Nakon izbora još neizvjesnije nego prije njih

„Što su tu rasprave vođene o dvjema različitim koncepcijama, to nam sigurno nije pomoglo.“ – Ocjena Edmunda Stoibera je tek prvi, vrlo oprezni pokušaj problematiziranja razloga neočekivano slabog rezultata koji su, unatoč drugačijim prognozama, na kraju ostvarili konzervativci, ali i znak da uz intenzivnu koalicijsku aritmetiku počinje i kadrovska. Inače, obje velike stranke i dalje tvrde kako imaju prednost odnosno pravo na kancelarski položaj, a oba njihova čelnika u tom pravcu djeluju: I šefica CDU-a Merkel i šef SPD-a Müntefering su se, rekli su, obratili na sve četiri adrese s kojima dolazi u obzir koaliranje. Želje u tom smislu nitko od njih nije želio otkriti, isto kao što su oboje istakli da je jedini saveznik koji ne dolazi u obzir Stranke ljevice dvojca Gisy- Lafontaine.

Zeleni obasuti koalicijskim ponudama

Posebno je ponudama obasuta stranka Zelenih, navodno prioritetni partner CSU-a za takozvanu „koaliciju Jamaike“, crveno-žuto-zelenu. Prvi čovjek Zelenih Joschka Fischer razne mogućnosti također načelno ne odbija ali „ako kažem ‚vidjet ćemo‛, to ne znači da ne znamo gdje je naša pozicija, što su naši programski temelji i kamo spadamo.“

Trittin i Beckstein u istoj vladi bi bila politička senzacija jedva manja od izbornih rezultata koji trenutno sve čine i mogućim i nemogućim. Problem je i što su uoči izbora mnogi vrlo kategorički neke varijante odbacivali, poput FDP-a u odnosu na crveno-zeleno-žutu koaliciju. Semafor bi, pak, navodno najviše odgovarao kancelaru Schröderu koji, doduše, načelno nije ni protiv velike koalicije, ako bi je on vodio, što opet odbacuju konzervativni, prije svega Edmund Stoiber.

Schröder uporan u ostanku na vlasti

Da kod konzervativnih plamti unutarnja kadrovska polemika, neki u Berlinu iščitavaju iz najave Angele Merkel da će već sutra Unija osnovati klub parlamentarnih zastupnika i da će se ona kandidirati za njezinoga šefa. No, formalno, ako se ne uspostavi koalicija sa stabilnom većinom, predsjednik države predlaže svog kancelarskog kandidata, što može, ali i ne mora biti šef najjače frakcije, već osoba za koju predsjednik vjeruje da ima najveće izglede za sastav vlade. Za Gerharda Schrödera, međutim, i dalje nema dvojbe tko bi to trebao biti: „Naša je zadaća tu volju, koju je izrazila naša cjelokupna stranka, sada provesti u djelo i to ćemo i učiniti.“

U međuvremenu mu, čini se, daju za pravo i ankete. Prema zadnjim ispitivanjima, 33,5 posto građana je, doduše, za veliku koaliciju, ali da šef vlade treba ostati sadašnji kancelar misli čak 50 posto upitanih.