Njemačka: odvjetniku deset godina zatvora zbog utaje poreza

Bivši ugledni porezni odvjetnik Hanno Berger (75) u zatvoru je već četiri godine. Pravomoćno je osuđen pred sudovima u Bonnu i Wiesbadenu zbog osobito teške utaje poreza. Sada je Okružni sud u Bonnu odredio jedinstvenu kaznu od deset godina jer su oba djela za koja je osuđen usko povezana.

Ovom odlukom kazneno vijeće izreklo je maksimalnu kaznu za utaju poreza, odnosno nenasilni kriminal u Njemačkoj. Bergerova kazna rekordna je jer je bio arhitekt sustava prijevara Cum-Ex, ključna figura brojnih transakcija u kojima su sudionici tražili povrat poreza koji nikada nisu platili.

Sam Berger na taj je način uzeo oko 15 milijuna eura poreznog novca. Prema sudskim presudama, suodgovoran je za štetu u Njemačkoj koja se mjeri stotinama milijuna eura.

Najveći porezni skandal u Njemačkoj – 10 milijardi eura

Cum-Ex smatra se najvećim njemačkim poreznim skandalom, a na njegovu rasvjetljavanju radi se već 14 godina. Trenutačno postoji oko 1.800 osumnjičenih. Dosad je optužnica podignuta protiv 40 osoba, od kojih su 24 osuđene.

Procjenjuje se da su brojni bankari, savjetnici i trgovci dionicama kroz ove prijevare oštetili njemačku državu za najmanje deset milijardi eura. Pojednostavljeno, ova shema krađe može se dočarati primjerom iz supermarketa u Njemačkoj. Kada netko u supermarketu vrati boce, dobije potvrdu za polog i na blagajni mu se vraća novac. Kod sheme Cum-Ex – slikovito rečeno – te se potvrde umnožavaju pa su akterima isplaćivani povrati za boce koje nisu ni imali, odnosno vratili. Naravno, Cum-Ex zapravo je mnogo složenija krađa.

Jednom godišnje njemačke kompanije čijim se dionicama trguje na burzi dio dobiti isplaćuju dioničarima u obliku dividende. Na tu dividendu obračunava se porez na kapitalnu dobit. Dugo je vrijedilo pravilo da banka kompanije taj porez automatski uplaćuje poreznim vlastima, tako da dioničar ne dobiva puni iznos dividende – dio ostaje državi. Dioničar od svoje banke dobiva potvrdu da je porez plaćen. Ta porezna potvrda može imati konkretnu novčanu vrijednost jer vlasnici dionica u određenim slučajevima mogu od porezne uprave zatražiti povrat tog novca.

U Njemačkoj su domaći investicijski fondovi prema zakonu imali privilegij da ne plaćaju porez na dividende jer se smatralo da će taj porez platiti građani kada podignu novac iz fonda. Zbog toga su organizatori prijevare upravo te fondove koristili kao paravan.

Shema je funkcionirala ovako: običan investitor (koji mora platiti porez) proda dionicu fondu (koji ne mora platiti porez) neposredno prije isplate dividende. Fond naplati dividendu i prema zakonu dobije povrat poreza jer je oslobođen plaćanja. Odmah nakon toga fond vrati dionicu prvotnom investitoru.

Tijekom te munjevite operacije sustav bi se zbunio zbog takozvane kratke prodaje pa bi porezna uprava izdala potvrdu o plaćenom porezu i fondu i prvom investitoru. Na kraju bi i jedni i drugi tražili povrat novca za isti paket dionica. I tako više puta. Fond je, dakle, služio samo kao legalni instrument za udvostručavanje poreznih potvrda.

Pojedinačna dionica ne bi donijela značajnu zaradu, ali zbog trgovanja milijunima dionica na ovaj način iz državne blagajne akterima su isplaćene milijarde.

Za provedbu ovako složenih poslova bio je potreban čitav niz sudionika: investitori koji su osiguravali velika novčana sredstva za trgovinu velikim paketima dionica, trgovci koji su realizirali burzovne transakcije, bankari koji su odobravali kredite, vlasnici financijskih kompanija koji su podnosili zahtjeve za povrat novca, kao i porezni odvjetnici koji su sve to potkrepljivali pravnim mišljenjima. Svi su dijelili plijen – novac poreznih obveznika.

Berger sebe vidi kao žrtvenog jarca

Ipak, Berger i dalje tvrdi da je nevin – inzistira na tome da je u zakonima postojala rupa koja je omogućavala Cum-Ex transakcije. „Osjećam se kao žrtveni jarac. To je jasno“, izjavio je za podcast „INSIDE CumEx – lov na poreznu mafiju“ njemačkog ARD-a, u prvom obraćanju javnosti od uhićenja.

Između ostalog, navodi da je prema zakonu ista dionica mogla imati dva vlasnika: jednog stvarnog i jednog ekonomskog. Oba su, prema njegovu tumačenju, imala pravo na povrat poreza na dividendu – iako ga je platio samo jedan. Međutim, i Savezni sud pravde, najviša kaznena instanca u Njemačkoj, presudio je da su poslovi Cum-Ex oduvijek bili nezakoniti. Berger na to u intervjuu reagira bez zadrške: „Sve sam to već čuo. Besmislice. Fraze! Gdje je zakon? To su gluposti.“

Počeo je kao državni službenik

Berger je sin protestantskog svećenika, a nakon studija prava 1980-ih odlučuje se za državnu službu. Kao porezni inspektor brzo napreduje i postaje jedan od najvažnijih kontrolora banaka u zemlji. Ipak, takav život nije mu se sviđao: „Ne vrednuje se trudi li se netko. Sve se svodi na to tko je sljedeći za napredovanje.“

Devedesetih prelazi u privatni sektor. Nakon rada u velikim odvjetničkim uredima osniva vlastiti: savjetuje milijardere i utjecajne klijente te slovi za jednog od najcjenjenijih stručnjaka za porezno pravo. Početkom 2000-ih prvi put otkriva porezni model koji obećava iznimno visoke prihode uz relativno mali rizik. Taj model kasnije dobiva naziv Cum-Ex.

Između 2006. i 2011. Berger omogućava pristup tom modelu i iznimno bogatim privatnim investitorima. U podcastu opisuje kako je u petominutnom telefonskom razgovoru prikupio 50 milijuna eura za jedan Cum-Ex fond: „Čovjek je kao u zanosu – imate uspjeh i golemu energiju.“

Bijeg u Švicarsku i izručenje

Međutim, 2012. dolazi otrježnjenje. Tužiteljstvo u Frankfurtu pretražuje njegov ured zbog sumnje na utaju poreza. Berger tada odlazi u Švicarsku. Ali pritisak raste. Kelnsko tužiteljstvo 2014. pokreće novu istragu, pod vodstvom tadašnje tužiteljice Anne Brorhilker. Kroz opsežnu međunarodnu akciju prikupljaju se dokazi, a od 2016. pojavljuju se i pokajnici među svjedocima, među kojima i Bergerov bliski suradnik i partner.

Nakon dugog pravnog spora Berger je 2022. izručen iz Švicarske. Iste godine osuđen je pred sudom u Bonnu na osam godina zatvora, a kasnije i pred sudom u Wiesbadenu. Pokušaji žalbe nisu uspjeli, sve pravne mogućnosti u Njemačkoj praktično su iscrpljene. Berger je u ljeto 2025. podnio žalbu Europskom sudu za ljudska prava. Taj sud još se nije oglasio o ovom slučaju.

Gdje su novci?

Istodobno, financijski dio postupka protiv Bergera pokazuje se kao iznimno složen. Iako mu je naloženo da vrati gotovo 15 milijuna eura, dosad je naplaćen tek minimalan dio – oko 13.200 eura.

Problem predstavlja činjenica da se imovina nalazi u inozemstvu. Primjerice, jedna nekretnina u Švicarskoj više ne može biti zaplijenjena jer ju je Berger prije više godina prenio na treće osobe. Prema švicarskom pravu, mogućnost osporavanja tog prijenosa u međuvremenu je zastarjela.