Latinskoamerička unija pred raspadom? | Politika | DW | 26.08.2018
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Politika

Latinskoamerička unija pred raspadom?

Savez zemalja Latinske Amerike UNASUR osnovan je s velikim entuzijazmom 2008. godine po ugledu na EU. Deset godina kasnije od prvotne ideje je malo toga ostalo.

Samo tri dana nakon preuzimanja dužnosti vlada novog kolumbijskog predsjednika Ivana Duquea objavila je izlazak svoje zemlje iz Unije latinskoameričkih zemalja - UNASUR. Ovaj savez država se pretvorio u "suučesnika venezuelanske diktature", glasilo je obrazloženje iz Bogote.

Ovo nije bilo iznenađenje. Još u aprilu, pod predsjednikom Juanom Manuelom Santosom, Kolumbija je zajedno s pet drugih zemalja zamrznula članstvo u UNASUR-u. Pri tome se mora imati u vidu da UNASUR ima samo 12 članica. U one koje također razmišljaju o izlasku iz saveza su Argentina, Brazil, Čile, Paragvaj i Peru, u kojima su konzervativci većina. Preostale zemlje su Bolivija, Ekvador, Gvajana, Surinam, Urugvaj i Venezuela.

Glavnog tajnika ova Unija već dugo nema. Od odlaska Kolumbijanca Ernesta Sampera u siječnju 2017. godine, ova funkcija je neupražnjena. Članice UNASUR-a nisu se mogle dogovoriti oko njegovog nasljednika. Projekt UNASUR ne okončava se uz veliki tresak, već prije, moglo bi se reći, uz dugo i mučno cviljenje.

"Po ugledu na EU"

Pri tome je ovaj proces međusobnog približavanja južnoameričkih zemalja pokrenut s puno nade 2008. godine. Inicirao ga je tadašnji brazilski predsjednik Luiz Inacio Lula da Silva, "po uzoru na EU" sa ciljem jačanja zajedničke sigurnosti i ekonomske integracije.

Venezuela Gespräche Krise (Imago)

Bez odgovora i dogovora - Razgovori o krizi u Venezueli

Stvaranje UNASUR-a se dogodilo u fazi, "u kojoj je posebno od strane SAD-a vođena aktivna politika ekspanzije i sklapanja sporazuma na planu sigurnosti, posebno sa Kolumbijom, ali i drugim zemljama poput Paragvaja", kaže Günther Maihold iz Zaklade nauka i politika.

Ambicioznih ciljeva nije nedostajalo. Planirana je zajednička latinoamerička valuta pod nazivom "Sucre". Čak se maštalo i o zajedničkom državljanstvu za zemlje Južne Amerike sa odgovarajućim putnim ispravama. Do 2025. godine cilj je bio dostizanje nivoa europskih integracija. "Naš subkontinent će, zahvaljujući novim naporima u integraciji, napraviti veliki iskorak u ekonomskom i društvenom razvoju", najavio je Lula 2008. godine. Ali do tog velikog iskoraka nije došlo.

"UNASUR je pred izdisajem. Izgubio je svoju političku osnovicu", kaže Maihold. "Brazil trenutno nema namjeru u oblasti sigurnosti preuzeti bilo kakva jamstva za druge zemlje". Svako se koncentrira na vlastite probleme, analizira Maihold.

Drugi faktor je gubitak ideološkog jedinstva između nekada usko povezanih zemalja u regiji, poput Ekvadora, Venezuele, Bolivije, Argentine i Brazila. "UNASUR je tako element prošlosti, blisko povezan s valom ljevih vlada u regiji", smatra Maihold.

"Čini se da je UNASUR-u zaista došao kraj", kaže i Gerhard Dilger, direktor regionalnog ureda Zaklade Rosa Luksemburg u Sao Paolu. Snage, koje su dovele do stvaranja Unije bile su lijevo orijentirane vlade Silvia Lule u Brazilu, Chaveza u Venezueli, Kirchner u Argentini, Rafaela Correa u Ekvadoru i čak Bacheleta u Čileu. UNASUR je doprinio "popuštanju napetosti u mnogim krizama", dao je mnoge pozitivne impulse i ideje o zajedničkoj obrambenoj politici", rekao je Dilger. Ali u posljednjih nekoliko godina se to sve izgubilo.

Dobri uvjeti za integraciju i suradnju

Pri tome je Latinska Amerika imala vrlo dobre uvjete za razvoj multilateralne zajednice zasnovane na modelu EU. Države Latinske Amerike dijele iskustva iz sličnih povijesnih razdoblja: osvajanje, kolonizacija i nezavisnost. Na toj bazi su oni su razvili zajednički identitet.

U regiji dominiraju dva jezika, španjolski i brazilska varijanta portugalskog. U usporedbi s babilonskom jezičkom raznolikošću EU sa njena 24 službena jezika, imati samo dva jezika u okviru Saveza latinoameričkih zemalja je bilo prilično ugodno. Nije slučajno i ranije u povijesti bila rasprostranjena ideja ujedinjene "panšpanjolske" Latinske Amerike. Ona je bazirana na velikoj domovini - "Patria Grande" - za koju su se zalagali borac za nezavisnost Južne Amerike Simon Bolivar i Jose de San Martin u 19. stoljeću. U čemu je onda problem?

Ecuador Celac Summit 2016 (picture alliance/dpa/A.Suarez)

Jedan od susreta na vrhu 2016. - Kada je Unija latinoameričkih zemalja još funkcionirala

"Latinska Amerika ima dugu tradiciju propalog multilateralizma i orijentacije na regionalizam, koji nailazi na granice kada se smanjuje nacionalni suverenitet", kaže Maihold. Pokušaji integracije su dosada uvijek imali karakter koordinacije politika različitih zemalja, a manje karakter stvarne integracije u smislu fuzioniranja suvereniteta različitih aktera.

Posebno u pogledu sigurnosti u tim zemljama prevladava nepovjerenje i instinkt da se po svaku cijenu očuva nacionalni suverenitet. Stoga je, po njegovim riječima, tamo samo moguće imati zajedničko tijelo sa funkcijom vatrogasca, što znači savez koji djeluje samo u uslovima političkog ili humanitarnog vanrednog stanja.

Za Gerharda Dilgera iz krize Saveza zemalja Latinske Amerike proizlaze dva pobjednika: "To je konzervativna desnica i geopolitički gledano - američka vlada". Gubitnici su svi oni, koji su radili u pravcu samostalnije i samouvjerenije uloge Južne Amerike u svijetu.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android