Momčilo Perišić – nije ratni zločinac, ali je li špijun? | Politika | DW | 04.02.2021
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Srbija

Momčilo Perišić – nije ratni zločinac, ali je li špijun?

Presuda bivšem načelniku Generalštaba Vojske Jugoslavije Momčilu Perišiću, optuženom za špijunažu, bit će izrečena u petak (5.2). Ako bude proglašen krivim, prijeti mu zatvorska kazna do 15 godina.

Prvostupanjska presuda Višeg suda u Beogradu će, osim Momčilu Perišiću, biti izrečena i nekadašnjim pripadnicima Vojske Jugoslavije (VJ) Miodragu Sekuliću i Vladanu Vlajkoviću. Oni su optuženi da su povjerljive dokumente dostavljali Perišiću, koji ih je, kako tvrdi Više javno tužilaštvo, predao američkom diplomatu Johnu Davidu Neighboru.

O toku suđenja, koje je trajalo više od četiri godine, javnost u Srbiji ne zna gotovo ništa. Od samog početka, postupak bio je zatvoren za javnost. Predsjednica sudskog vijeća Nataša Albijanić takvu odluku je 2016. godine obrazložila zahtjevom Generalštaba Srbije i Ministarstva obrane da sadržaj pojedinih dokumenata javnosti ne bude otkriven.

Zbog toga se priča o „najvećoj špijunskoj aferi u Srbiji”, kako neki nazivaju taj slučaj, u javnosti svodi na to kako je prije gotovo 20 godina izgledalo Perišićevo hapšenje – uz podsjećanje na sukob Vojislava Koštunice i Zorana Đinđića, koji je u tom kontroverznom događaju tada dobio još jednu svoju potvrdu.

Nitko nije znao za uhićenje

Momčilo Perišić uhićen je 14. ožujka 2002. godine u motelu „Šarić ” na Ibarskoj magistrali, gdje je sjedio sa službenikom američkog veleposlanstva s diplomatskim statusom Johnom Davidom Neighborom.

Perišić je tada bio potpredsjednik Vlade Srbije zadužen za sigurnost, a prema izjavama tadašnjih najviših predstavnika vlasti, o njegovom hapšenju nitko baš ništa nije znao. Tadašnji premijer Srbije Zoran Đinđić je, poslije Perišićevog uhićenja, oštro kritizirao Upravu sigurnosti VJ, jer je pet mjeseci unazad imala saznanja o njegovim aktivnostima, ali te informacije nije podijelila s predstavnicima vlade.

Đinđić je od Vojislava Koštunice, tadašnjeg predsjednika SR Jugoslavije, zatražio da smijeni Acu Tomića s dužnosti načelnika Uprave sigurnosti VJ, a od Perišića da podnese ostavku, i dodao da mu sve liči na pokušaj udara na tadašnju Vladu Srbije.

Perišićevu ostavku zatražio je i Vojislav Koštunica, uz komentar da su državni organi trebali ranije biti obaviješteni o hapšenju, ali je i odbacio sve optužbe koje su u vezi s tim upućene na račun ljudi iz njegovog kabineta.

Perišić, koji je iz pritvora pušten dva dana poslije uhićenja, odmah je i podnio ostavku, a Aco Tomić ostao je na dužnosti načelnika SVB. Smijenjen je početkom travnja 2003. godine, poslije ubojstva Zorana Đinđića, a ubrzo i uhićen u akciji „Sablja", da bi bio pušten na slobodu poslije tri mjeseca pritvora. Osam godina kasnije saslušan je jer ga se sumnjičilo i da je skrivao nekadašnjeg haškog optuženika, a danas, (u prvom stupnju) osuđenika za ratne zločine Ratka Mladića.

O Johnu Davidu Neighboru se malo zna. Pošto je poslije hapšenja na Ibarskoj magistrali pušten iz pritvora, otišao je iz Srbije, a u medijima se pojavila vijest da je američki diplomat zapravo bio šef CIA za Balkan. Kasnije je objavljeno da je poginuo u Mađarskoj, a poslije toga da je vijest o njegovoj pogibiji izmišljena i namjerno plasirana. Otada se u javnosti on gotovo i ne spominje.

Postupak protiv Momčila Perišića za špijunažu počeo je 2004., ali je godinu dana kasnije prekinut, budući da je on otišao u Haag, gdje mu se spremalo suđenje za ratni zločin.

