Komentar: Bruxelles ili Moskva? Vučić se sada mora odlučiti

Je li itko očekivao drukčiji ishod? Aleksandar Vučić, div bebastog lica, dobio je izbore. Stari predsjednik je novi predsjednik. Opisuju ga kao autokrata ili režisera „hibridne demokracije" i tako ga pokušavaju delegitimirati – ali recept za uspjeh ovog moćnika koji deset godina šeta s funkcije na funkciju leži u gospodarstvu.

Dio mlađe generacije sjedi na spakiranim koferima, ako već odavno nije u Beču ili Frankfurtu. Oni koji ostaju rijetko imaju nešto protiv Vučića. Srbijanski BDP po glavi stanovnika je u prošlih pet godina porastao za zavidnih četrdeset posto. Nezaposlenost se smanjila, državni dug se držao u granicama, devizne rezerve su izdašne.

Pobjeda bez ideologije

To očigledno pali jer se osjeti u frižideru i na bankovnom računu. Vučić, proklinjani stabilokrat koji tlači medije, dijeli radna mjesta po stranačkoj pripadnosti i kontrolira policiju, tajnu službu i pravosuđe nikako nije dobio izbore nacionalističkim patosom, naprotiv.

Vučićeva politika je slobodna od ideologije. Njegova SNS je catch all pokret, koji natkriljuje sve i svakog. Oporbu je pretvorio u patuljke i marginalizirao ekstremne nacionaliste – barem do ovih izbora, kada neki od njih slave povratak u parlament. Program SNS-a se zove Vučić, jedina ideologija je moć.

Ali sada se mora odlučiti: Bruxelles ili Moskva? Bliskost Beograda Moskvi, često opisivana kao „patološka ljubav“, nalazi se na teškom ispitu zbog rata u Ukrajini.

Pitanje identiteta

Oprosti im, jer ne znaju šta hoće, moglo bi se parafrazirati. Vučić, kao nekad Tito, žonglira između Istoka i Zapada. Od Rusa, takoreći najboljih prijatelja, plin stiže po prijateljskoj cijeni, ali Beograd istovremeno već 15 godina prima alimentaciju iz Bruxellesa – do sada tri milijarde eura. O ulaznici u EU se pregovara već osam godina, nevjerojatno sporo.

Baš na tom mjestu stiže vjetar u leđa za malodušne pristupne pregovore. Rat u Ukrajini je svašta okrenuo naglavačke.

Bruxelles je godinama strpljivo uvijek iznova ponavljao uvjete upućene zemljama Zapadnog Balkana, a sada je širom otvorio vrata EU-a. Najednom se više ne radi u prvom redu o pravnoj državi, slobodnim medijima i borbi protiv korupcije. Sada balkanske zemlje – posebno Srbiju – valja zaštititi od Putinovih apetita. Ali, najprije se sam Beograd mora odlučiti.

Mlaka kritika Moskve

Slavenski prijatelji su Beogradu dragi i dragocjeni. Pravoslavna braća dugo blokiraju prijem Kosova u UN. Beograd se još ne odriče takozvane kolijevke srpstva, iako je ova faktički odavno neovisna, što prihvaća polovica država svijeta.

Nije čudo, dakle, da Vučić samo ispotiha podržava rezolucije UN-a protiv Moskve. Sankcije je odbio, ali tada su važila pravila predizborne borbe u Srbiji. Sad su glasovi prebrojani, moćnik Vučić je dobio podršku.

Od sada je jedino pitanje: što će s tom podrškom? Ruski napad na Ukrajinu otvorio je Beogradu odličnu ponudu iz Bruxellesa. To je povijesna šansa. Srbija je europska, a treba biti i EU-država. To bi bilo dobro za cijelu regiju.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu