Kronologija jedne medijske hajke | Politika | DW | 24.12.2020
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

mediji u srbiji

Kronologija jedne medijske hajke

Prominentnije nije moglo biti: na tekst Sonje Biserko, koji je objavljen na DW-u i potom prenesen na online-stranici Jutarnjeg lista, stigla je lavina ljutih reakcija iz Srbije. Kruna je bila izjava predsjednika Vučića.

Deutsche Welle je na svojoj stranici tekst Sonje Biserko "RS kao ratni plijen od kojeg Srbija ne odustaje" objavio u nedjelju, 13. prosinca. Taj je tekst dio veće serije tekstova koji se povodom 25. godišnjice potpisivanja Mirovnog sporazuma u Daytonu i okončanja rata u Bosni i Hercegovini bave prošlošću i budućnošću ove zemlje.

U tekstu Sonja Biserko, osnivačica i predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, konstatira da "Srbija nije zatvorila srpsko pitanje", da "djeluje kao destabilizirajući faktor u regiji" te da je "Republika Srpska (RS) ratni plijen od kojeg se neće lako odustati" jer je "geopolitički interes Srbije u Bosni i Hercegovini očuvanje RS i njezino pripajanje Srbiji". Na kraju Biserko zaključuje: "Da bi Bosna postala funkcionalna država nužno je prije svega staviti točku na promjenu granica i spriječiti utjecaj, kako Srbije tako i Hrvatske. Posebno je opasan dva stoljeća dugi imperijalizam Srbije."

Taj je tekst iste večeri preuzela redakcija online izdanja zagrebačkog Jutarnjeg lista. Sljedeći dan prenijeli su ga pojedini portali u Srbiji. Nekoliko sati kasnije je krenula orkestrirana akcija medija u Srbiji koji se smatraju bliskima predsjedniku Aleksandru Vučiću.

Kičma koje nema

Da se radi o usklađenoj akciji vidi se već i iz izbora naslova i komentirajućih dijelova objavljenih tekstova. Tako portal tabloida Informer već 14.12. ujutro objavljuje tekst s naslovom: "Vučiću slomiti kičmu, ukinuti Republiku Srpsku! Preko portala Dojče vele i hrvatskog Jutarnjeg lista upućena jeziva poruka - Srbija ne sme da ostane uspravna!". Samo nekoliko minuta kasnije portal lista Novosti objavljuje tekst s gotovo identičnim naslovom: "Srbiji slomiti kičmu i ukinuti Republiku Srpsku: Portal Dojče vele i hrvatski Jutarnji list uputili jezivu poruku našoj zemlji!". A istog dana na portalu Alo! se najavljuje tekst u tiskanom izdanju s naslovom: "Slomiti kičmu Srbiji i Vučiću!" i nadnaslovom: "Žestok medijski udar Hrvatske i njenih saveznika".

Pri svemu tome je potrebno naglasiti da se u tekstu Sonje Biserko nigdje ne govori niti o kičmi, bilo Srbije ili njenog predsjednika Vučića, niti o tome da bi nju bilo kako trebalo slomiti, niti se Srbiji odriče pravo da ostane uspravna, ma što to značilo. Sasvim suprotno: tekst je pisan vrlo mirnim tonom, argumentirano, bez osobnih ili nacionalnih uvreda.

Osim naslova i opreme tekstova, i sam njihov sadržaj je gotovo istovjetan. Nema se dojam, da se tu radi o različitim redakcijama, već prije da je riječ o jednom tekstu koji je onda na različitim portalima neznatno modificiran. Tako primjerice Alo piše da je "suštinska poruka da se Srbi moraju 'slomiti'", dok se za Informer i za Novosti "šalje jasna poruka da Srbija ne sme ostati uspravna." Na oba ova portala javlja se i tvrdnja kako se radi o "tekstu prepunom neosnovanih optužbi na račun Srbije i posebno predsednika Vučića".

Smeta li kome jaka Srbija?

Nakon što su tabloidi zacrtali osnovni pravac kretanja, njime su se uputili pojedini komentatori. Ključna poruka je uvije ista, a među prvima ju je formulirao srpski ministar financija Siniša Mali na portalu Alo: "Svedoci smo da jaka Srbija mnogima smeta, zbog čega su učestali napadi i na našu zemlju, kao i na predsednika Aleksandra Vučića. Kada kažem jaka Srbija, pre svega mislim na njen napredak koji je vidljiv na gotovo svim poljima (...). Nažalost, što je veći naš uspeh, tako se pojačavaju napadi i kreira diskurs o Srbiji kao destabilizujućem faktoru, ali i propagiraju neskrivene želje da se vratimo u vreme nestabilnosti i propasti. Takvu sliku Srbije neće gledati."

Na istom portalu se citira i član Predsjedništva Bosne i Hercegovine i raniji predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik. U svom osvrtu on ne komentira u prvoj liniji sadržaj teksta, već prije svega oštricu napada usmjeruje na autoricu Sonju Biserko, s jedva prikrivenom prijetnjom: "Svašta bih ja rekao toj sramnoj ženi koja uživa svu demokratsku i ličnu slobodu ovde, a šalje tako otrovne stvari. Nijedna država tako nešto ne bi trpela."

A za riječ se javila i novinarka Ljiljana Smajlović, koja između ostalih piše i za Novosti, a citira ju Alo: "Gospođi Biserko se mora priznati da je uvek bila principijelno protiv srpskog interesa. U jednoj stvari je u pravu: Srbi su Republiku Srpsku izvojevali u ratu. Ona je njihov jedini pravi ratni plen iz građanskih ratova devedesetih. (...) Počinjem da mislim da je njen cilj raspad Srbije."

Priča o stranim silama

Tu ugroženost Srbije i predsjednika Vučića te opasnost za cijelu regiju koji proizlaze iz jednog novinarskog teksta prepoznao je i mitroploit zagrebačko-ljubljanski Porfirije. U jednom autorskom prilogu za beogradsku novinsku agenciju Tanjug on piše da se u tekstu Sonje Biserko "metodom ignorisanja i krivotvorenja političkih namera i rezultata srpskog državnog vrha svesno promoviše utisak o polarizovanim odnosima u regionu (....)", te izražava bojazan "da ova orkestrirana kampanja protiv Republike Srbije, njenog Predsednika i njene Vlade i bezmalo čitavog srpskog naroda, može ugroziti vidljivi napredak na planu uspostavljanja međusobnog razumevanja i tako vratiti region u stanje političkih tenzija."

Pokušaj stranih sila da destabiliziraju Srbiju prepoznao je u tekstu i Vladimir Đukanović, zastupnik Vučićeve Srpske napredne stranke (SNS). U videu objavljenom na društvenim mrežama, koji su prenijeli vlastima bliski portali u Srbiji, on kaže da se "radi o, pretpostavljam, do sada najozbiljnijem strateškom dokumentu koji je napisan i uperen prema Republici Srbiji i srpskom narodu u celini. Izražavam ozbiljnu sumnju da ga je napisala Sonja Biserko, nisam siguran da je do te mere sposobna." On je uvjeren da su "ozbiljniji centri moći".

A portal objektiv.rs prenio je izjave Marka Matića, „analitičara“ mreže Antidot, neke vrste režimskog pandana ozbiljnim istraživačkim medijima, koji je rekao kako nema sumnje da iza dirigirane kampanje protiv predsjednika Srbije stoje milijuni eura: "Pošto je jasno da ovakva vrsta prljavih kampanja spada u domen medijskog podzemlja i crnog informativnog tržišta, teško je dati tačnu procenu koliko je novca za nju potrošeno, ali prema nekim parametrima i procenama možemo govoriti o iznosu od 2-5 miliona evra samo tokom ove godine, a dugoročno možda i o nekoliko desetina miliona koji su, iz različitih izvora, opredeljeni za ovu namenu.“

Vučić analizira tekst

Nakon ove svojevrsne pripreme terena, za riječ se javio i sam predsjednik Aleksandar Vučić. Na jednoj konferenciji za medije on je odgovorio na novinarsko pitanje "šta je cilj kampanje koja se vodi i protiv Srbije i protiv Republike Srpske i protiv Vas lično?" Vučić je ponovio ocjenu kako se radi o organiziranom napadu na njega i na Srbiju, ali je naglasio kako se tu, za razliku od uobičajene prakse u nekim srpskim medijima, ne radi o napadima na njega osobno i ličnim uvredama. Najzanimljiviji dio njegovog istupa je onaj u kome, očigledno se osvrćući na tekst Sonje Biserko, kaže kako se tu radi o tekstu s ozbiljnim argumentima "koji su za ozbiljnu analizu". Vučić je rekao da on "još pravi te analize, zajedno sa svojim timom saradnika". Tu je "reč o ozbiljnoj kritici politike koju vodimo", a to je "politika suštinske zaštite interesa srpskog naroda u regionu." Po Vučićevom mišljenju oni koji kritiziraju Srbiju "bi želeli da Srbija bude mnogo slabija, i o tome neskriveno govore, jer jaka Srbija kao što je danas uvek smeta makar delu regiona."

Tim Vučićevim riječima je definiran narativ koji se onda u različitim varijacijama ponavljao i narednih dana. Tako je primjerice i srpski ministar vanjskih poslova Nikola Selaković na portalu Alo citiran riječiman da se "napadaju politiku i strateško delovanje Srbije, kao i pravo Srbije da vodi brigu o Srbima u Kosovskoj Mitrovici, Crnoj Gori, Republici Srpskoj" te da je "lomljenje kičme, osovina, reči koje podsećaju na govore i narative prethodnih perioda...".