Lignit – teški zagađivač diljem Europe

Autor teksta Marco Büren podsjeća na to da je od 1990. Njemačka na prvom mjestu na svijetu kada je riječ o eksploataciji lignita ili smeđeg ugljena. Prije ponovnog ujedinjenja prednjačila je Istočna Njemačka. Godišnja količina ugljena koju iskopa Njemačka konstantna je – između 160 i 180 milijuna tona godišnje. Ali Kina je Njemačkoj za petama, napominje autor, jer je u posljednja dva desetljeća utrostručila količinu iskopanog lignita. S obzirom na to da je Njemačka donijela odluku da potpuno prestane s eksploatacijom ugljena 2038., sigurno će izgubiti vodeću poziciju.

Trenutno Njemačka ima tri velika rudna područja, rajnsko u kojem iskopava 80 milijuna tona godišnje, drugo je u regiji Lužica s četiri kopa i 60 milijuna tona godišnje. Treće područje je južno od Leipziga koje daje 20 milijuna tona lignita godišnje. A četvrto lignitno područje u Donjoj Saskoj zatvoreno je 2016.

„Širom Njemačke je uništeno 300 sela, a preseljeno 100.000 ljudi radi eksploatacije lignita”, saznajemo iz teksta.

Poljska i Češka

„Ako zanemarimo Tursku i Rusiju, koje su djelimice europske zemlje, ali lignit u međuvremenu eksploatiraju isključivo u svojim azijskim područjima, onda je Poljska sa 60 milijuna tona ugljena godišnje drugi po veličini proizvođač lignita na kontinentu. Dvije trećine od te količine otpada na Belchatow, jedan od tri velika površinska kopa. U blizini je istoimena najveća europska termoelektrana. Drugi po veličini kop Turow je postao poznat 2019. kada je Poljska nastavila s eksploatacijom lignita unatoč odluci Europskog suda”.

Autor objašnjava pozadinu poljske svađe s Europskom unijom navodeći da se četvrtina struje u Poljskoj proizvodi upotrebom lignita, a kroz upotrebu crnog ugljena Varšava proizvodi gotovo polovinu električne energije. U Poljskoj je planirano da se svi rudnici zatvore najkasnije 2049.

Za Češku autor kaže da zemlja proizvodi oko 35 posto potrebne energije kroz lignit, i čime je nakon atomske energiji drugi po važnosti energent. „U Češkoj je liberalno-socijalna manjinska vlada 2020. donijela odluku o prestanku eksploatacije ugljena 2038., a sljedeća vlada, sačinjena od dotadašnjih pet oporbenih stranaka pomaknula je datum čak na 2033. Oko 40 milijuna tona ugljena se iskopa godišnje u Češkoj”.

Autor navodi podatak da je Most, s 50.000 stanovnika do sada vjerojatno najveći grad na svijetu koji je žrtvovan ugljenu, a da je tamošnja crkva premještena pružnim putem.

Srbija, Bugarska, Rumunjska, Grčka

„37 milijuna tona lignita se u Srbiji iskopa godišnje u područjima južno i istočno od Beograda. Postoji i niz manjih kopova u centralnoj Srbiji, ali na njih otpada svega dva posto od ukupne količine ugljena. Oko 70 posto električne energije u Srbiji se proizvodi na osnovu lignita. Nacionalno-konzervativna vlada je 2021. objavila kako želi dugoročno podići udio obnovljivih izvora energije u ukupnoj proizvodnji energije na 50 posto, kako bi najkasnije 2050. prekinula eksploataciju lignita.

Bugarska proizvodi 45 posto energije u zemlji na osnovu 30 milijuna tona iskopanog lignita godišnje. Lignit se dobiva u deset površinskih kopova na jugu i jugoistoku zemlje". Autor napominje da je bugarski parlament prije nekoliko dana velikom većinom donio odluku o obustavljanju eksploatacije ugljena 2038. Time je parlament odustao od prvobitnog termina 2026. jer bi to značilo nedovoljnu energetsku sigurnost i gubitak tisuća radnih mjesta. Autor teksta napominje da politička nestabilnost u Bugarskoj, gdje od 2021. ne postoji stabilna parlamentarna većina, ne pogoduje formiranju dugoročne energetske politike.

„Oko 24 milijuna tona lignita godišnje se iskopa u Rumunjskoj, a to pokriva oko 20 posto energetskih potreba zemlje", navodi se u tekstu i dodaje se da je rijetko gdje rudarstvo tako rascjepkano kao u Rumunjskoj, jer se lignit dobiva u 30 manjih kopova širom zemlje. Rumunjska je prema navodima iz teksta 2021. odlučila da će prestati s eksploatacijom ugljena 2032. „To bi se trebalo kompenzirati obnovljivim izvorima energije i nuklearnom energijom, koja je već sada, nakon energije vode, drugi najvažniji izvor energije".

Iz teksta saznajemo da je Grčka prvobitno namjeravala prekinuti upotrebu ugljena 2028. Ali sada je donijeta odluka da to bude već 2025. Trenutno gotovo pola energije Grčka dobiva iz lignita. Planira se da se na mjestima površinskih kopova naprave solarni parkovi.

Bosna i Hercegovina, Kosovo, Sjeverna Makedonija

„Bosna i Hercegovina proizvodi 14 milijuna tona lignita godišnje – time je količina izvađenog lignita za jedno desetljeće gotovo udvostručeno. Značaj ugljena kao energenta je velik, on pored vodene snage, pokriva polovinu energetske potrebe zemlje. Do 2050. bi se trebalo završiti s eksploatacijom ugljena. Izgradnja obnovljivih izvora energije, kao i modernizacija postojećih hidroelektrana otežani su političkim okolnostima, s obzirom na to republike slede različite energetske ciljeve.

Pretpostavlja se da na području Kosova postoje najveće rezerve lignita na svijetu, kojima bi Kosovo moglo desetljećima opskrbljivati i sebe i susjedne zemlje. Trenutno se na Kosovu iskopa sedam milijuna tona lignita godišnje, koji skoro sam opskrbljuje strujom dva milijuna stanovnika, mada energetske potrebe jedva da mogu biti pokrivene, pa se planira proširenje termoelektrane u Obiliću. Na temelju značaja koju lignit ima za proizvodnju energije na Kosovu, ne može se ni pomisliti na prestanak eksploatacije ugljena. Siromašna zemlja je za prelazak na druge izvore energije ovisna o investicijama iz inozemstva. A one su otežane kroz trajni sukob sa Srbijom, koja još uvijek Kosovo doživljava kao svoju teritoriju”.

U tekstu se navodi da Sjeverna Makedonija pokriva čak 80 posto potreba za energijom kroz lignit, pa bi svako smanjivanje tog postotka značilo i sve veći uvoz energije. “Zemlja je, međutim, kako kandidat za prijem u EU, dužna usmjeriti buduću energetsku politiku prema prestanku korištenja ugljena”. Autor navodi da otvaranje solarnog parka na jednom bivšem površinskom kopu u Sjevernoj Makedoniji zapravo ima tek simbolično značenje.

Od Mađarske do Španjolske – Crna Gora vodi

Iz teksta se saznaje da je planirano da posljednje termoelektrane budu ugašene u Mađarskoj već 2025. Godišnja proizvodnja iznosi osam milijuna tona lignita. Mađarska pola energije dobiva iz nuklearnih elektrana, a planirano je sve intenzivnije korištenje energije sunca i vjetra.

Slovenija, saznajemo u tekstu, proizvodi tri milijuna tona lignita godišnje za jednu termoelektranu kod Velenja, a vlada je donijela odluku da se prekine s eksploatacijom lignita 2033. Nedostajuća energija bit će nadoknađena atomskom energijom i energijom iz obnovljivih izvora. Problem u Sloveniji je – zaštita prirode jer „40 posto zemljišta je zaštićeno i ne može se koristiti ni za solarne ni za vjetroparkove".

Autor navodi primjer Crne Gore gdje je u pogonu jedna jedina termoelektrana na lignit koja pokriva 45 posto energetskih potreba zemlje.  „S 33 posto slijedi iza toga mješavina obnovljivih energija, čime Crna Gora zauzima prvo mjesto u Europi"

Autor navodi i primjer Slovačke koja je siromašna sirovinama i pokušat će izgraditi mješavinu atomske i obnovljive energije, ali i Albanije koja je prestala s eksploatacijom lignita, a ionako je vadila manju količinu. „Španjolska je od 2018. provela izuzetno brz prestanak korištenja ugljena i ponovo dovela u prirodno stanje svoje površinske kopove. Austrija je 2020. ugasila svoju posljednju termoelektranu, još 2007. je zatvorila svoje posljednje nalazište lignita”.

Pripremio D. Dedović

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu