„Kroz Bor teče kemija“ | Priča dana | DW | 15.12.2018
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Priča dana

„Kroz Bor teče kemija“

Bor je grad kroz koji protječe mrtva rijeka - najzagađenija rijeka u Europi. To je posljedica stotinu godina rudarenja, a i gradske kanalizacije. A ona se ulijeva i u druge rijeke.

Na vrhu grada izvire potok, u gradu mu se priključuju sve otpadne vode iz kanalizacije i otpadne vode iz rudnika – to je danas najzagađenija rijeka u Europi. Crna i "isprana”, Borska reka je mrtva rijeka, u njoj nema nijednog živog stvorenja. Ovaj otpadni kanal protječe kroz Bor, ulijeva se u Timok, zatim u Dunav, i ekološke posljedice po grad, okolicu i druge rijeke su nemjerljive. 

Borska reka je, kažu mještani, oduvijek zagađena. Aleksa Janošević, stariji stanovnik sela Slatina pored Bora, se ni ne sjeća da je ona nekada drugačije izgledala. "Ljeti strašno smrdi. Meni je kuća odmah pored rijeke i ne možeš sjediti navečer u dvorištu da popiješ kavu. Smrde fekalije. Nekad su tu bile vrbe pored rijeke, a sad je to sve pirit, sve je zagađeno”, kaže on i dodaje da se sjeća priča koje su mu pričali baka i djed: kad su bili djeca, kupali su se u njoj, tada je Borska reka bila čista.

"Djed mi je isto pričao da su u jesen vodom iz rijeke zalijevali vrt s kupusom. Poslije, kad je počeo RTB, prvo je bila malo žućkasta, a onda samo prljava voda. Sad od poljoprivrede nema ništa. Ne smijem zabosti lopatu u zemlju, sve je pirit. Ne može se tu ništa posijati, niti bi tu išta moglo roditi. Pirit je svuda”, objašnjava ovaj mještanin.

Od nastanka grada do nestanka rijeke

I gradonačelnik Bora Aleksandar Milikić potvrđuje da je Borska reka od potoka postala rijeka “zahvaljujući” otpadnoj fekalnoj kanalizaciji iz grada, a da je drugi ubojiti zagađivač rudnik. Proizvodnja bakra u ovom gradu počela je 1903. godine i tada je počelo i zagađivanje.

"Od kako je grad postojao i kako se rudnik širio, a najveću ekspanziju je doživio 1941./42. godine. Nije napravljen sustav otpadnih voda, a poslije tih ratnih godina industrija se brzo razvijala, a nije bilo dovoljno brige o ekologiji”, kaže Milikić i napominje da je Bor ove godine pokrenuo projekt za izgradnju tvornice za preradu fekalnih otpadnih voda, i da je u tijeku izrada idejnog rješenja i kompletno novog sustava odvodnje otpadnih voda gdje će se odvojiti fekalna kanalizacija. Realizacija ovog projekta se, prema njegovim riječima, očekuje u naredne tri – četiri godine. 

“To će definitivno promijeniti i izgled Borske reke i sastav vode u Borskoj reci. Nakon toga je neophodna rekultivacija cijelog korita. To je pitanje i za nas kao grad, ali i za rudnik koji također treba doprinijeti”, kaže gradonačelnik. Za tvornicu otpadnih voda i sustav kolektora otpadnih voda potrebno je između 10 i 15 milijuna eura. Usporedbe radi, to je jedan godišnji proračun grada Bora.

Umweltverschmutzung in Slatina, Serbien (DW/Jelena Djukic-Pejic)

Rudnici ugljena su veliki zagađivači Bora i okolice

Ranije je tvrtka RTB Bor (Rudarsko topioničarski bazen Bor) bila državno vlasništvo, a država, prema Milikićevim riječima, nije vodila računa o ekološkom utjecaju na okoliš. Sada, kada država ima i strateškog partnera, jednu kinesku kompaniju, ostaje pitanje ima li ona obvezu u svom poslovanju da o tome vodi računa. 

Rješenje do 2025.?

Gradonačelnik Bora je siguran da su ovim partnerstvom odvojena sredstva za poseban program ekologije, ali nije upoznat s namjenom i svrhom tih sredstava. Ipak, vjeruje da će dio morati ići za rješavanje problema Borske reke. Država je, kaže on, prepoznala njihov ekološki problem.

Ministarstvo za zaštitu životne sredine, s druge strane, na više novinarskih pitanja u svom odgovoru za DW kaže da nije nadležno za problem zagađenih rijeka. Ipak, kažu da "svaki operater koji posluje na teritoriju Srbije je u obvezi poštivati nacionalno zakonodavstvo, te i propise na području zaštite životne sredine. Operateru se nalaže da sve što emitira u sve međe životne sredine, uključujući i vodu, svede ispod graničnih vrijednosti emisija propisanih podzakonskim aktima i da svaki operater kroz primjene najbolje dostupnih tehnika ulaže u očuvanje životne sredine”.

U šturim odgovorima “nenadležnog” Ministarstva stoji da je rok za dostizanje graničnih propisanih parametara u vodi posljednji dan 2025. godine, kao i da je po pitanju poglavlja 27 upravo prerada otpadnih voda jedan od najznačajnijih problema na području zaštite životne sredine. 

Serbien Bor Bergwerksindustrie (CC 3.0/Grozni Laki)

Gradu Boru su rudarstvo i industrija omogućili razvoj, ali i uništili okoliš

Borska reka je mrtva?

A kakvi su parametri danas u Borskoj reci, tek u njoj nema ni jednog živog organizma. To potvrđuje i ekološka organizacija Društvo mladih istraživača Bor koja je još prije 30 godina radila istraživanja u ovoj rijeci.

"Još tada, prije 30 godina u jednoj litri Borske reke smo imali 600 grama taloga ili mulja. Danas nije tako, danas osim teških metala i mulja ima i vode, ali je veoma zagađena gradskim komunalnim i industrijskim otpadom. Mi više ne radimo takva istraživanja već zagovaramo kako problem Borske reke riješiti, kako je vratiti i kako je oživjeti ponovo. Mislimo da to može, jer smo još tada kako smo se udaljavali od Bora otkrivali da se priroda sama obnavljala duž toka drugih rijeka”, smatra predsjednik ovog ekološkog Udruženja Dragan Ranđelović.

Zato zagovaraju da se usporedo riješe oba problema, da se napravi postrojenje komunalne otpadne vode, tj. da grad riješi problem fekalnog zagađenja, a da RTB Bor postepeno rješava industrijsko zagađenje.

Od Bora pa do Crnog mora

S obzirom da je ova rijeka izvan svih kategorija, ne može se koristiti ni za poljoprivredu, ni za stoku. "Jedina dobra okolnost je što ti teški metali, ta teška kemija, sterilizira fekalno zagađenje. U suprotnom, imali bismo probleme druge prirode, problem žutice i slično. Ovako, dalje teče kemija”, kaže Ranđelović. 

Gradonačelnik Bora Aleksandar Milikić kaže da je to što se ljudi duž Borske reke ne mogu baviti poljoprivredom, veliki gospodarski problem ovoga kraja. “Nemoguća je za korištenje. Zagađeno zemljište onemogućava ljude da uopće imaju ambiciju baviti se poljoprivredom. I to više nije rijeka, to je otpadni kanal. Cijeli taj sliv sve do Crnog mora je zagađen Borskom rekom.”

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Preporuka uredništva