Prvo presuda na 27 godina zatvora, pa sloboda

Ubrzo nakon što se 2005. godine predao Haškom tribunalu, Perišić je pušten na privremenu slobodu do početka suđenja, koje je počelo tri godine kasnije. Prvostupanjska presuda kojom je osuđen na 27 godina zatvora je donesena 2011. godine.

Perišić na optuženičkoj klupi u Haagu u veljači 2013. godine

Perišić na optuženičkoj klupi u Haagu u veljači 2013. godine

Pretresno vijeće Haškog tribunala je Perišića, koji je dužnost načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije obavljao između 1993. i 1998. godine, proglasilo krivim za pomaganje i podržavanje zločina u Sarajevu i Srebrenici, kao i za raketiranje Zagreba. Tada je utvrđeno da je pod njegovim nadzorom Vojska Jugoslavije osiguravala logističku i kadrovsku pomoć Vojsci Republike Srpske (VRS) i Srpskoj Vojsci Krajine (SVK).

„General Perišić redovno je poticao Vrhovni savjet obrane da produži s ukazivanjem obimne logističke pomoći VRS i SVK, naglašavajući da neće biti u stanju ratovati ukoliko im se ne pruži znatna logistička podrška ”, navedeno je u prvostupanjskoj presudi Haškog tribunala.

Pretresno vijeće je utvrdilo da nije dokazana efektivna kontrola Momčila Perišića nad pripadnicima VRS-a koji su počinili zločine u Sarajevu i Srebrenici, ali je i naglasilo da je bio obaviješten o zločinima VRS-a u Sarajevu, kao i da je prije srpnja 1995. u Srebrenici bio upoznat sa činjenicom da je VRS sklon napadima na civile.

Perišić je prvostupanjskom presudom proglašen krivim i za granatiranje Zagreba, jer svoje podređene koji su u tom gradu izvršili zločin nije kaznio, iako je bio obaviješten o oba raketna napada na glavni grad Hrvatske.

Dvije godine kasnije Žalbeno vijeće suda u Haagu oslobodilo je Perišića po svim točkama optužnice, uz obrazloženje da pomoć koju je VRS dobivao od Vojske Jugoslavije nije bila upućena u cilju pospješivanja kaznenih djela VRS-a u Sarajevu i Srebrenici, već samo – „ukupnih ratnih namjera VRS-a".

Momčilo Perišić nije odgovoran ni za to što nije kaznio pripadnike Vojske Jugoslavije koji su sudjelovali u granatiranju Zagreba, navelo je tada Žalbeno vijeće, jer, rekao je sudac Theodor Meron, na dan granatiranja nije imao efektivnu kontrolu nad njima. Odmah po izricanju drugostupanjske presude Perišić je iz pritvora u Scheveningenu pušten na slobodu.

Ponovo pred sudom

Tri godine kasnije ponovo se našao na optuženičkoj klupi, jer je postupak koji je protiv njega obustavljen uoči njegovog odlaska u Haag u Beogradu ponovo pokrenut.

Od početka suđenja za špijunažu Perišić je negirao krivicu i u svojim nastupima u medijima naglašavao kako je cilj njegovog hapšenja bio da ga se makne s političke scene, kao i da su smiješne optužbe da je on s „trećerazrednim službenikom ambasade SAD-a" htio izdati interese zemlje.

„Ne treba zaboraviti da je Perišić tokom ratnih djelovanja u Bosni bio načelnik Generalštaba i u vezi s Mladićem. Vjerojatno je tog Johna Davida zanimala umiješanost Vojske Jugoslavije u taj sukob, od Zadra do Mostara. U svakom slučaju, Perišić se, kao što se vidjelo, osilio, zaboravio što znači predavanje tajnih dokumenata neovlaštenoj osobi i tako zagazio u vode špijunaže. Radi li se o dokumentima koji su vojna tajna, utvrdit će sudski vještaci u eventualnom procesu", napisao je 2002. godine u svom komentaru novinar tjednika „Vreme“ Jovan Dulović.

Suđenje je počelo punih 14 godina kasnije, a njegov epilog bit će poznat sutra, u petak 5. veljače, na izricanju presude u zgradi Specijalnog suda Beogradu.

Preporuka uredništva