1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

'Nemamo kome pokloniti jaje'

Aleksandra Slavnić1. travnja 2013

U selu Kulaši u BiH je prije rata živjelo oko 1.600 Hrvata. Danas ih je još samo 40. Zato ni Uskrs više nije što je nekad bio. Ali običaji se i dalje njeguju. Nije veselo kao nekada, ali nije sve ni zaboravljeno.

https://p.dw.com/p/187Re
Auf dem Bild: Ostern in der Kirche im Dorf Kulasi . Schlagworte: Ostern in Bosnien Wer hat diese Bilder gemacht? Aleksandra Slavnic / DW Korespodentin aus Banja Luka Wann wurden die Bilder gemacht? März 2013. Wo wurden die Bilder aufgenommen? In Kulasi neben Banja Luka
Ostern in Kulasi neben Banja Luka BosnienFoto: Aleksandra Slavnic/DW

Zlatko Pavlović jedan je od rijetkih Hrvata koji je za vrijeme rata ostao u svom selu. Obiteljsko imanje nikada nije napustio, a odmah po završetku rata intezivno je počeo raditi na povratku svojih susjeda. Uskrs je za njega poseban dan, ali kaže da više ništa nije kao nekada. Djece i mladih nema, u Kulašima žive samo umirovljenici.

“Ljudi koji su npr. u Hrvatskoj ili Sloveniji čekaju da ostvare mirovinu i tek onda se samo rijetki vraćaju. Drugačije ne može. Sve i kada bi kuće u potpunosti bile obnovljene, od zidova se ne može živjeti, ovo je siromašan kraj, a to otežava povratak. Ljudi su oduvijek odlazili trbuhom za kruhom, a rat je potpuno rastjerao stanovništvo."

Zlatko Pavlović a
Zlatko PavlovićFoto: Aleksandra Slavnic/DW

Pavlović kaže da trenutno ima oko četrdeset novih kandidata za povratak i ta procedura je u toku.

Bolje ugasiti selo nego običaje

Iako mještani nisu brojni, običaji se i dalje njeguju. Za Uskrs se vežu razni obredi, neki su univerzalni za većinu katolika, a neki se razlikuju od sela do sela. Šarena jaja, pršut i sir u župnoj kući pored crkve, kao i u svakom domaćinstvu, neizostavan su dio ovog vjerskog praznika. Nije veselo kao nekad, ali nije sve ni zaboravljeno.

Katolička crkva u selu Kulaši - na vjeronauku je samo jedan učenik
Katolička crkva u selu Kulaši - na vjeronauku je samo jedan učenikFoto: Aleksandra Slavnic/DW

“Bolje ugasiti selo nego običaje. Ovdje je takav običaj da se svećenik nakon jutranje mise sa župljanima potuca jajima, tako je i sada. Nekada je bila obavezna šargija i pjesma, danas nema stanovništva pa nema ni veselja”, kaže Pavlović.

Velečasni Darko Anušić, upravitelj Župe Rođenja Blažene Djevice Marije Kulaši, tijekom sedmice boravi u Banjaluci, a vikendom dolazi u Kulaše kako bi proveo vrijeme s vjernicima. Na satovima vjeronauka u ovom selu ima samo jednog učenika. Uskrsnu misu služio je u selima Kulaši i Dragalovci.

"Ovdje narod živi mirno, ljudi su svjesni da je situacija teška i jedni s drugima jedino mogu postići neki napredak. Pokušavamo uspostaviti normalan život, ratne rane su vidljive, crkva sa svoje strane čini sve da se okrenemo budućnosti. Mi smo vjernici i na Uskrs bar trebamo gledati na budućnost s optimizmom. Kriza nas je sve pogodila, ali ljudi nisu izgubili dušu ".

Svećenik Darko Anušić
Svećenik Darko AnušićFoto: Aleksandra Slavnic/DW

Samo 40 Hrvata

Od oko 1.600 Hrvata, koliko je prije rata živjelo u selu Kulaši, smještenom između Prnjavora i Teslića, danas ih je samo četrdeset. Povratak je jako spor i skoro da ga nema. Razlozi su dobro poznati, slaba podrška vlasti, ali i siromaštvo ovog kraja koji svojim mještanima više jednostavno nema što ponuditi.

Među malobrojnim stanovnicima Kulaša je i Anđa Perković. Za razliku od ostatka godine, kako kaže, danas joj je kuća puna. “Došla su mi djeca s unucima iz Slovenije i Bosanske Krupe. Trpeza je bogata, a kad se tako skupimo obavezno dođemo i na misu. Djeca se na žalost sutra vraćaju, ali šta se tu može, nek' su živi i zdravi gdje god da su”.

Anđa Perković
Anđa PerkovićFoto: Aleksandra Slavnic/DW

U susjednom selu Dragalovcima situacija je identična. Oduvijek su ljudi iz ovog sela odlazili u potrazi za poslom, a rat je potpuno opustošio ovaj kraj. Šezdesetdvogodišnji Marijan Jozić uvete za mirovinu je stekao u Sloveniji. Od 2000. godine počeo je obnavljati kuću u koju se sa suprugom Ivankom vratio tek prije četiri godine.

Obitelj Jozić za uskrsnom trpezom
Obitelj Jozić za uskrsnom trpezomFoto: Aleksandra Slavnic/DW

“Uskrsi su ovdje vrlo tužni. Nekada su Dragalovci bili poznati po pjesmi i omladini. Zabave uz zvuke šargije su zaštitni znak ovog kraja. Kao što vidite, ne fali nama ništa, ali nema ljudi. Došao nam je unuk Leonardo iz Ljubljane da s nama provede praznik, a sada očekujemo prijatelje iz Prnjavora”, kaže Jozić.

Udruženje povratnika

U toku je osnivanje Udruženja građana povratnika Kulaši i Dragalovci Ivo Andrić, a naš sugovornik Zlatko Pavlović bit će predsjednik udruženja. To bi u velikoj mjeri trebalo olakšati procedure oko povratka, jer, kako su nam rekli, zainteresovanih ima, ali je riječ o starijim ljudima kojima je potrebna pomoć oko silne papirologije.

Do tada, vjerski praznici i sezona godišnjih odmora jedini su dani kada se u ovim selima mogu čuti dječji glasovi. Uskrs je praznik darivanja, a rijetki stanovnici Kulaša i Dragalovaca nemaju kome pokloniti jaje koje predstavlja simbol novog života.