Mikis Theodorakis: borba protiv disharmonije i kaosa

Slava Mikisa Theodorakisa se ne temelji samo na njegovim pjesmama i simfonijama, već i na njegovom sudjelovanju u pokretu otpora, kao i na njegovom političkom djelovanju. On je 1999. nastupao na demonstracijama i koncertu na trgu Sintagma u Ateni u znak prosvjeda protiv bombardiranja SR Jugoslavije i Beograda. Protivio se kompromisu Atene i Skoplja u sporu oko naziva države, izjavivši na demonstracijama 2018. da Grčka „nikada neće dati ime Makedonija“.

Rođen je 1925. na otoku Hios. Otac mu je bio državni službenik, pa se obitelj često morala seliti zbog njegovog posla. Mikis Theodorakis je nemogućnost sklapanja trajnih prijateljstava rano nadoknađivao posvećenošću glazbi. Svoju prvu sačuvanu pjesmu napisao je s 12 godina.

Borba protiv kaosa

Za vrijeme njemačke okupacije Grčke on se u dobi od 18 godina priključio pokretu otpora. Poslije povlačenja njemačke vojske u Grčkoj se rasplamsao građanski rat, a Mikis Theodorakis se borio na strani ljevice. Poslije poraza komunista 1949. morao je u radni logor. To iskustvo je bilo presudno za njegov kasniji razvoj.

Puno kasnije, u novom mileniju, taj grčki skladatelj je na konferenciji koja je razmatrala temu „Univerzalna harmonija i glazba" rekao da je njegovo ukupno političko djelovanje u stvari reakcija na disharmoniju, na kaos. Objasnio je da sve što je radio, u politici, društvu, otporu diktaturi, učinio zbog stremljenja ka harmoniji:

„Moje glavno načelo bilo je borba protiv disharmonije i kaosa. Možete moje političke odluke relativno lako objasniti suprotnostima harmonije i disharmonije. Čak i kada sam bio u zabludi. To je bio moj najviši princip“.

Otpor uz pomoć Deutsche Wellea

Sredinom pedesetih godina prošlog vijeka Theodorakis je studirao na konzervatoriju u Parizu. Unatoč prvim uspjesima u klasičnoj glazbi, on se 1959. vratio u Grčku i posvetio pisanju muzike za grčku liriku. Nekoliko godina kasnije postigao je svoj cilj – Grci su u tavernama pjevali pjesme sačinjene od lirike grčkih pjesnika i njegove glazbe – a ti tekstovi nisu bili namijenjeni širokoj publici.

Šezdesetih je u Grčkoj bio vidan napredak i u gospodarstvu i u umjetnosti i kulturi. Vojna hunta je 1967. prekinula svaki daljnji napredak. Mikis Theodorakis je doživio zabranu njegove glazbe i protjerivanje. Zahvaljujući svjetskoj slavi pustili su ga iz zemlje. Iz Pariza se od 1970. angažirao protiv grčke vojne diktature. Tada je često do svojih sunarodnjaka u Grčkoj dopirao jedino putem radijskih emisija na grčkom Deutsche Wellea.

Do pada diktature 1974. održao je preko tisuću koncerata, veliki broj njih u Njemačkoj. Prema njegovim riječima, na tim koncertima osjećao je veliku podršku. Poslije ponovnog uvođenja demokracije, Mikis Theodorakis se vratio u zemlju i postao parlamentarni zastupnik Komunističke partije. Ali je 1989. bio, kao neovisan kandidat, na listi konzervativne Nove Demokracije, a potom je bio i ministar bez portfelja. Poslije tog mandata povukao se iz aktivne politike, ali je do kraja ostao politički angažirani građanin.

Angažiran do kraja

Unatoč kritici koja je na njegov račun stizala i od političkih protivnika i od istomišljenika, ostao je vjeran svojim načelima. Nije se ustezao da javno kaže što misli. Čak i kada bi mu to donosilo političku, pa i ljudsku izolaciju, kao kad se na primjer osamdesetih založio za grčko-tursko prijateljstvo. Tada je tako nešto u Grčkoj bilo nezamislivo, pa su ga čak optužili za izdaju.

Unatoč dubokoj starosti, javno se usprotivio sporazumu s Makedonijom, izašavši u invalidskim kolicima kako bi održao govor na velikim demonstracijama. Nije poznato kako je Mikis Theodorakis, koji je čitav život zastupao progresivne ideje, došao do tog konzervativnog stava. Kako god, Theodorakis je smatrao da je greška priznanje susjedne države pod imenom koje sadrži naziv Makedonija, smatrajući da će to dovesti do vječnog sukoba. Razvoj događaja ga izgleda ipak opovrgava.

Glazba koju tek treba otkriti!

Theodorakis je iza sebe ostavio nevjerojatno opsežno djelo. Pored više od tisuću grčkih pjesama, komponirao je i skoro nepregledan broj klasičnih djela: pet opera, niz simfonija, koncerte za solo instrumente i orkestar, baletnu i komornu muziku. Vjerojatno su sva ta djela u sjenci njegovog stvaralaštva kao skladatelja grčkih pjesama i filmske glazbe.

Je li netko tko je napisao muziku za film „Grk Zorba" zaista mogao napisati i značajnu simfoniju? Sam Theodorakis je smatrao da ne postoji razlika između „ozbiljne“ i „zabavne“ glazbe – razlikovao je samo dobru i lošu.

Njegov cilj je, kako je 2002. povodom dodjele nagrade Ericht Wolfgang Korngold za filmsku glazbu rekao u Bonnu u intervjuu za DW, stvoriti boljeg čovjeka. Kritizirao je dobar dio današnje muzike koja je usmjerena na konzum i zabavu na najnižem nivou. Bio je uvjeren umjetnost i kultura odlučujuće utječu na pozitivan razvoj čovjeka. Prema njemu, glazba bi morala navesti slušatelja na razmišljanje, u njemu potaknuti pitanja. Zato je bio uvjeren da samo muzika visoke kvalitete može slušateljima osigurati dobar osjećaj na koncertu.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu