Komentar: Kod cijepljenja je EU na pravom putu

Cjepiva protiv koronavirusa je malo na raspolaganju i tako će u Europskoj uniji ostati još neko vrijeme. U takvoj situaciji ne pomažu glasni zahtjevi na video-summitu EU-a da se mora brže cijepiti. Neumjesno je postavljati pitanje krivice, jer Europska unija je dosad naručila 2,6 milijardi doza cjepiva kod šest proizvođača. Ovaj put problem nije volja ili složnost EU-a, nego jednostavno proizvodni kapaciteti koji se još grade i prije svega jedan isporučitelj koji ne isporučuje cjepivo prema ugovoru: AstraZeneca.

Točno je da su druge države bile brže i lukavije kod nabave cjepiva. Sjedinjene Države su svoje proizvodne kapacitete na vrijeme proširile i uvele zabranu izvoza. „America first" je bio ispravan recept jer je uspješan. Izrael i Velika Britanija su igrali s velikim ulogom, oslonili se svatko samo na jednog proizvođača i od njega uspjeli dobiti ugovore koji im jamče prednost. Na kraju je funkcioniralo „UK first" i „Israel first".

Solidarnost s drugima izvan EU-a

Europska unija je bila prespora i reagirala je prekasno i nedovoljno rizično. To je Europska komisija u međuvremenu shvatila i priznala. U tomu je sudjelovalo svih 27 zemalja članica. Sad prstom upirati jedni u druge, to više ništa ne donosi.

Europska unija je jedina regija na bogatom Zapadu koja je uopće izvozila cjepivo u većem obujmu, naime 70 od 150 milijuna proizvedenih doza cjepiva, jedan dio toga i u siromašne zemlje preko saveza Ujedinjenih naroda za cijepljenje COVAX.

Zabrana izvoza prijeti prije svega Velikoj Britaniji koja sama može proizvoditi cjepivo, ali je uz to dobila 21 milijun doza cjepiva iz Europske unije. Izvoz cjepiva u siromašnije zemlje, i u neposrednom susjedstvu Europske unije, i dalje će biti moguć. I to je ispravno, jer osnovna je spoznaja da nitko neće biti stvarno siguran od COVID-a 19 dok ukupno svjetsko stanovništvo ne bude cijepljeno. Kad bi Europska unija sad postupala prema načelu „EU first" i obustavila izvoz, to bi brojnim drugim zemljama donijelo velike probleme.

Solidarnost unutar EU-a

Da je za cijepljenje potrebno određeno vrijeme, da je na početku na raspolaganju stajalo jako malo cjepiva, a onda s vremenom sve više, bilo je uzeto u obzir prilikom planiranja. Pa ipak su neizmjerna postala očekivanja i nade da se konačno smanji broj mrtvih i da se ljudi oslobode ograničenja koja nam idu na živce i koja su skupa. Cijepljenje je vrlo emocionalna tema. Nije zato nikakvo čudo što i predsjednici država i vlada EU-a djeluju nervozno, panično, mrzovoljno i ishitreno kad se radi o eliksiru koji spašava život.

Pa ipak je ispravno što Europska unija kod cijepljenja djeluje zajednički. Pojedinačno bi se zemlje članice međusobno poklale na tržnici cjepiva. Solidarnost još uvijek funkcionira. To pokazuje načelni dogovor o prilagođenom mehanizmu raspodjele unutar EU-a, kako bi se povećalo isporuke državama koje su dosad dobile relativno malo cjepiva.

Pritom ne igra nikakvu ulogu jesu li države kao Bugarska ili Hrvatska same stvorile nejednakost svojom politikom nabave. Naravno, kod kampanje cijepljenja ne ide sve bez poteškoća. Ali, stalna priča o kaosu s cijepljenjem koji je izazvao EU je jednostavno netočna. Bez Europske unije bi stanje bilo još gore.

U politici cijepljenja Europska unija nije bila fatalna, kako se često tvrdi. Ono što uopće ne funkcionira je koordinacija mjera protiv korone i organizacija putničkog prometa u Europi. Tu svaka država čini što hoće. Austrija uvodi strogi lockdown preko Uskrsa, Njemačka ga ponovo ukida. U Njemačkoj su hoteli zatvoreni, u Belgiji otvoreni. U Belgiji su granice zatvorene, u Španjolskoj su one otvorene. U Francuskoj je uveden policijski sat, u Njemačkoj ne. A sve to kod podjednakog širenja infekcije. To nitko ne razumije.