Nasilje prema LGBTI osobama u Turskoj
22. ožujka 2021
Transseksualka Miras Gunes vodila se kao nestala osoba oko mjesec dana, međutim, kasnije se ispostavilo da je ubijena. Autopsija je pokazala da je ubijena udarcima čvrstim predmetom. Lice je bilo unakaženo do neprepoznatljivosti. Istraga o mogućim počiniteljima je u tijeku.
Slučaj je probudio sjećanja na sličan zločin, koji se 9. ožujka dogodio u istanbulskoj četvrti Beyoglu: 18-godišnji Emre B. napao je kiselinom jednu transseksualku. Ona je zadobila opekline po cijelom tijelu i dobrim dijelom izgubila vid.
I prije tjedan dana u istanbulskoj četvrti Sisli dogodio se sličan incident: Harun S. je progonio transseksualku Azel do njezinih ulaznih vrata, gdje ju je silovao pod prijetnjom pištoljem. „Mislio sam da je žena. Tek kasnije sam shvatio da je u pitanju muškarac“, branio se kasnije, kao da je silovanje žena normalna pojava?! Na kraju je čak i oslobođen.
Ubojstva LGBTI osoba
Tisak je u posljednja dva tjedna opširno pisao o ova tri slučaja, koja su izazvala veliku pažnju javnosti. Jedna studija LGBT-organizacije „Roza život“ sugerira da je riječ o svakodnevnom problemu. 54 transseksualca su ubijena u Turskoj od 2008. Sumnja se da je neslužbeni broj mnogo veći.
Yildiz Tar iz LGBT-organizacije „Kaos GL" naglašava da se napadi na transseksualne osobe ne smiju promatrati kao izolirani slučajevi, nego kao društveni problem. „Zločini iz mržnje rezultat su duge povijesti diskriminacije.“
Osuđeni na socijalnu smrt
Efruz Kaja iz udruženja „Roza život“ priča da se transseksualka Aja, koja je bila žrtva napada kiselinom, tri dana prije napada obratila policiji, zbog toga što su joj prijetili i što je fizički napadana. Policija, međutim, nije htjela obraditi taj slučaj. „Pravosuđe kojim dominiraju muškarci ne želi se brinuti o nama. Nemamo više povjerenja u pravosudne organe."
Aktivistica Kaja dodaje da su transseksualne osobe izložene različitim oblicima diskriminacije u svakodnevnom životu. „Često ne mogu ostvariti ni temeljna prava na posao, stan, zdravstveno osiguranje i obrazovanje, i to se još smatra kao nešto legitimno. Oni su već osuđeni na socijalnu smrt."
„Politika nekažnjavanja"
Odvjetnik Levent Piškin upozorava da su policajci prema Članku 10. turskog Ustava dužni jednako tretirati sve ljude. Usprkos tome oni ne štite LGBT-osobe, već dodatno potiču homofobiju i transfobiju.
Kod zločina iz mržnje prema transseksualnim osobama, postoje ozbiljne poteškoće u pronalaženju pristupa pravosuđu. „Nejasnim konceptima poput morala i časti, koji su daleko od objektivnosti, brani se politika nekažnjavanja."
A sve češće se iz redova turske vlade čuje oštra retorika protiv LGBTI osoba. To se posebno pokazalo kada su izbili protesti na Sveučilištu Boagzidži. Od početka siječnja se u Istanbulu vrše racije i registrira proizvoljna hapšenja studenata, koji protestiraju protiv imenovanja vladi bliskog Meliha Bulua za rektora ovog renomiranog sveučilišta.
LGBTI na meti politike
A tu su posebno na meti istanbulske policije i pravosuđa upravo LGBTI osobe. Studenti su na kampusu organizirali umjetničku izložbu, a na jednoj slici je prikazana Kaba (središnje svetište islama) i pored nje zastava duginih boja, koja je simbol LGBT-scene. Državno tužilaštvo Istanbula je pokrenulo istragu, četvero studenata je privedeno - a dvoje od njih je završilo iza rešetaka.
Ovaj slučaj su pratile transfobne izjave vladajućih političara. Tako i turski predsjednik Erdogan poriče postojanje trans-osoba. „LGBTI, takvo nešto ne postoji. Ova zemlja je nacionalna, ova zemlja je duhovna.“ Također i šef komunikacije predsjedničke palače, Fahretin Altun reagirao je ovako: „Koncepti poput slobode i tolerancije ne bi nikada smjeli biti instrumentalizirani za propagiranje homoseksualnosti". Posebno je kritizirana izjava turskog ministra policije Sulejmana Sojlua: „Uhićena su četiri LGBT-perverznjaka koji su osramotili Kabu“, napisao je on na Twitteru.
Već i prije studentskih protesta LGBTI udruženja su kritizirala homo i transfobne stavove predstavnika turske vlade. LGBT zajednica je posebno diskriminirajuće označila zabranu održavanja gay-parade u Istanbulu 2015, kada je došlo i do sukoba s policijom. To je bila prekretnica za mnoge transseksualce, a Pride od tada nikada više nije održan.
Odvjetnik Levent Piskin prije svih političare smatra odgovornima za transfobnu i homofobnu klimu u Turskoj. Javne institucije, ministri i političari uveli su u javnost diskurs koji je jasno usmjeren protiv LGBTI osoba, kaže on: „Vidimo da je država prešla s politike poricanja na politiku mržnje.“
„Primamo mnogo podrške"
Aktivistkinja Kaja upozorava da se transseksualne osobe u teškim vremenima koristi kao žrtvene jarce. U ovom trenutku je problem loše upravljanje državom i u privrednom, pa i u političkom smislu. „U takvim kriznim situacijama odmah – posebno desničarske vlade – identificiraju jednog neprijatelja, demoniziraju ga i nahuškaju svoje biračko tijelo protiv njega.“ No, usprkos ovakvoj političkoj klimi, Kaja nije u potpunosti izgubila optimizam. „Mi smo sve organiziraniji, primamo mnogo podrške – danas više nemamo osjećaj da smo prepušteni sami sebi kao nekada ranije.“