Njemačka postaje zemlja nevjernika | Panorama | DW | 04.04.2021
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

religija

Njemačka postaje zemlja nevjernika

Upravo za Uskrs je isprva "preporučeno" da se službe Božje održavaju samo virtualno. Broj vjernika u Njemačkoj se smanjuje rapidnom brzinom - je li Crkva još uopće važna Nijemcima?

Preporuka njemačke kancelarke Angele Merkel - podsjetimo; kćerke protestantskog pastora - je zaprepastila i Katoličku i Protestantsku crkvu u Njemačkoj: u dogovoru s čelnicima pokrajinskih vlada je isprva bio preporučen "potpuni" lockdown preko dana Uskrsa.Uključujući i službe Božje: službena zabrana bi bilo opasno zadiranje u ustavno zajamčenu slobodu vjeroispovijesti, ali je svakako "preporučeno" da se i mise služe samo "virtualno".

Makar je vjernicima "draži" blagdan Božića, Crkva nas uči: svi smo rođeni, ali Uskrs je pobjeda sina Božjeg nad smrću i put vjernika u život vječni. Protestantima je izuzetan blagdan već i Veliki petak, dana kad se vjeruje da je Isus raspet na križu, ali Uskrs je najveći blagdan za sve kršćanske crkve kad su na misu znali dolaziti i vjernici koji inače gotovo nikad ne idu u crkvu.

No u doba korone su i mise postale "problem". Predstojnik Evangeličke crkve u Njemačkoj Heinrich Bedford-Strohm je samo dan prije izjave kancelarke izjavio kako su mnogi župnici učinili sve kako bi vjernici u crkvama bili sigurni od virusa. Klupe su razmaknute i pazi se na udaljenost, umjesto svete vodice su sredstava za dezinfekciju, nema pjesme... "Higijenski koncept crkava se dokazao uspješnim", kaže Bedford-Strohm.

Natpis na ulazu u jednu crkvu u Berlinu

"Molimo ne pjevati" piše na ulazu u ovu crkvu. Ipak, državi su i crkve "sumnjive" kao mjesto širenja zaraze.

Nije važno što misle popovi 

Potpuni "Uskršnji lockdown" je povučen, ali ne zbog prosvjeda Crkava nego predstavnika njemačke industrije i privrede. Jer njemačke crkve su prazne i bez korone, a njihov utjecaj na društvo i politiku je sve manji. Bavarski političar i ministar unutrašnjih poslova Seehofer se ljutio što je takva ideja o samo "virtualnoj" proslavi Uskrsa uopće tako olako izrečena "od neke stranke sa 'k' u imenu" (Kršćansko-demokratska unija, CDU). Ali makar crkve u ovoj zemlji upravljaju čitavim mnoštvom socijalnih institucija kao što su dječji vrtići, škole, bolnice, starački domovi i savjetovališta svih vrsta, njihov utjecaj je sve manji.

Razlog je svakako što je i vjernika sve manje: dugo vremena je otprilike vrijedilo načelo "trećina-trećina-trećina" - po trećina stanovništva su katolici i protestanti, a trećina nije u nekoj crkvi. Već 2019. je u Njemačkoj bilo 22,6 milijuna katolika, 20,7 milijuna građana su bili u nekoj od evangeličkih crkava, a tu je i oko dva milijuna pravoslavnih. Ukupno je to 45,75 milijuna kršćana što je još samo oko 52% stanovništva.

Još uvijek je oko 14.000 protestantskih i oko 10.000 katoličkih župa u Njemačkoj, ali golema većina se muči naći i svećenike i vjernike - i novac. Rasipnost bivšeg biskupa Limburga Tebartza van Elsta koji si je 2013. dao sagraditi velebnu rezidenciju i od novca namijenjenog potpori siromašnima je već izazvalo ogorčenje i odlazak vjernika iz Crkve.

Biskup Franz-Peter Tebartz-van Elst

Nekadašni biskup Limburga je pozvan "na razgovor" u Vatikan zbog njegove palače, što je završilo da je poslan da bude biskup u Kuriji zadužen za katehezu. Sa molitvenicima i svetim sličicama može biti i rasipan...

Povjerenje je izgubljeno

Ali novac - i crkveni porez koji u Njemačkoj ubire država u ime Crkava pa tako onda raspolaže i preciznim podacima koliko je vjernika u ovoj zemlji - je tek sporedan razlog zašto Nijemci masovno okreću leđa Crkvi. Najveći val napuštanja Crkve se dogodio zbog silnog broja skandala oko spolnog napastovanja malodobnika, a tim skandalima još nije došao kraj: to sad vidimo i u Kölnu gdje je tamošnji kardinal Woelki tek nakon golemog pritiska vjernika ipak objavio izvješće o slučajevima zlostavljanja u nedavnoj prošlosti i poslao čitav niz dužnosnika te nadbiskupije "na odmor". Ali i to se dogodilo tek nakon što su čak i njegovi župnici objavili otvoreno pismo kako više nisu u stanju objašnjavati vjernicima, zašto kardinal ne želi reći istinu i kazniti počinitelje.

Izvješće jednog odvjetničkog ureda sad jest objavljeno, ali je malo vjerojatno kako će se bivši vjernici koji su u međuvremenu napustili Crkvu, ikad više vratiti: "Tko jednom prekine svoju sponu s Crkvom, kod njega najvjerojatnije i popušta njegova religioznost", kaže sociolog religije iz Münstera Detlef Pollack u katoličkom listu Tagespost.

Jer upravo to je najveći problem Crkve u Njemačkoj: naraštaji kojima je Crkva još bila odrednica i osobnog i društvenog života polako odumire, a mlađe generacije jednostavno ne razumiju što bi uopće trebali očekivati od Crkve. Pogotovo kad je riječ o Katoličkoj crkvi, njen odnos na primjer prema kontroli začeća je jednostavno za mlade neprihvatljiv.

Lančić s križem preko kondoma

Već i kod elementarnih stvari iz intimnog života službeni nauk Crkve ne razumiju niti inače dobri kršćani.

Što opet hoće ti Nijemci?

U Vatikanu s druge strane jedva ima sluha za Njemačku i njene vjernike. Katolička crkva je međunarodni koncern i za mnoštvo i biskupa i vjernika Afrike ili Azije je potpuno nerazumljivo zašto njemački vjernici uopće ustraju u pitanjima poput bračne veze homoseksualnih parova. A tu je još čitavo mnoštvo pitanja koja u ovoj Crkvi ne nalaze na razumijevanje: što s vjernicima kojima je brak ipak propao, što s vjernicima gdje su partneri pripadnici različitih crkava...

Upravo na početku Velikog tjedna je tim "savjetima" za virtualne uskršnje obrede i Crkvama postalo jasno koliko je malen njihov utjecaj na njemačko društvo - pogotovo sad u pandemiji. U ne tako davno doba su se na takve pošasti u crkvama organizirale procesije i služile posebne mise - što, mora se priznati, definitivno nije dobar način kako se može obuzdati širenje nekog virusa i bolesti.

Vjera nikad nije dala odgovor, zašto Bog dopušta toliko zlo i nedaću. Ali crkva jest bilo mjesto gdje se mogla barem potražiti utjeha u samoći, nevoljama i beznađu - a toga u ovoj pandemiji ima na pretek. No vjere više nema.