1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

NATO hitno treba oružja

13. listopada 2022

Desetljećima su mnoge zemlje NATO-a štedjele u popuni svojih arsenala tako da je i njihova vojna industrija životarila prije svega od izvoza. Ali sad hitno treba oružja i za vlastite vojske i za pomoć Ukrajini.

https://p.dw.com/p/4I7hd
Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg
Foto: Kenzo Tribouillard/AFP

„Ukrajina treba dobiti svaku potporu koju treba koliko god to trajalo", još je jednom ponovio glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg na početku sastanka 30 ministara obrane zemalja NATO-a s ministrima iz 20 partnerskih zemalja u Bruxellesu. Takozvana Skupina Ramstein – prvi susret takve vrste se održao u američkoj vojnoj bazi u njemačkom Ramsteinu - se već sastaje po šesti put od početka ruskog napada na Ukrajini kako bi koordinirala nabavu oružja i vojnu pomoć Ukrajini.

To je i prilika istaknuti učinkovitost vlastitih oružanih sustava: tako je i predsjedavajući skupine, američki ministar obrane Lloyd Austin još jednom istaknuo uspjehe Ukrajine u obrani od ruskog agresora, a vjeruje da je Ukrajincima tu uvelike pomogao američki višecijevni raketni bacač tipa HIMARS koji je „dinamiku na bojišnici“ bitno prenio na stranu Ukrajine.

Njemačka ministrica obrane Lambrecht u Ukrajini
Njemačka ministrica je i na svoje oči mogla vidjeti koliko su Ukrajincima važni Gepardi u zračnoj obrani. Ali to su sustavi kratkog dometa tako da je i ministrica morala dva puta bježati u zračno sklonište.Foto: Jörg Blank/dpa/picture alliance

I njemačka ministrica morala u sklonište

No makar Ukrajini još uvijek treba dalekometnog i preciznog topništva i streljiva za te sustave, na ovom sastanku se prije svega govorilo o pomoći njihovoj zračnoj obrani. Koliko god je ruska vojska prisiljena povlačiti se iz okupiranih područja, tako sad intenzivira napade raketama i bespilotnim letjelicama na gradove i civile u Ukrajini.

To je mogla posvjedočiti i njemačka ministrica obrane Christine Lambrecht koja je nedavno posjetila Odesu. Najprije se mogla uvjeriti koliko Ukrajincima znači njemački protuzračni sustav Gepard u zaštiti tamošnje luke iz koje se izvozi žito, ali usprkos tome je i sama morala čak dva puta u sklonište. Ona se sretno vratila kući, ali je se duboko dojmilo „kroz što prolaze ti ljudi koji tako žive iz dana u dan, iz noći u noć. Zato je tako važno Ukrajince opremiti s učinkovitim sustavima zračne obrane.“

Tom prilikom je njemačka ministrica Ukrajini obećala četiri sustava tipa IRIS-T SLM, njemačka inačica američkog sustava Patriot za zaštitu od bilo kakve prijetnje iz zraka. On ima nešto kraći domet od Patriota, ali prednost njemačkog sustava je njegova mobilnost i modularni sustav. Raketni sustav je dimenzija standardnog kontejnera tako da se lako može transportirati i postaviti praktično na bilo koje vozilo tih dimenzija.

Izloženi sustavi protuzračne obrane IRIS-T
IRIS-T sustav je isporučen Norveškoj, Švedskoj, ovaj koji je otišao u Ukrajinu je zapravo trebao otići u Egipat - a nema ga još niti njemačka vojska!Foto: Diehl Defence/abaca/picture alliance

Nema još niti Bundeswehr

Prvi od tih sustava je odmah isporučen Ukrajini, ali i on zorno svjedoči stanje u arsenalima zemalja NATO-a. Naime, iako je sustav IRIS-T razvijen prije nekoliko godina, njemačka vojska ga još uvijek – nema. I taj isporučeni sustav je zapravo trebao otići u Egipat, a osim te zemlje ga imaju još samo Švedska i Norveška. Proizvodnja takvog sofisticiranog sustava traje – ostala tri komada će u Ukrajinu najranije stići sljedeće godine i zapravo su oni trebali doći u njemačku vojsku. Ali Bundeswehr sad mora čekati.

To se čulo i od sudionika na ovom sastanku NATO-a: „Naši arsenali se sve više prazne, a ponovno ih napuniti je teško“, čulo se od jednog sudionika. Treba i oružja i oružanih sustava, a još se brže topi zaliha streljiva i projektila za takve sustave i bez njih je i najmoderniji sustav beskoristan.

Ministri obrane su zato razgovarali, kako pokrenuti vojnu industriju vlastitih zemalja i potaknuti ih na međudržavnu suradnju. Tu se industrija treba potaknuti na ulaganja i obećanjem dugoročnih narudžbi kako bi se napunili i vlastiti arsenali.

Samohodna haubica Zuzana na vojnoj vježbi u Letonii
Samohodna haubica od 155 mm Zuzana je slovački proizvod, ali će čitav niz zapadnih zemalja sudjelovati u proizvodnji za UkrajinuFoto: EPA-EFE/TOMS KALNINS

Zajedno je lakše

Ali najprije je tu pomoć Ukrajini gdje je samo SAD od početka invazije ove veljače obećao vojne opreme u vrijednosti od 15 milijardi dolara. „Sad nam je zadaća stajati uz branitelje Ukrajine u sljedećim tjednima, mjesecima i godinama“, izjavio je američki ministar Austin. „Znamo kako Ukrajinci trebaju još više topništva dalekog dometa.“

I tu je pomoć lakše organizirati zajedničkim snagama: njemačka ministrica je najavila kako će zajedno s Nizozemskom organizirati isporuku dalekometnih haubica, a američki ministar je osobito istaknuo inicijativu Danske, Norveške i Njemačke pomoći Slovačkoj u proizvodnji samohodnih haubica tipa Zuzana za Ukrajinu.

Koliko god da zemlje NATO-a imaju problema u popunjavanju svojih arsenala, na sastanku se čulo kako i Rusi imaju velikih problema nadoknaditi ono što izgube u borbama i popuniti svoje zalihe streljiva i projektila jer i tamošnja vojna industrija neke stvari ne može isporučivati zbog gospodarskih sankcija protiv te zemlje.

Istjecanje plina iz oštećenog plinovoda Sjeverni tok 2. koncem rujna
Plinovod Sjeverni tok je neosporno bio ciljem napada. Ali ne samo da još uvijek nije objavljeno tko je to počinio, nego je praktično i nemoguće čuvati takve instalacijeFoto: Danish Defence/UPI/Newscom/picture alliance

Kako uopće čuvati 8000 kilometra plinovoda?   

Na sastanku je neminovno bilo riječi i o sabotažama i napadima na infrastrukturu, kako na podmorski plinovod u Baltičkom moru, tako i na diverziju na željeznički promet u Njemačkoj – ove srijede se čulo kako je i u Poljskoj cilj bio jedan naftovod. Na Zapadu nije poznato da vojska, pa onda i NATO uopće ima neku važniju ulogu u zaštiti civilne infrastrukture, čak i kad bi to bilo neophodno. „Jednostavno nije niti moguće štititi 8000 kilometara plinovoda preko morskog dna", sažima jedan dužnosnik NATO-a.

Ipak, treba se pojačati nadzor takvih instalacija, osobito iz zraka. Ali sprječavanje i istraga slučajeva sabotaže ostaju u nadležnosti tvrtki koje su pogođene i njihovih vlada. „Svi ti incidenti“, kaže dužnosnik NATO-a „još jednom pokazuju koliko smo ranjivi na nekim područjima“.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu