Kronologija uništavanja neovisnih medija u Rusiji | Politika | DW | 03.05.2022
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Rusija

Kronologija uništavanja neovisnih medija u Rusiji

Tijekom Putinove ere, po informacijama Reportera bez granica, ubijeno je 37 novinarki i novinara. Povodom Svjetskog dana slobode medija donosimo kronologiju uništavanja neovisnih medija u Rusiji od 90-ih do danas.

Novinar ispred stambene zgrade u Kijevu koju su pogodile ruske rakete

Novinar ispred stambene zgrade u Kijevu koju su pogodile ruske rakete

Kada je 19. kolovoza 1991. na sovjetskoj televiziji, umjesto uobičajenih vijesti, satima emitirano „Labuđe jezero" Petra Iljiča Čajkovskog, javnost je brzo shvatila da nešto nije u redu. Reakcionarne snage iz Komunističke partije Sovjetskog Saveza, vojske i KGB-a pokušale su svrgnuti Gorbačova. Nije im se svidjela njegova reformska politika "glasnosti" i "perestrojke" - ali puč nije uspio.

Danas na ruskoj državnoj televiziji nema snimaka baleta – umjesto toga skoro cijeli dan emitiraju se vijesti i politički programi koji legitimiraju i u dobrom svjetlu predstavljaju politiku Kremlja.

Zlatne 90-e

Nakon desetljeća u kojima je komunistički režim krojio medijsku stvarnost, u vrijeme glasnosti i perestrojke mediji su sve više kao samostalni akteri mogli sudjelovati u formiranju političkih promjena. "Nakon raspada Sovjetskog Saveza, unutar ruskog stanovništva postojala je ogromna potreba za neovisnim izvještavanjem. O tome svjedoči, na primjer, činjenica da se u vrlo kratkom vremenskom roku pojavio veliki broj novih tiskanih medija. Ne samo u Moskvi i Sankt Peterburgu, već i u ostalim dijelovima zemlje. Medijska scena postala je vrlo živa i otvoreno se izvještavalo o kraju Sovjetskog Saveza, ali i o komunističkoj prošlosti", kaže Ulrike Gruska, referentica za medije Reportera bez granica.

Ali je to "zlatno doba" slobodnih medija završilo prilično brzo. Ekonomska kriza 1993./1994. godine dovela je do zatvaranja mnogih novinskih kuća. Time je uloga televizijskih postaja postala veća, ali njih nije kontrolirao Kremlj, već moćni ruski poduzetnici. Oligarsi poput Borisa Berezovskog i Mihaila Gusinskog došli su u posjed vodećih tv-kanala u zemlji, uključujući ORT i NTW. Tako su oni, zahvaljujući svojim medijskim imperijima, u biti kreirali političku sliku Rusije 1990-ih. Na predsjedničkim izborima 1996. godine, na primjer, oligarsi su pomogli demokratski orijentiranom Borisu Jeljcinu da odnese pobjedu nad komunistom Genadijem Zjuganovom, čime su spriječili preuzimanje vlasti od strane stare političke elite.

Inače, medijske grupe Gusinskog i Berezovskog nisu uvijek bile politički usklađene: dok se prvi uveliko okomio na Kremlj, Berezovski je podržavao Jeljcina - a kasnije i Putina. TV-postaja Gusinskog NTW je, s druge strane, otvoreno izvještavala o brutalnosti tijekom čečenskog rata i time stekla ugled na nacionalnoj razini.

Boris Jeljcin i Boris Berezovski 1998.

Boris Jeljcin i Boris Berezovski 1998.

Propast medijskog pejzaža

Emiter ORT u vlasništvu Berezovskog, koji je bio blizak Kremlju, podržavao je Putina u borbi za predsjednički mandat i pomogao mu da pobijedi 2000. No, 20 godina poslije toga taj isti Putin je već odavno postao grobar slobodnih medija. Od 2000. godine je sloboda djelovanja novinarki i novinara masovno ograničena. "Odmah po stupanju na dužnost on je počeo sa stavljanjem medija pod kontrolu države. Emiter NTW je spektakularno uništen. U njegovu redakciju su upale teško naoružane sigurnosne snage, a ta akcija je dijelom prenošena uživo. Pod različitim izgovorima i optužbama, njezin vlasnik Gusinski je uhićen i potom postupno razvlašten", objašnjava Gruska. Slična sudbina pogodila je i bivšeg Putinovog dobrotvora: to što se Berezovski postupno udaljavao od njegove politike, moćnik iz Kremlj mu nije oprostio. Tako je i ORT dospio pod kontrolu države - i danas je to, kao "Prvi kanal", glasnogovornik Kremlja.

Iz godine u godinu u zemlji je bilo sve manje slobodnih medijskih glasova: nakon demonstracija u zimu 2011./2012. protiv navodnih izbornih manipulacija na parlamentarnim izborima, pa nakon aneksije Krima i izbijanja rata u Donbasu 2014., ta kontrola je još više pooštrena. I dok su državni mediji propagirali samo službenu retoriku Kremlja, kritički nastrojeni mediji su proglašavani "izdajnicima" i "agentima". Uoči Olimpijskih igara 2014. u Sočiju, iz Reportera bez granica je konstatirano da je "neovisno novinarstvo" u zemlji "borilački sport". Stoga ne iznenađuje ni to što je istraživanje Zaklade Körber iz 2017. ustanovilo da 76 posto svih anketiranih Rusa smatra da je posao medija da podržavaju vladu u njezinom radu i u provođenju njezinih odluka.

Ruski sportaši na Olimpijskim igrama 2014.

Olimpijske igre 2014. iskorištene su za propagandne svrhe

Internet kao rupa u zakonu?

Za slobodne medije je tako dugo vremena preostao jedino internet, kao mjesto na kojem su mediji i blogeri i dalje mogli djelomično normalno djelovati. „Rusko vodstvo je prilično kasno prepoznalo važnost interneta za društveni diskurs", kaže Ulrike Gruska.

No, u međuvremenu, i u Moskvi je prepoznata relevantnost interneta i nizom zakonskih izmjena su ušutkani svi neovisni mediji. Platforme poput Instagrama i Facebooka, kao i stranice inozemnih medijskih kompanija, trenutno su dostupne samo preko takozvanog VPN-pristupa. Služba za nadzor medija Roskomnadzor te platforme može blokirati u svakom trenutku, a na računalima ili pametnim telefonima, prema propisanim standardima, moraju biti unaprijed instalirani ruski programi.

Zakonima do ukidanja demokracije

Vlada je od 2011. usvajala zakon za zakonom, koji su otežavali posao novinara. Njima je zabranjeno izvještavanje o raskošnim vilama ili visokim plaćama korumpiranih državnih službenika, kao i otkrivanje afera.

Međunarodne organizacije koje su politički aktivne u Rusiji i primaju novac iz inozemstva moraju se upisati u državni registar kao takozvani "strani agenti". Novčane i zatvorske kazne su svakodnevna pojava.

"Skoro svi kritičari režima sada su u inozemstvu i ne može se točno procijeniti koliko će neovisnih informacija još stići do Rusije ili, što je još važnije, u kojoj mjeri će one biti prihvaćene i koliko će im se vjerovati", kaže Gruska. Ona naglašava da najveći problem ne predstavlja kako plasirati informacije građanima Rusije o tome da je u Ukrajini rat i da se bombardiraju naselja i kuće, već kako u njih uvjeriti velike dijelove stanovništva koji su prihvatili narativ Kremlja „da je u Ukrajini na vlasti nacistički režim od kojega se građane mora osloboditi".

Studio DW-a u Moskvi

Studio DW-a u Moskvi zatvoren je ove godine

2022: velika sječa

Tijekom posljednjih nekoliko tjedana i mjeseci došlo je do konačnog uništenja posljednjih slobodnih medija u Rusiji. Potpuna sječa počela je velikom čistkom u ruskom medijskom prostoru početkom godine kada je zatvorena moskovska ispostava Deutsche Wellea. A nakon ruske invazije na Ukrajinu 24. veljače 2022. ušutkani su i posljednji neovisni mediji.

Neovisna radio-postaja Eho Moskve je 1. ožujka 2022. isključena s mreže, a blokirana je i njezina web-stranica. Ništa bolje nije prošla ni TV-postaja Dožd, koja je predstavljala glas mlade ruske prosvjedne generacije. I ona je "zbog netočnog izvještavanja o događajima u Ukrajini" zatvorena početkom ožujka 2022. Većina članova redakcije Dožda napustila je zemlju i sada pokušava nastaviti rad u gruzijskom glavnom gradu Tbilisiju.

Novaja Gazeta

Novaja Gazeta je isto tako zabranjena

Konačno, zabranjena je i Novaja Gazeta na čelu s dobitnikom Nobelove nagrade za mir Dmitrijem Muratovom, ikonom ruskog i međunarodnog novinarstva. Redakcija ovog lista godinama je predstavljala jedan od najboljih istraživačkih timova u Rusiji, a njezin posljednji veliki podvig bilo je radikalno iskreno izvještavanje iz uništenih ukrajinskih gradova.

U Rusiji još uvijek postoje neovisni mediji, "ali oni ne mogu ništa objaviti", naglašava Ulrike Gruska. Prema njezinoj procjeni, glasovi neovisnih novinara iz inozemstva jedva da dopiru u njihovu matičnu zemlju, a to osiguravaju strukture moći s represalijama i internetskim blokadama. "Medijska situacija u današnjoj Rusiji podsjeća na najmračnija i najteža vremena u Sovjetskom Savezu“, kaže Gruska.

Preporuka uredništva