Ne vole ga, ali su ga opet izabrali

Neki kažu da je presudan bio televizijski dvoboj, nakon kojeg je Macron odjahao ka drugoj pobjedi. Ona je uvjerljivija nego što se očekivalo, predsjednik je u drugom krugu dobio 58,5 posto glasova naspram 41,5 izazivačice Marine Le Pen. To za Macrona znači još pet godina u Elizejskoj palači.

Atmosfera je ipak drukčija nego u svibnju 2017. kada je Macron sa svitom trijumfalno ušao u dvorište Louvrea, kako bi proslavio pobjedu. Ta večernja scena mogla je biti povijesna: mladi čovjek koji će reformirati Francusku, a došao je skoro niotkuda.

Macron je izgledao skoro kao providnost nakon smušenog prethodnika Francoisa Hollandea. Elegantan i elokventan, proglašavan je za nadu čitave Europe.

Uspon je doduše bio tipično francuski. Potomak ugledne liječničke obitelji sa sjevera, studirao je na Sorbonni i elitnoj Nacionalnoj visokoj školi za upravu (ENA), koja obrazuje političku i ekonomsku elitu.

Radio je u financijskoj upravi zemlje da bi se obogatio od 2008., kada je postao investicijski bankar. Vratio se državnoj službi gdje je upravo kod Hollandea postao ministar gospodarstva 2014. godine. Samo godinu dana kasnije napustio je socijaliste i osnovao vlastiti pokret.

Na ruševinama tradicionalnih stranaka

U korenu uspjeha je jedno političko „ocoubojstvo" – Macron je praktično pokopao svog mentora Hollandea. Ali i jedan za Macrona sretan slučaj – pred izbore je isplivala afera koja je uništila konzervativnog kandidata Francoisa Fillona. Macron je iskoristio izvrsnu priliku.

Neki vjeruju da auru drukčijeg Macron uživa i zato što je u braku s 25 godina starijom Brigitte, svojom nekadašnjom učiteljicom. Ona važi kao tiha savjetnica svog supruga.

Po dolasku na vlast Macron je stajao na ruševinama tradicionalnih francuskih stranaka. Zaposjeo je centar političkog spektra, gotovo bez ikakve ideologije. Ovisno o situaciji, obraćao se malo ljevici, malo desnici, ali je najviše ostavljao dojam da ne zna kamo će.

Doduše, nije da nema vizije. U čuvenom govoru na Sorbonni je pričao da Europa mora biti autonomna, ekonomski, politički i vojno. Ta poruka je u Berlinu naišla na šutnju. Danas u Bruxellesu važi kao mainstream, pogotovo od ruskog napada na Ukrajinu.

Na domaćem terenu je pak Macron brzo naišao na tvrdo. U zimu 2018. su prosvjedi Žutih prsluka zaustavili njegov plan da dodatno oporezuje dizel. Žestoki prosvjedi su doveli u pitanje moć predsjednika. Htio je pa odustajao od liberalnih rezova: ugađanja gospodarstvu, reforme mirovinskog sustava… Zbog svog načina prozvan je „predsjednikom bogatih".

Zovu ga Jupiter

Jedva se socijalni mir vratio, a došla je korona. Prvo nije sve išlo najbolje u Francuskoj, ali onda je Macron istjerao svoje – stupanj cijepljenja je visok, bolnice nisu bile preopterećene, državni programi pomoći su spriječili ekonomski kolaps. Francuska je ukupno prošla bolje od susjeda.

Rat u Ukrajini donio je nove nesigurnosti i rast cijena. Većinu birača sada užasava mogućnost da troškovi života budu nepodnošljivo visoki. Na tren su u drugi plan pale teme poput islama i useljavanja, koje su bacale iskre na političkoj sceni posljednjih godina.

Ako su bivše predsjednike Hollandea i Sakrozyja pratile sprdnja i podsmijeh, Macron je prvi koji se sudara s toliko otvorene mržnje. Nadjenuli su mu nadimak Jupiter, jer ga vide kao arogantnog tehnokrata.

Povjesničar Pierre Rosanvallon misli da to ima manje veze s politikom, a više s karakterom: „On predstavlja nešto što izaziva duboko odbijanje. Prati ga imidž da je distanciran i prezriv prema drugima." Kaže, Macron ponekad kao da nije prizemljen, a i rastao je odvojen od svakodnevice većine Francuza.

To je otežalo njegov put do drugog mandata, ali je opet prevagnulo to što većina Francuza nije htjela desničarku Le Pen u trenutku velike svjetske krize. Njezin ipak jak rezultat pokazuje da će prilično neomiljeni Macron upravljati podijeljenom zemljom još pet godina. Prema francuskom Ustavu dozvoljena su najviše dva predsjednička mandata zaredom.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu