1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
Deutschland Tourismus l Reisechaos am Düsseldorfer Flughafen
Foto: Kadir Ilboga/AA/picture alliance

Njemačka je postala krizna zemlja

12. srpnja 2022

Njemačka je ušla u trajnu krizu i time se našla u društvu zemalja poput Brazila. No to nije kraj svijeta, zemlja je ovako postala "normalnija", smatra Astrid Prange de Oliviera.

https://p.dw.com/p/4Dvmn

Skepsa, čuđenje, iritacije: to su bile reakcije svaki put kada bi se, za vrijeme dok sam kao dopisnica radila u Brazilu, našla u Njemačkoj. Te kriminal, te inflacija, te siromaštvo, droge i povrh svega još i krčenje Amazone. Kako uopće netko može živjeti u ovakvoj zemlji, pitanje je s kojim sam se susretala.

U međuvremenu živim u Njemačkoj, a ovakva pitanja mi postavljaju kad sam na odmoru u Brazilu: neporecivi znak da se percepcija Njemačke, a time i sama zemlja, promijenila.

"Alemanha" sada zvuči drugačije

Nakon poplava prošle godine na zapadu Njemačke, prijatelji iz Brazila su htjeli skupiti pomoć za mene i moju obitelj. Sada mnogi strahuju i pitaju se kako ću se tuširati sljedeće zime kada Rusija zatvori plinski ventil. Za Brazilce, koji se zbog vrućine tuširaju više puta dnevno, potpuno nezamisliva predodžba.

Riječ "Alemanha" u Brazilu, kao i uostalom i drugdje u svijetu, u pravilu je bivala popraćena divljenjem: Njemačka u mnogim aspektima, gospodarskim i društvenim, slovi kao uzor. No u međuvremenu se sve češće mogu čuti i kritički glasovi i ja se sve češće moram opravdavati za Njemačku i njezine probleme.

Mnogi moji sugovornici to pozdravljaju sa simpatijama i izriču dobrodošlicu Njemačkoj u klub zemalja koje muče krize. Kimaju glavom s mnogo razumijevanja kao da žele reći: "Razumijem o čemu govoriš."

Više Brazila u Njemačkoj

DW | Astrid Prange De Oliveira, Kommentarbild | PROVISORISCH
Astrid Prange De OliveiraFoto: Florian Görner/DW

No da prvo nešto razjasnim: ja sam svjesna toga da su problemi u Brazilu i Njemačkoj i dalje vrlo različiti. Isto tako ne želim tvrditi da su jedna ili druga zemlja u trajnoj krizi. No poruka je jednostavna: Njemačka je nakon pada Berlinskog zida prije tridesetak godina postala malo više brazilska.

Pandemija, rat, terorizam, inflacija, Brexit, kriza eura, promjena klime: njemačka i međunarodna politika se preko 20 godina nalaze u stanju krize. I prije nego što se vlade opuste i sagledaju što bi mogle naučiti iz upravo okončane krize, na pomolu je već neka nova. Kraj se ne nazire.

Njemačka više nikada neće biti otok blaženih kako si to mnogi priželjkuju. Došlo je vrijeme da se definitivno odreknemo ovog ideala. Njemačka je stupila u razdoblje trajnih kriza i time u široko i šaroliko društvo država.

Nešto drugo se niti nije moglo očekivati. Promjene klime ne zaobilaze Njemačku. Isto tako: bombe ne padaju doduše po Njemačkoj, ali posljedice rata u Siriji i Ukrajini se osjećaju i ovdje. Tomu treba pridodati "domaće" probleme poput dotrajalih mostova, sporog interneta, vlakova koji vječito kasne, kaos u zračnim lukama i nestašica stručne radne snage: od nastavnika, preko zdravstvenih radnika pa do građevinara.

Iscrpljenost i otpor

Unatoč svemu tome ja volim Njemačku isto kao što volim i Brazil. I opet se postavlja pitanje: može li se Brazil uopće s jednim takvim predsjednikom kao što je Bolsonaro voljeti? Ili Njemačku sa strankama poput AfD-a u Bundestagu?

Odgovor je: da. Jer ja se divim njemačkom društvu zbog sposobnosti da izdrži antidemokratske udarce i obrani pravnu državu. A i mnogim Brazilcima se divim zbog toga kako su se posljednjih godina borili za održavanje demokratskih institucija na životu. To se posebice odnosi na pravosuđe koje je pretrpjelo brojne napade iz smjera predsjedničke palače.

Iako trajne gospodarske, političke i društvene krize iscrpljuju i naporne su, ne preostaje mi ništa drugo: ja s njima moram živjeti. Mogu ih ignorirati, proklinjati, boriti se protiv njih, bježati ili da mi jednostavno od njih bude zlo.

Kontakt s napuštenom djecom na brazilskim ulicama me poučio da su i u, na prvi pogled bezizlaznoj situaciji, promjene moguće. Djeca bez perspektive su dovela u pitanje moj pesimizam i navode me na razmišljanje. Usred trajnih kriza ovakvi susreti mogu biti od egzistencijalne važnosti. Jer upravo zbog toga što će krize ostati, su tračci nade i ljudska toplina od važnosti.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu