Komentar: America First. America Alone. | Politika | DW | 14.10.2017
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Politika

Komentar: America First. America Alone.

Američki predsjednik Trump atomski sporazum s Iranom stavlja pod znak pitanja. I opet svoje partnere dovodi pred gotov čin. Amerika se sve više izolira, smatra Carsten von Nahmen.

Ispupčena brada, škrgutanje zubima, stisnute oči: Donald Trump opet glumi Dirty Harryja. Ovaj put za vrijeme TV obraćanja povodom nove SAD strategije naspram Irana.

Trump sebe doživljava kao zaštitnika Amerikanaca od zlog svijeta. Tako ga vide i mnogi sljedbenici koji su ga prije godinu dana izabrali za predsjednika. Njima se Trump uglavnom i obraća. Što drugi mislili o tomu što on izgovara mu je očito svejedno. America First. America Alone.

Protiv Obaminog vanjskopolitičkog nasljeđa

Tijekom predizborne kampanje Donald Trump je atomski sporazum s Iranom, kojeg je njegov prethodnik Barack Obama realizirao nakon dugogodišnjih zajedničkih napora s Europljanima, Rusima i Kinezima, nazivao greškom, kao „najgori ‚deal‘ u povijesti SAD-a". Ovaj slogan ga sad prati u stopu isto kao i njegovo obećanje da će kao predsjednik učiniti sve da se ovaj sporazum raskine.

No zasad još nije otišao tako daleko. S naglaskom na „još". Njegovi najvažniji vanjskopolitički i sigurnosni savjetnici poput ministra obrane Mattisa, ministra vanjskih poslova Tillersona i sigurnosnog savjetnika McMastera su ga odvraćali od tog nauma. Jer iranske ambicije glede atomskog naoružavanja je bez ovog sporazuma nemoguće držati pod kontrolom.

I kako bi to uopće izgledalo kada bi se jednostrano i bez ikakvog razloga ili povoda raskinuo ovaj sporazum. Jer iranska vlada se drži stavaka iz sporazuma, što su potvrdili europski saveznici, Međunarodni atomski ured (IAEO) pa čak i Trumpovi generali.

Trump mijenja pravila igre

von Nahmen Carsten Kommentarbild App

Carsten von Nahmen dopisnik DW-a iz Washingtona

No za Trumpa je očito previše očekivati da svakih 90 dana pred Kongresom i javnošću potvrđuje da vanjskopolitički koncept njegovog prethodnika funkcionira.

I zato novi predsjednik poseže za jednim starim trikom za kojim je rado posezao u svojim prijašnjim životima u kojima je bio poduzetnik ili zvijezda reality šoa: on jednostavno pravila igre prilagođava svojim potrebama. Znači sad više nije važno drži li se Iran konkretno točaka sporazuma nego djeluje li Iran „u duhu" sporazuma. Dakle, pitanje je ponaša li se Iran pravilno onako kako to interpretira Trump.

A odgovor je naravno negativan. Režim u Teheranu i dalje ugnjetava vlastiti narod, prijeti Izraelu uništenjem i podržava sirijskog diktatora Asada, libanonski Hizbolah kao i ostale terorističke grupacije u bliskoistočnoj regiji. Sve to skupa je neprihvatljivo i za svaku osudu. No o tomu se uopće ne radi u atomskom sporazumu. U njemu se radi o tomu da se spriječi gomilanje atomskog oružja u jednoj od najnestabilnijih regija na svijetu.

I to zasada funkcionira. To je doduše sve samo ne perfektni sporazum sa zapadnog gledišta. Na kraju krajeva se radi o kompromisu. Ali o kompromisu koji funkcionira.

Tipično za Trumpa

Neki će sada reći: pa atomski sporazum još nije mrtav. Kongres je u posljednjem trenutku spriječio najgore. No u stvarnosti je već načinjena šteta. Poruka glasi: sporazumi s SAD-om nisu vrijedni papira na kojem su napisani jer aktualni američki predsjednik u svako doba i bez ikakve potrebe sporazume dovodi pod znak pitanja bez da pruži istinsku alternativu.

I činjenica da odgovornost za rješenje ovog problema gura pred Kongres pokazuje do koje je mjere ovaj čovjek neodgovoran. Ali to je tipično za Trumpa: megalomanske najave kojima je jedina svrha da sebe i svoje poklonike baci u trans. A oko realizacije neka se brinu drugi.

Svi koji su se još na početku mandata nadali da će ovaj populist s vremenom dorasti svojoj odgovornosti za svoju zemlju i svijet su u međuvremenu razočarani. Vrlo tužno, kako bi rekao sam Trump.