Na internet preko radija?

Internet se cesto naziva najdemokraticnijim medijem svih medija. Teoretski, cjelokupna je informacija jednako pristupacna svakome na svijetu, no u praksi to, na žalost, izgleda sasvim drukcije. Mnoge zemlje trecega svijeta daleko zaostaju u informacijskoj tehnologiji; niske place, nedostatna infrastruktura i visok stupanj nepismenosti ljudima tih država veza s internetom je prakticno nemoguca. Na konferenciji Ujedinjenih naroda o informacijama što je krajem prošloga tjedna održana u Ženevi, strucnjaci su pokušavali pronaci alternative tom prilicno lošem stanju, a jedno od rješenja povezuje dva medija: radio i internet i zove se "radiobrowsing". Ideja je tako jednostavna i neodoljiva: kod radiobrowsinga radijski voditelj umjesto svojih slušatelja surfa po internetu i u normalni radijski program prenosi informacije koje je pronašao. Voditelj je ovdje neka vrsta ljudskog pretražitelja. Uwe Afemann sa Sveucilišta u Osnabrücku do sada je objavio brojne publikacije o internetu i zemljama treceg svijeta. On pozitivno ocijenjuje "radiobrowsing": "To postoji primjerice u Maliju. Opcenito, u Zapadnoj je Africi puno toga sponzorirao UNESCO - uglavnom je nevladinim organizacijama poklonio prijenosni odašiljac i internetski prikljucak i to funkcionira vrlo dobro. Upravo u zapadnoafrickim zemljama gdje na mjestima ima stotinu ili dvije stotine razlicitih jezika. Tu je radio, mislim, bolje sredstvo." Prve projekte radiobrowsinga financira UNESCO i to ne samo u Maliju. Slicno je ucinjeno i u Sri Lanki, Burkini Faso, Nigeru i Ugandi. Drugi projekti provode se u pojedinim zemljama Latinske Amerike. Tako na primjer Njemacko društvo za tehnicku suradnju - GTZ - pruža potporu katolickom radiju Marañon u Jaenu, na sjeveru Perua. "Ono što je nama samo po sebi razumljivo - da urednik na radiju surfa po internetu, u zemljama trecega svijeta to uopce nije tako, jer tamošnji radijski urednik - ako baš ne sjedi u glavnom gradu - nema šansu istraživati u internetu. Tu onda pomažu inicijative organizacija za razvojnu pomoc, kao GTZ, na primjer. Na tim se podrucjima uspostavlja satelitska veza i bar se jednoj radijskoj postaji omogucava pristup internetu. A ona onda može za svoje slušatelje surfati po mreži. Mislim da je to buducnost za siromašnije regije." Na taj nacin lokalno stanovništvo dobija informacije o uzgoju i skladištenju uroda, o mogucnostima izvoza ili regionalno meteorološko izvješce. Tako su primjerice uzgajivaci caja iz Kothmale na Šri Lanki mogli doznati nešto o novim metodama sušenja caja, kada se o toj temi govorilo u radiobrowsingu. No koliko god ovaj alternativni oblik korištenja interneta na prvi pogled izgleda zanimljivo i originalno kod pojedinih vlada iz tih zemalja za koji je radiobrowsing namijenjen nailazi na nepovjerenje i sumnjicavost. "Oni koji bi to htjeli provesti djelomicno imaju problem da ne mogu dobiti licenciju za slobodno emitiranje programa. I to naravno stoga jer autoritarni režimi u tome vide opasnost da ce njihovi stanovnici biti bolje obaviješteni. Glavni proglem dakle ne leži toliko u tehnickom podrucju, koliko na podrucju vlasti. To pojedinim zemljama još vrlo teško pada." Drugi problem jest nedostatak lokalnih informacija. Kako bi se to promijenilo GTZ zajedno s radiom Marañonom razvija informacijski sustav koji se temelji na internetu, a u kojem sudjeluju svi lokalni cimbenici. Vijesti iz lokalne uprave ili aktualne cijene kakaoa, kave ili drugih poljoprivrednih proizvoda trebale bi se naci u internetu, a time i u eteru. O dosadašnjim iskustvima i poteškocama kod radiobrowsinga trebalo bi se raspravljati u travnju sljedece godine u Quitu, na medunarodnom kongresu Svjetskoga programa za hranu. Skup ce se održati pod nazivom "Internet, radio i ruralni razvoj."