"Mister Palestina" - čudak koji brižljivo vodi računa o izgledu

”Iako Jasser Arafat nikada nije srušio sve mostove koji su ga povezivali s terorizmom, na međunarodnom je planu kao simbol i spona palestinskog oslobodilačkog pokreta stjecao sve veći ugled” – to stoji u jednom od biografskih zapisa, pri čemu se misli na sedamdesete godine prošloga stoljeća. Tada je Arafatova Palestinska oslobodilačka organizacija bila u usponu – PLO su priznavale brojne države, a njihovi su uredi otvarani posvuda u svijetu. Svijetli trenuci Arafatove karijere tek će uslijediti: Nobelovom nagradom za mir nagrađeno je povijesno rukovanje s izraelskim premijerom Yitzchakom Rabinom u rujnu 1993., na izborima u siječnju 1996. Arafat je velikom većinom izabran za predsjednika palestinske samouprave. Od tada se međutim Arafat ne može više aktivno angažirati u bliskoistočnom mirovnom procesu, ne uspjeva mu da suzbije terorističke skupine poput Hamasa, a korupcija i kaos koji vladaju u njegovoj upravi protiv njega okreće sve više Palestinaca. Danas, na njegov 75. rođendan Jasser Arafat je politički na marginama.”Iskupit ćemo te našom krvlju i našom dušom” uzvikuje masa Jasseru Arafatu koji, okružen tjelohraniteljima, stoji na stepenicama svoje rezidencije u Ramallahu, uzdignute ruke pokazuje ”Victory”, pun zadovoljstva uživa u trenutku. No, sve to ne može prikriti otužno stanje u kojem se Arafat nalazi, smatra izraelski novinar Danny Rubinstein. On palestinskog predsjednika poznaje kao malo koji drugi: ”Arafat je zarobljen u svom glavnom stožeru. Ranije je putovao, svakog tjedna je letio svijetom, a sada više ne putuje. U najgoroj je situaciji od početka njegove karijere. To je Arafatov odlazak, njegova era kao vođe bliži se kraju.”

U borbi protiv terorizma izraelska je vojska prilično uništila i Arafatovu vladu. Zbog vakuuma u vlasti u palestinskim područjima sve češće dolazi do kaosa i nasilja. Sve je počelo 1993. u vrtu Bijele kuće u Washingtonu: "Dosta krvi i suza" – izjavio je tadašnji izraelski premijer Yitzhak Rabin. Arafat se vratio iz emigracije, a u svom prvom govoru u Gazi rekao je kako će "dalje prema Nablusu i Jeninu i konačno u Al-Kuds, kod svetaca.” Jasser Arafat se odavno bori za vlastitu palestinsku državu: ”Naš je narod dokazao da je zaslužio živjeti, da je zaslužio slobodu, neovisnost i domovinu.”

Arafat djeluje kao čudak. Vrlo brižljivo omotana marama oko glave, vojna odora, pištolj o pasu, neobrijana brada –sve to je dio smišljenog scenarija, smatra Rubinstein: ”Prije deset godina je Arafatovom zrakoplovu iznad libijske pustinje nestalo goriva. Piloti su mu rekli da moraju prinudno sletjeti. Znate što je bilo prvo što je Arafat učinio? Presvukao se jer je u tom trenutku bio u pidžami. Mislio je, ne može se dogoditi da pronađu moje tijelo u pidžami. Mister Palestina usred pustinje u pidžami?! Dakle, uskočio je u uniformu, stavio maramu i zataknuo odličja. Kod njega je sve puno simbolike i upravo to je Arafat.”

Rabin, Shimon Peres i Arafat dobili su Nobelovu nagradu, no mirovni je proces propao: Beskonačno se pregovara, a unatoč tomu židovska naselja rastu. Nikada nije Arafat Palestince vodio prema miru – svoje je medije stalno huškao protiv Izraela. Propustio je priliku da izgradi demokratske strukture, a čak je i poticao korupciju.

Uz sve to, za Palestince je i dalje simbol njihove borbe za slobodu. Nikada nije dolazilo u obzir da ga se smijeni. No, danas sve više ljudi želi da sam drugima prepusti vlast, a kako će ta nova kriza na palestinskom čelu završiti, u ovome je trenutku sasvim otvoreno.