Njegovo veličanstvo somun
Somun je tradicionalna ramazanska lepinja posuta crnim kimom čiji miris se ovih dana širi brojnim ulicama BiH. U pekari "Alifakovac" u Sarajevu u ponudi su jedino i isključivo sarajevski somuni.
Miris toplog somuna
Stari dio Sarajeva u popodnevnim satima prekrije dim iz brojnih ćevabdžinica, gostionica, pekara... Osim svojom ljepotom, Baščaršija pažnju plijeni i mirisima svježih kolača, tahan-halve, rahat-lokuma, ćevapčića, pita... no najprivlačniji miris je miris toplog somuna. Kažu daje došao iz Indije, s Bliskog Istoka preko Turske i Grčke do Bosne.
Ramazanski somun
Svaka pekara svoje recepture čuva za sebe, no zajedničko im je da uz mjesec kada muslimani poste - Ramazan, somuni imaju poseban miris i okus. Pekari kažu da je do crnih sjemenki - crnog kima, koji se posipa po somunima. Vjeruje se da je crni kim izuzetno ljekovit i da donosi sreću, a da je i sam prorok Muhamed za crne sjemenke rekao da “liječe sve osim smrti”.
Alifakovac
Alifakovac je jedan od najstarijih i možda najljepših dijelova Sarajeva. Ime je, navodno, dobio po učenjaku i pravniku Ali-Fakihu, s kraja 15. stoljeća. Ovo staro naselje baštini i staru tradiciju pravljenja pravih sarajevskih somuna, pečenih “na drvima” u Pekari “Alifakovac” (žuta zgrada).
Obiteljska tradicija
Obiteljsku tradiciju Suad Aljović polako preuzima od oca Bećira koji je zanat “ispekao” od poznate sarajevske pekarice Aiše Bećo. Za razliku od drugih pekara u gradu, koje nude cijeli asortiman pekarskih proizvoda, kako kaže Suad, u Pekari “Alifakovac” nude se jedino i isključivo sarajevski somuni. Broj somuna koji se prodaju svakog dana u ovoj pekari Suad čuva za sebe, baš kao i recepturu.
Ljepota u jednostavnosti
Ono što se može otkriti je da u tijesto idu samo brašno, sol i voda. Strojevi se koriste samo kako bi se tijesto zamijesilo, a sve ostalo je u rukama majstora, dobro uigranog tima u kojem svatko ima svoj zadatak - od tijesta do peći.
Od komada tijesta do slasnog zalogaja
Nakon što je tijesto umiješeno, pekar Sead Gojak rukama odvaja komade mekane i podatne mase i spretno ih mijesi u jednake kugle. Odlaže ih na posebne daske prekrivene pobrašnjenim, bijelim platnom.
Somuni "na čekanju"
Kugle tijesta uskoro se pretvore u hljepčiće. Prije nego nastave put do peći “na drva”, one moraju malo "odstajati".
Šaranje
Nije urezivanje, utiskivanje, pravljenje linija, nego jednostavno - šaranje. Vješte ruke majstora “šaraju” rastanjeni komad tijesta, čineći pravilne, kockaste šare, po čemu je somun i prepoznatljiv.
Crni prah “za čaroliju”
Posljednji potez pred pečenje - premazivanje somuna vodom i posipanje crnim kimom. Baš kako i piše na ulazu u Pekaru “Alifakovac”: “Za čaroliju su potrebni Ramazan, čarobni štap (drvena lopata za stavljanje i vađenje somuna iz peći op.a.) i malo crne prašine”.
“S drva” su najbolji
Dugačkom drvenom lopatom majstor pekar ubacuje rastanjene, “išarane”, kimom posute komade tijesta u poveću krušnu peć u kojoj se sa strana održava vatra. Nakon nepune dvije minute iz peći na drva vadi “napuhane”, rumene, neodoljivo mirisne somune.
Tajna sarajevskog somuna
Kažu da je tajna ili radije glavna značajka sarajevskog somuna to da nema sredine, tek korice koje, jednako hrskave i mekane u isto vrijeme. Upravo takve, savršene su uz tradicionalne iftarske sofre, uz topu, dolme, čorbe. Jednako je slastan i bez ičega - suh, a ćevapčiće je jednostavno nemoguće zamisliti bez somuna.
U red za somun
Za topao, mirisni somun vrijedi se potruditi i čekati. Uigrani tim majstora pekara u “Alifakovcu” trudi se da vrućih somuna ne nestane, a mušterije strpljivo čekaju, razmišljajući hoće li tražiti mekši ili “reš” pečeni somun.