Moja Europa gleda Jamesa Bonda!

James Bond nema vremena za umiranje. To je naslov novog, 25. po redu, Bondovog filma („No time to die”) koji ove godine dolazi u kina. Međutim, tajni agent 007 je imao dovoljno vremena da premijeru planiranu za 2. travanj ipak pomakne na 12. studeni.

I tako se Europa (i ostatak svijeta) socijalno distancira, u Home Office-u i dobrovoljnoj kvazi-karanteni, i gleda sve stare filmove iz serije James Bond. Za razliku od nogometa, olimpijade ili kina, klasici Jamesa Bonda uvijek su dostupni, pa čak i u pandemiji. Jer, James Bond je daleko više od super agenta u službi Njenog Veličanstva - on je paneuropski mit.

Genijalni izumi

Kao i Europa, kakvu smo poznavali prije korone, i James Bond je rastao na ruševinama Drugog svjetskog rata. 12 romana (!) u seriji o Bond objavljeno je između 1953. i 1964. godine i svaki je odražavao iskustvo autora Iana Fleminga sa svjetskim špijunskim ratovima u vrijeme Hladnog rata. Fleming je tada bio aktivan u britanskoj pomorskoj tajnoj službi i inspirirali su ga upravo stvarni ljudi i stvarne operacije.

Otac Jamesa Bonda kasnije je bio blizak prijatelj sa šefom CIA-e Allenom Dullesom, velikim obožavateljem Bonda. Za magazin "Life" je izjavio da je nekoliko puta tražio od CIA-inog odjela za tehniku da napravi genijalne uređaje poput onih koje je u pričama o Bonsu smišljao legendarni "Q". Konkretno, mislio je na odašiljač za praćenje koji je Bond prokrijumčario u prtljažniku zlikovca Goldfingera, ili otrovnu oštricu koju Rosa Khleb ima sakrivenu u cipeli u filmu "Iz Rusija s ljubavlju".

Njemica Lotte Lenya glumila je "Rosu Khleb" u filmu "Iz Rusija s ljubavlju" 1963. godine, a Gerd Fröbe, odnosno "Auric Goldfinger" je već iduće godine započeo malu tradiciju u Bondskim filmovima: tradiciju "loših Nijemaca". Christoph Waltz kao vječni negativac "Ernst Stavro Blofeld" trenutno oživljava tu tradiciju u filmovima "Spectre" i "No time to die".

Lik "zlog Nijemca"

Ali pored njih tu su i filmski velikani poput Curda Jürgensa, odnosno "Stromberga" u filmu "Špijun koji me je volio" ili Klaus-Maria Brandauera aka "Maximilian Lago" u "Nikad ne reci nikad". Cijeli filmski lik „Blofelda" sa karakterističnim ožiljkom preko desne polovice lica kreiran je po uzoru na austrijskog oficira SS-a Otta Skorzenyja. Njegovo lice je desetljećima bilo simbol apsolutnog zla. A to je u poslijeratnom periodu mogao biti samo Nijemac (dobro, zapravo Austrijanac, ali najvažnije da je nacist).

Za to je postojalo sasvim logično objašnjenje unutar bondovskog univerzuma: James Bond rođen je početkom 1920-ih u njemačkoj oblasti Ruhr, gdje je njegov otac bio dio britanskih okupacijskih trupa nakon Prvog svjetskog rata. Tako barem piše u jedinoj "autoriziranoj biografiji" koju je napisao John Pearson 1973. godine. James je svoju averziju prema "Hunima", kako posprdno naziva Nijemce, naslijedio od svoga oca - i ona se temelji na katastrofi 20. stoljeća. "Zli Nijemac" je bila jasna referenca na Drugi svjetski rat.

Međutim, Prvi i Drugi svjetski rat su u filmovima samo nebitne pozadinske prepirke u odnosu na Hladni rat. Glavni sukob Bondovog svemira, čak važniji nego što je simbol „zlog Nijemca", bio je međunarodni sukob političkih i ideoloških sustava Istoka i Zapada, komunizma i zapadne demokracije.

Uvrijeđenost Sovjetskog Saveza

Utjecaj Bondovih filmova u Hladnom ratu teško se može precijeniti. Oni su doveli i do službenih političkih reakcija: nakon filma "Iz Moskve s ljubavlju", Sovjetski Savez je bio toliko uvrijeđen, da ne samo da je zabranio sve filmove o Bondu do sredine 1970-ih, već je izvršio i pritisak u mnogim zemljama da zabrane film u kinima. I još nešto: James Bond je u SSSR-u službeno proglašen nepoželjnom osobom (persona non grata). Stavljanje diplomatskih sankcija na izmišljeni karakter bio je zaista jedinstven događaj. Sasvim je jasno: Bond je na sve strane shvaćen ozbiljno i pronašao je svoje mjesto u kulturnoj politici i Istoka i Zapada.

Gadgeti, trikovi, automobili, žene, zabave i spektakularne lokacije za snimanje filmova - mnogi gledatelji i danas uživaju u zabavnim momentima svakog filma o James Bondu. Filmovi su dobri, ali ono što je zaista važno su „zli" negativci i scenariji ispunjeni prijetnjama. Oko toga se sve vrti. Sam Bond samo mijenja nijanse i ima vrlo malo prostora za promjene i igru. On će biti taj koji će uvijek pobijediti, uvijek će biti Britanac i uvijek muškarac. Producenti su to jasno dali do znanja i u priperemama za snimanje najnovijeg filma, „No time to die".

Europski mit

Ali, to ne važi za njegove protivnike. Jer, negativac i njegovi planovi se uvijek mijenjaju u skladu sa vremenom. Preko zlih Nijemaca i Hladnog rata, zatim prijetnje svjetskom miru ("Dijamanti su vječni", "Samo dvaput se živi" ili "Moonraker"), nuklearne terorističke grupe ("Operacija grom"), prvog rata u Afganistanu ("Dah smrti"), krijumčara droge Centralne Amerike („Dozvola za ubojstvo"), postsovjetskih krijumčara oružja („Zlatno oko"), sukoba oko resursa („Zrno utjehe"), pa sve do terorizma i digitalnog masovnog nadzora („Spectre").

Saga o Bondu odražava prijetnje koje su karakteristične za određeno vrijeme. A koliko je tu eksplozivnosti pokazalo se i prilikom najave novog negativca Rami Maleka, koji glumi u filmu "No time to die" glumi Safina. On je najavio da će preuzeti ulogu zlikovca samo ako to ne bude lik nekog islamstičkog terorista.

Pitanja poput onog tko će biti sljedeći James Bond, koje će zlo sada prijetiti čovječanstvu, jednako kao i pitanja o imidžu žena u filmovima o tajnom agentu raspravljaju se po cijeloj Europi. Gotovo je nevjerojatno koliko jedan izmišljeni lik može imati mobilizacijskog potencijala. Svako vrijeme i svako društveno pitanje želi se odraziti u Bondu, a svaka zemlja i svaki grad želi dospjeti kao kulisa u kojoj 007 progoni zlikovce i doživljava avanture. James Bond već je dugo zajednički europski mit, rođen u Hladnom ratu, u borbi protiv globalnih prijetnji, ponekad s drugima, a ponekad protiv drugih.

Christopher Nehring, rođen 1948. godine je znanstveni direktor Njemačkog špijunskog muzeja u Berlinu. Studirao je istočnoeuropsku i modernu povijest u Heidelbergu i Sankt Peterburgu te doktorirao 2016. godine na temu o Povijesti tajnih službi. Njegova najnovija knjiga je "77 najvećih mitova o špijunaži", objavljena u Münchenu 2019.