Ukinuti sankcije Siriji!

Europska unija i Ujedinjeni narodi su pozvali na Donatorsku konferenciju o Siriji u Bruxellesu na koju su pozvani predstavnici 85 zemalja. Na posljednjoj konferenciji "Podrška Siriji i regiji" prije godinu danas prikupljeno je više od četiri milijarde dolara. Ovaj put se organizacije nadaju da će biti prikupljeno više novaca.

Novca, koji je Siriji hitno neophodan. Nakon osam godina rata veliki dijelovi zemlje su razoreni, infrastruktura je u ruševinama. Ujedinjeni narodi procjenjuju da troškovi za ponovnu obnovu iznose oko 400 milijardi dolara. No pomoć za obnovu je u Bruxellesu tabu tema jer je u Damasku na vlasti još uvijek Bašar al-Asad. I ništa što bi i naslućivalo da bi to mogla biti pomoć za Asada ovdje ne smije biti predmet rasprave.

Politika kao umjetnost mogućeg

Politika je, tako se često kaže, umjetnost mogućeg. Onda se mora suočiti s činjenicom da je Asad i nakon osam godina krvavog, prljavog rata još uvijek netko tko upravlja sudbinom Sirije. Bez obzira na to dopadalo li se to nekome ili ne. A ako se zaštita i interesi sirijskog naroda uzmu ozbiljno, moraju se stvoriti uvjeti koji omogućavaju obnovu. Za to se čak ne mora ni prebaciti novac Damasku. Već bi pomoglo to da se ukinu ogromne sankcije s kojim je zemlja suočena od 2011. godine i koje su stalno pooštravane.

Primjer: Prije početka zime prošlog studenog je američko Ministarstvo financija nametnulo sankcije na transport nafte i plina iz sirijskih luka. Posljedica: ekstremno brzo je došlo do nestašice goriva i pogonskih goriva i do njihovog poskupljenja. Zbog porasta troškova transporta došlo je do eksplozije cijena životnih namirnica. Sada, prema navodima UN-a, dvije trećine Sirijaca žive u ekstremnom siromaštvu. 90 posto više od polovine svojih prihoda daju za hranu i ne mogu izdržati takvo povećanje cijena. I pada još dublje u bijedu. Istodobno se može poći od toga da je predsjednička palača u Damasku i dalje jako dobro ugrijana i da je i tamošnji stol bogato prostrt.

Gorka je ironija da mjere, koje su obrazložene zabrinutošću za ljudska prava, humanitarnu krizu u Siriji zapravo masovno pooštravaju. Samo sankcije Europske unije protiv Sirije obuhvaćaju 14 različitih kategorija. Među njima su i esencijalne stvari poput opreme za elektrane, opreme za naftnu i plinsku industriju ili prije svega financijske sankcije. Čak i prodaja medikamenata i uređaja za - besplatan - zdravstveni sustav je zbog financijskih sankcija ekstremno otežana. Zabrana trgovine opremom, strojevima i zamjenskim dijelovima pogađa ionako posrnulu sirijsku industriju. Nedostatak pumpi za vodu pogađa ljude direktno - jer zbog toga indirektno trpi i poljoprivreda.

U vlastitom interesu Europe

Humanitarna organizacija Oxfam je na početku konferencije u Bruxellesu još jednom ukazala na besmislicu po kojoj donatori radije potiču podjelu kruha, nego ponovnu uspostavu opskrbe električnom energijom pekara. Umjesto da se grade bunari, doprema se voda. Na taj način se možda diplomati u briselskim zgradama za konferencije možda osjećaju dobro. No za ljude u Siriji je to ponižavajuće. Oni žele izgraditi život i ne žele milostinju. Umjesto toga oni su uhvaćeni u kolektivni zatvor zbog zločina Asadovog režima. No i onaj tko živi u Asadovom režimu ima pravo na opskrbu električnom energijom, opskrbu vodom, treba medicinsku zaštitu, treba prijevoz. Onaj tko Sirijcima zaista želi pomoći ne treba im postavljati prepreke na put ako oni žele izgraditi zemlju.

Usput rečeno to bi bilo i u prastarom europskom interesu. Ako ljudi u Siriji imaju ekonomsku budućnost to je najbolje osiguranje protiv ponovnog jačanja džihadizma i terorizma. I: manje ljudi će napustiti zemlju i krenuti u smjeru Zapada.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android