo pitanje u razgovoru 'koliko kod vas mogu zaraditi', onda odmah kažem 'do viđenja'."

Medvjeđa usluga njemačkog suda

No naravno da ima i slučajeva gdje njemački poslodavci njegovatelje drže kao da su robovi, a jasno je i da oni moraju biti primjereno plaćeni. To je i mišljenje najviše njemačke instance za radno pravo, Saveznog suda za radne odnose koji je nedavno donio odluku kako i strani njegovatelji za vrijeme njihovog rada u ovoj zemlji moraju uživati ista prava kao i njihove njemačke kolegice i kolege. A to znači i da moraju biti plaćeni najmanje koliko je i minimalna nadnica u Njemačkoj.

Medicinska sestra koja posreduje u pronalaženju kućne njege se hvata za glavu na tu presudu: u praksi to zapravo znači da si jedva koja obitelj u Njemačkoj to uopće može priuštiti. Kad bi se brojali svi sati, to bi lako značilo 10.000 eura mjesečno. "Doduše samo njih nekoliko stvarno 24 sata na dan, a oni koji to rade se onda moraju uvesti tri smjene dnevno." To znači ne samo jedna, nego tri njegovateljice u domaćinstvu. Čak i ako se ne radi 24 sata, njemački zakon jasno propisuje i radno vrijeme koje se provodi u spremnosti na rad, a onda i vrijeme koje zaposleni uopće ne smije maknuti prstom za poslodavca.

Procjene potrebe za njegovateljima u Njemačkoj

I službene prognoze govore kako će ubrzo trebati barem pola milijuna njegovatelja - ali neslužbene i "ilegalne" brojke govore kako ih već sad ima i više nego toliko.

"Takav model nikad neće funkcionirati, a ne može se ni platiti. Čak i na stranu to što Nijemci uopće nisu spremni raditi taj posao." A kaže i da je to medvjeđa usluga djelatnicima iz inozemstva: "Oni trebaju taj posao, oni tim novcem hrane svoje obitelji kod kuće, ali ako to postane tako skupo, onda i starci to više neće moći plaćati, a njegovatelji više neće imati posla. Nikoga ne treba izrabljivati, ali to nije usluga nikome."

Jedina alternativa...

Claus Fussek je socijalni radnik i autor više knjiga o njezi u Njemačkoj. Njegov dojam jest da se ovdje uopće ne govori o golemim razmjerima ovog problema, a pogođeni su čak i sami njegovatelji kad se onda i u njihovoj obitelji pojavi netko koga treba njegovati. Sve je manje obitelji u Njemačkoj koje nisu već imale takav problem i svi znaju kako "službeni" modeli jedva funkcioniraju.

Claus Fussek

Claus Fussek je autor već više knjiga o kritičnom stanju s njegom u Njemačkoj i uvjeren je kako Nijemci zapravo niti ne žele znati u kojoj mjeri se juri u pravu katastrofu.

Da, postoji mogućnost službe niza njemačkih organizacija kućne skrbi koja se u pravilu svodi tek na posjet nemoćnom jednom ili dva puta dnevno, možda i pomoć u njihovoj osobnoj higijeni i isporuka obroka. To nipošto nije dovoljno za mnoge nemoćne, a i to se onda papreno zaračunava. Postoji i potpora za skrb, ali ona je ovisna o takozvanom stupnju nemoćnosti - a i to je, u slučaju privatne skrbi, jedva par stotina eura mjesečno, institucionalne službe iz istog lonca dobivaju više nego dvostruko više za mnogo manju uslugu. A sve to i traje: mnoge obitelji su odobrenje za povišicu potpore konačno dobili tek nakon što je nemoćna osoba - već preminula.

Fussek upozorava kako nas još čeka da stari i nemoćni postanu i pripadnici Baby-Boom naraštaja rođenih od 1955. do 1969. Već sad je čitav sustav na rubu kolapsa, ali kad i oni dođu, neće biti niti novaca, niti ljudi za čitav sustav skrbi. Njegova prognoza je i više nego mračna: "Njega starih i nemoćnih je sudbinsko pitanje za čitavo društvo. Inače ćemo skoro veoma ozbiljno morati početi razgovarati o aktivnim oblicima pomoći pri umiranju jer neće biti nikoga tko bi njegovao te ljude."

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android