Moja Europa: Razgovarajmo o strahu | Panorama | DW | 14.10.2017

Upoznajte novu internetsku stranicu DW-a

Pogledajte beta verziju dw.com. Nismo još gotovi! Vaše mišljenje nam može pomoći da se poboljšamo.

  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Panorama

Moja Europa: Razgovarajmo o strahu

Njemački građani stranog porijekla snose dio odgovornosti za jačanje desničara, tvrdi njemačko-kosovski pisac Beqë Cufaj. Zašto? Zato što ne razgovaramo sa svojim susjedima o njihovim strahovima, a trebali bi.

Dubravka Ugrešić i Arundhati Roy. Prva je autorica romana „Ministarstvo boli", druga romana „Ministarstvo krajnje sreće". Obje autorice, koje rado čitam, u naslovu svojih fiktivnih radova koriste nepostojeća, izmišljena ministarstva. I pričaju o tragedijama njihovih domovina. Prva o bivšoj Jugoslaviji, zemlji koje više nema. Druga o Indiji, zemlji koja preživljava. Potresne priče sa stoljetnom, individualnom i kolektivnom poviješću.

Pisci grade i uništavaju. Domovine i imperije. Realno i izmišljeno. Time su kao proroci koji ne poznaju vlade, ustave, zakone ili vrijeme. I oni sebi daju za pravo da stvore svoja „ministarstva". Poput žena o kojima je ovdje riječ.

Postoji li roman koji se zove „Ministarstvo domovine"? Ili „Ministarstvo rodne grude"? Pri čemu rodna gruda zvuče nekako blaže, poetskije.

Domovina ili rodna gruda?

Političari Kršćansko-demokratske unije (CDU) traže da se u Njemačkoj osnuje Ministarstvo rodne grude, po bavarskom uzoru, kao odgovor na rezultat posljednjih izbora. Polazim od toga da bi se i gospodin Gauland (Alexander Gauland, čelnik desno populističke Alternative za Njemačku (AfD), prim. red.) i njegovo društvo složili s tom idejom. Ali oni bi otišli korak dalje i nazvali bi ga Ministarstvo domovine! Na tu temu prije deset godina sam pisao pod naslovom „Domovina":

za tebe, domovino, mnogi kažu da si za njih
otac i zemlja. za tebe su se prolile
mnoge suze
učenih i neukih ti imaš moć

prisvajanja svega. tvoja zemlja je stara, tvoje nebo
beskrajno, ljudi ne pripadaju nikome nego bogu i tebi
pa tako i ptice, rijeke, ravnice, mora,
bolovi, djeca, snovi… osvaja
či
pjesnici, zaljubljeni, iznevjereni, ostarjeli…
svi pripadaju tebi… pa tako i život, smrt.
samo jedno mi nije jasno
domovino
kome ti pripadaš?

Rekao bih da će biti vrlo teško objasniti političku situaciju, kroz koju prolaze mali i veliki narodi, bilo romanima koji kreiraju ministarstva ili pjesmama koje od domovine nešto traže. Posebno u vrijeme u kojem živimo.

Jer AfD je u međuvremenu realnost u Njemačkoj. Neko može reći da je to normalnost koja se uklapa u ostatak Europe, u kojoj su ekstremni desničari već odavno pronašli svoje birače i još uvijek ih love odgovarajućim mamcima za sve njihove odbojnosti i strahove koji pri tom igraju veliku ulogu.

Moramo govoriti o strahovima

Deutschland Kosovo Beqë Cufaj DW Gastkolumnist

Beqë Cufaj

Tvrdim da smo i mi, građani stranog porijekla, jednako za to krivi kao i stranke centra, desnice i ljevice. Zato što s milijunima građana, našim susjednima, kolegama sa posla, onima koji u pekarnici stoje u redu ili s kandidatima za primanje socijalne pomoći u uredu za zapošljavanje, nismo uspjeli porazgovarati o njihovim strahovima koje gaje zbog novih izbjeglica. Razgovori naših sugrađana koji su „migrirali" ka desnici i njihove optužbe na račun milijuna, djeluju tragično ali i ulijevaju strah. Jednako uznemiruju i rasprave o Ministarstvu domovine kod desničara kao i samo spominjanje riječi domovina kod ljevičara.

Trebali i mi početi govoriti o Ministarstvu za migraciju ili da tražimo Ministarstvo za integraciju? Ne!

To što bi mi, novi Nijemci, milijuni građana ove zemlje sa stranim porijeklom, trebali činiti je vrlo jednostavno: trebamo početi razgovarati sa sugrađanima o njihovim strahovima. Da srušimo tabu i pitamo ih: „Zašto se bojite? Čega to točno?" Moramo vam reći da i mi dijelimo strah s vama. Da ponekad čak osjećamo i više straha od vas. Strah od Gaulanda, ali i od onih novopridošlih u ovu zemlju, koji nisu došli kako bi potražili zaštitu, nego da nas napadaju na gradskim trgovima, u vlakovima ili na aerodromima.

Mi živimo bez domovine, ali za ovu novu državu, Njemačku, u kojoj su rođena naša djeca, mi bismo morali učiniti prvi korak. Ja osobno sam sa svojim poznanicima i prijateljima počeo razgovarati o strahovima. A Vi? Što je s tobom?

*Pisac i novinar Beqë Cufaj rođen je 1970. u Dečanima na jugozapadu Kosova i studirao je književnost u Prištini. Živi sa suprugom i dvije kćerke u Stuttgartu. Između ostalog, objavljivao je tekstove u uglednim listovima Frankfurter Allgemeine Zeitung i Neue Züricher Zeitung. Njegov roman „projekt@party" objavljen je 2012. Tekst je dio serije Moja Evropa.

 

Preporuka uredništva