Metallica – tvrdo i brzo već 40 godina

Rokerski svijet može zahvaliti Larsu Ulrichu što je kao klinac 1981. godine objavio mali oglas u kalifornijskom magazinu Recycler. Tek dvije godine prije toga se s obitelji doselio iz Danske. „Bubnjar traži metal-muzičare za svirku. Utjecaji: Tygers of Pan Tang, Diamond Head, Iron Maiden."

Izvjesni James Hetfield pozvao je Ulricha da pokaže što zna – i nije bio oduševljen. „Nažalost nije bio dobar izbor za nas, pa smo pobjegli i ostavili ga da plati račun za prostoriju u kojoj je bila proba“, ispričao je Hetfield godinama kasnije za časopis Rolling Stone.

Ali Lars Ulrich se nije predavao. Uspio se ugurati u produkciju albuma „Metal Massacre“ – na kojem je nekoliko nepoznatih bendova imalo po jednu pjesmu – i tako namamio Hetfielda. Metallica je osnovana 28. listopada 1981. godine. Na spomenutom albumu objavili su svoju prvu stvar, luđački brzi „Hit the Lights“.

Brže od Motörheada

Početak je bio trnovit, a ekipa se učvrstila tek poslije nekoliko izmjena članova. Kada su Ulrich, Hetfield i gitarist Dave Mustaine konačno upoznali basista Cliffa Burtona, toliko su očajnički htjeli biti pravi bend da su se svi preselili kod Burtona u San Francisco.

Slušali su bendove novog vala britanskog heavy metala, poput Iron Maidena, Venoma ili Motörheada. Tvrdo i brzo. Momci iz Amerike su htjeli više, da budu brutalniji i jači nego engleski idoli. To se zapaža kada se danas čuju Metallica, Anthrax, Exodus ili Slayer.

Takozvani trash metal zamijenio je ono što se ranih osamdesetih nazivalo hard-rockom.

Četvorica mladih već 1983. izdaju album „Kill ’em All“. Gitarist Mustaine je tih dana bliži flaši nego gitari i napušta bend. Ni ostala trojica nisu često trijezni, pa se bendu daje nadimak „Alcoholica".

To im ipak nije stajalo na putu do rokerskog Olimpa gde stižu 1986. kultnim albumom „Master of Puppets". S tom pločom u koferu kreću i na europsku turneju. Između Stockholma i Kopenhagena autobus se prevrnuo i basist Cliff Burton je poginuo. Do danas mu se na svakom koncertu odaje počast.

Karta za vječnost

Metallica nastavlja i 1990. snima prvi spot za pjesmu „One“ koja dospijeva na MTV. Dobivaju Grammy, pa 1991. objavljuju album „Metallica“ koji se, zbog omota, još zove i „The Black Album“. Na njemu su vječni hitovi „Enter Sandman“ i „Nothing Else Matters".

Producent Bob Rock ih je toliko maltretirao da posao obave što je moguće bolje, da godinu dana nisu napuštali studio. Trojica glazbenika se razvode. Ali album završava na top-listama u deset zemalja, uključujući SAD.

Ta ploča je bila spona između metala i mainstreama, glazba je i dalje samo za jak želudac, ali povremeno himnična i puna ritma. „Nothing Else Matters“ je prva heavy metal pjesma koja se vrti u programu radijskih postaja koje običan Amerikanac sluša kad ujutro ide na posao.

Tri desetljeća kasnije će James Hetfield čak pustiti suzu kada je Elton John rekao da je ta stvar jedna od najboljih pjesama koje su ikada napisane.

Rođendanski poklon

Za rođendan je Metallica dobila posebno izdanje Crnog albuma, nazvano „The Metallica Blacklis" – njihove hitove s legendarnog albuma tu izvode Elton John, Miley Cyrus i mnogi drugi, recimo pijanist Igor Levit. Ukupno 53 varijanti pjesama, samo „Nothing Else Matters" u dvanaest izvedbi!

Taj album i nije klasični album koji se sluša u jednom dahu, ali može skratiti vrijeme milijunima fanova koji čekaju na nove uratke omiljenog benda. Već je pet godina prošlo od posljednjeg albuma „Hardwired... To Self-Destruct“.

Metallica ponovo nastupa, poslije otkazivanja koncerata zbog pandemije. Slijede velike svirke, recimo idućeg lipnja na Hockenheimringu u Njemačkoj. Gitarist Kirk Hammett kaže da nema stajanja ni poslije četiri desetljeća. „Ne vidim zašto bismo usporili.“

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu