Kosovska vojska i Donald Trump | Politika | DW | 20.12.2018
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Osobno mišljenje

Kosovska vojska i Donald Trump

Ono što djeluje kao zaoštravanje sukoba zapravo je samo sljedeći korak prema potpunom odvajanju Kosova od Srbije. SAD i Rusija već zauzimaju pozicije, no i EU bi trebala biti prisutnija, procjenjuje Adelheid Feilcke.

To što se događa u vezi s Kosovom ide logikom novog svjetskog poretka. I to svjetskog poretka jednog Donalda Trumpa ili Vladimira Putina, a ne logikom Ujedinjenih naroda ili Europske unije. I zato ne čudi što je SAD najvažniji zagovornik Kosovara. Istovremeno Rusija podržava srpske pozicije. Dakle Rusija na strani Srbije, a SAD kao sila zaštitnica Kosova.

Tamo se, na marginama Europe, sada markiraju sfere interesa. Nakon što je prošle godine Crna Gora postala članica NATO-a i nakon što će rješavanjem spora oko imena to uskoro moći učiniti i Makedonija, na Balkanu ostaju tri zemlje s nerazjašnjenom sigurnosno-političkom pripadnošću: Bosna i Hercegovina, Srbija i Kosovo. Unatoč godinama i desetljećima višestrukih diplomatskih napora – posebno Europske unije – malo toga je postignuto kada je riječ o popuštanju napetosti. I ne zna se kuda to sve vodi.

Slabosti multilateralnih organizacija

Zato su nedavni događaji oko Kosova također simptom slabosti multilateralnih organizacija, posebno EU-a i UN-a. U nastojanju da izbalansiraju interese svojih članica, one se jedva mogu jasno postaviti. Uzdrmane događajima posljednjih tjedana, one doduše zahtijevaju umjerenost, ali nekakvih konkretnih mjera gotovo da i nema.

I iznad svega, Europska unija je u regiji prokockala ne samo simpatije, već i autoritet, jer više ne može uvjerljivo održati perspektivu primanja u članstvo. Protivljenje integraciji Zapadnog Balkana ne da se nije smanjilo – nego se povećalo.

Feilcke Adelheid Kommentarbild App

Adelheid Feilcke

Političari sa Zapadnog Balkana to su odavno shvatili. Oni se bave svojim stvarima: radi se o osobnoj moći, o nacionalnim gospodarskim i sigurnosnim interesima. Taj lijepi svijet vrijednosti demokratske i jedinstvene Europe nije im na prvom mjestu.

Tako nastaju novi manevarski prostori, čiji cilj nije suradnja unutar regije, već provedba pojedinačnih interesa. To podrazumijeva i izolaciju, što potvrđuje izgradnja Vojske Kosova i uvođenje carina od 100 posto na srpsku robu. Čini se da za sada nema ništa od sna o ujedinjenju šest država Zapadnog Balkana u zajedničko gospodarsko područje a time i prevladavanja sukoba oko državnosti.

Predsjednici profitiraju zbog napetosti

Umjesto toga, pokazuju se mišići, protivnici zauzimaju pozicije. Obje strane od toga imaju koristi. Tako su i nastupi srpskog i kosovskog predsjednika u Vijeću sigurnosti UN-a – iz perspektive onih o kojima je riječ – bili potpuni uspjeh. Jer, objema stranama su samo upućeni apeli – bez pritiska, ništa konkretno.

Mnogo važnije je bilo nešto drugo: i jedan i drugi predsjednik mogli su svojim građanima pokazati da pred cijelim svijetom zastupaju i brane njihove interese. Aktualne napetosti, dakle, i jednom i drugom predsjedniku pomažu da skrenu pažnju s domaćih problema. Kojih obojica imaju na pretek.

Osnivanje Vojske Kosova je doduše prvenstveno simboličan čin, ali Kosovo time više nego jasno daje do znanja da koristi prava suverene države, da nastupa s novim samopouzdanjem. Deset godina od proglašenja neovisnosti i 20 godina od rata na Kosovu, stanovnici više ne žele biti građani drugog reda, u okruženju zemalja koje uživaju slobodu kretanja i članstva u međunarodnim organizacijama.

EU ne koristi šansu

Europska unija, međutim, i dalje ima problema s aktivnim zalaganjem za Zapadni Balkan i da ga shvati kao šansu. Kosovarima ne uvodi bezvizni režim, ali zahtijeva ukidanje carina. Prema europskoj logici – sve je to ispravno. Ali nije prema logici „novog" svjetskog poretka.

Dijalog između Srbije i Kosova pod vodstvom Europske unije također je na ledu. Kosovo sada zahtijeva da se uključi SAD. Nije ni čudo!

U utorak (18.12.) se saznalo i za pismo američkog predsjednika Donalda Trumpa, upućenog Hashimu Thaciju, u kojem on njega i Vučića poziva u Bijelu kuću kako bi tamo proslavili „povijesni sporazum". To zvuči kao Camp David, kao nekadašnji dogovor o Bliskom istoku. Ali sporazuma još uvijek nema, pa čak ni konstruktivnog dijaloga.

Europa bi zato svoje interese trebala odlučnije zastupati i na Balkanu. I to zajedno sa Sjedinjenim Američkim Državama. Da ne prepusti tu važnu, drevnu europsku regiju samoj sebi. Ili drugim utjecajnim silama.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Preporuka uredništva

Audios and videos on the topic