Njemački katolici kritiziraju globalizaciju

Upravo u vremenima globalizacije sve je važniji postulat "nezaustavljivog gospodarskog rasta". Istovremeno se ugnjetavaju radnici diljem svijeta, radnička se prava ukidaju, a socijalna pitanja zaspostavljaju. Jedan od brojnih primjera za takav razvoj je uvođenje mininimalnih plaća: radnicima koji ih primaju samo državna (dodatna) financijska pomoć omogućava koliko-toliko pristojan život. Jesu li besomučno stvaranje novih ekonomskim vrijednost i sve veći promet doista pozitivne stvari za današnje čovječanstvo? U potrazi za odgovorom na to pitanje na ovogodišnjem Susretu njemačkih katolika diskutirali su i sociolozi i poduzetnici.

Održivi razvoj za boljitak društva

"Mi živimo u svijetu neograničenih mogućnosti, i mi se baš zato moramo odgovorno odnositi prema toj činjenici. Mi moramo poticati održivi razvoj i odgovoran odnos s resursima koji su nam na raspolaganju", kaže Peter Neher, predsjednik njemačkog Caritasa. Za njega socijalna briga i gospodarstvo nisu pojmovi koji se međusobno isključuju. Naprotiv: samo u harmoniji jednoga i drugoga moguće je jamčiti život dostojan čovjeka i blagostanje za što je moguće više građana."

No, realna situacija u Njemačkoj izgleda drugačije: u utrci za što većim prometom i profitom na ljude se vrši sve veći i veći pritisak, zaključuje Thomas Schmidt, predsjednik radničkog vijeća u jednom poduzeću u Frankfurtu na Majni: "Ja sam okružen ljudima koji su siromašni iako rade. Radnici su suočavaju i s drugim problemima: od njih se zahtijeva da budu fleksibilni, da rade svaki dan neko drugo radno vrijeme, da rade subotom, vikendom, noćne smjene...posljedica su veliki problemi koje radnici imaju u svome životu. Vrijeme je da se postavi pitanje: koliko je nama rad važan? Čujem često kako ljudi kažu da u životu imaju i neke druge sadržaje osim posla. No, današnja situacija je takva da je posao postao isuviše intenzivan i da uz radno mjesto ljudi više nemaju vremena za neke druge aktivnosti u privatnom životu."

Plaća od koje se ne može preživjeti

Trenutno u Njemačkoj ima oko 400.000 zaposlenika koji ne mogu preživjeti od plaće koju primaju. Svi oni rade puno radno vrijeme. I svejedno su osuđeni na socijalnu pomoć njemačke države. I politika, a ne samo poduzetnici, od radničke populacije zahtijevaju sve više, kritizira Ruth Koschel. Ona radi u jednoj pekari: "Dosta mi je više savjeta po magazinima o tome kako mogu uskladiti moje zanimanje s mojom obitelji i odgojem djece. To me ljuti! Ljuti me što se na taj način žene dovodi u situaciju da su u društvu priznate samo onda ako istovremeno grade karijeru i odgajaju nekoliko djece. To je primjer kako se omalovažava žene koje "rade" samo u krugu svoje obitelji."

Radnici se na susretu njemačkih katolika žale i sve očitiji jaz između konjunkturnog rasta i primjerenog odnosa poslodavac prema dostojanstvu njihovih zaposlenika. Država i firme, tako glasi njihov zaključak, moraju zajedno preuzeti odgovornost za boljitak radnika. "Meni je jasno kao dan da je u gospodarstvu rast jedino mjerilo uspjeha. No, "mjerilo čovjek", odnosno "zadovoljstvo radnika" je također važno. I tek onda kada to bude jasno i našem cijelom društvu i svakom pojedincu mi ćemo taj naš cilj i politički realizirati. Ukoliko radnici nisu zadovoljni nema ni govora o socijalnoj tržišnoj privredi", zaključuje Ruth Koschel.