Kome smeta makedonska manjina u Grčkoj? | Politika | DW | 13.04.2019
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Politika

Kome smeta makedonska manjina u Grčkoj?

U Grčkoj se ponovo rasplamsavaju sporovi oko slavensko-makedonske manjine. Stručnjaci smatraju da je situacija složena. Potisnuta povijest dodatno komplicira situaciju.

Sudnica u sjevernogrčkom gradu Seru neuobičajeno je puna. Ljudi se guraju na klupama, a svuda naokolo stoje naoružani policajci. U optužnici se pak ne radi o silovanju, niti o ubojstvu. Radi se o jednoj riječi: dopia. Dopia na grčkom znači lokalno, a u sjevernoj Grčkoj je to sinonim za slavensko-makedonski jezik koji aktivno koristi dio stanovništva koja sebe naziva slavensko-makedonskom manjinom.

Priča o makedonskoj manjini je za mnoge u Grčkoj tabu tema. To je postalo jasno tek nedavno, kada je BBC objavio članak pod nazivom „Grčka nevidljiva manjina - makedonski Slaveni". Političari su zbog članka bili ogorčeni, a korisnici na društvenim medijima su javno iskazali svoju ljutnju. Dimitris Karamitsos-Tziras, grčki veleposlanik u Londonu, je čak napisao pismo BBC-u optužujući ga za pogrešno predstavljanje povijesnih činjenica.

Sistematsko ugnjevatanje

Sud u Seru odlučuje o slučaju lokalne kulturne udruge čiji članovi izvode slavensko-makedonske plesove i pjevaju na makedonskom jeziku. Taj slučaj u Grčkoj dotiče neugodno i nepokriveno poglavlje novije povijesti, prenosi Nikos Sakellarios, član ove nacionalne manjine u Grčkoj. Još od pedesetih godina prošlog stoljeća grčka država vrši pritisak na slavenske Makedonce. Tako je bilo i u njegovom rodnom gradu, priča Sakellarios: "Jednog ljetnog dana 1959. godine u grad su došli naoružani vojnici. Okupili su ljude na tržnici i svi su se morali zakleti da više neće govoriti svoj jezik".

Danas, teško da se itko usuđuje stati iza svojih slavensko-makedonskih korijena. O kojem broju ljudi je riječ još uvijek je nejasno. „Imamo najviše oko 6.000 glasača. Ali ima još više ljudi koji i dalje njeguju svoju kulturu u sjevernoj Grčkoj", objašnjava Evaggelia Apsis iz stranke Ouranio Toxo, koja se zalaže za prava slavensko-makedonske manjine. Problem je što se mnogi ljudi boje javno priznati svoj identitet. Ali tu se radi o tome da se njeguje i vrednuje bogatstvo kulturne različitosti čitave regije, govori Sakellarios: „Mi smo grčki državljani. Plaćamo poreze i poštujemo državu. Želimo samo živjeti svoju kulturu i pjevati naše pjesme."

Obrana: dva svjedoka. Optužba: pet.

 Ein slawo-mazedonischer Kulturverein muss ich vor dem Gericht im nordgriechischen Serres verantworten (DW/F. Schmitz)

Proces kojem se naslućuje ishod: sud u Seru

Ali koliko je to teško pokazuje i suđenje u Seru. Taj dan je došlo do žestoke svađe između lingvistice koja je nastupala kao svjedokinja na strani obrane i odvjetnika na strani optužbe. Lingvistica je tvrdila da je pojam „dopia" sinonim za slavensko-makedonski jezik. Međutim, optužba joj predbacuje da nije dovoljno obrazovana. Predsjednica sudskog vijeća prekida suđenje. „Neka Vas bude sram!", uzvikuje jedan od odvjetnika svjedokinje; „Idiot!", dodaje drugi iza njega. Policija nakon toga okružuje pripadnike slavensko-makedonske manjine.

„Kada se u sjeverno-grčkim selima čuje riječ „dopia", svako zna da se radi o slavensko-makedonskom jeziku", objašnjava Kostas Demelis, odvjetnik obrane. Ali sud mu ne pruža priliku da to i dokaže. Jer, optužbi je dozvoljeno pet svjedoka, a obrani samo dva.

„Koji je lokalni jezik u Seru?" pita sutkinja po tko zna koji put. Svjedoci potvrđuju: grčki. Svi su svjesni da je to prazna priča, jer jedno ne isključuje drugo. Pitanje koje visi u zraku sudnice je sljedeće: je li slavensko-makedonska kultura dio Grčke?

„Moj djed, pradjed i moj čukundjed nisu došli ovamo iz neke druge države. Oni su ovdje oduvijek živjeli", govori Nikos Sakellarios. Ali u Grčkoj se o ovome ne priča – kako u školama, tako ni u medijima. „Ne postoji kritično suočavanje s nedavnom poviješću", dodaje on.

Što čini manjinu manjinom?

Istodobno, grčka država sama je prikupila podatke koji ukazuju na postojanje slavensko-makedonske manjine, objašnjava Konstantinos Tsitselikis, profesor ljudskih prava u Solunu: „Godine 1951. je na popisu stanovništva postavljeno pitanje: 'Koji je vaš materinji jezik?‘. Na osnovu tih podataka i nedavnih naučnih dokaza dokumentirano je postojanje "slavenskog jezika" u sjevernoj Grčkoj i na osnovu toga se može vidjeti lingvistički kontinuitet ", kaže Tsitselikis.

Iako država ne mora priznati manjinska obilježja kao što su jezik i etnički identitet, ovo nužno utječe na činjenicu da ova nacionalna manjina postoji: „Postojala je presuda u sporu između Grčke i Bugarske o pitanju: 'Koje su manjine?' Međunarodni sud pravde u Hagu došao je do zaključka 1930. godine: Manjina nije pravno pitanje, nego pitanje činjenica", objašnjava Tsitselikis za Deutsche Welle.

Škakljive teme u izbornoj godini?

Nord-Mazedonien Premierminister Zoran Zaev und sein Gast Alexis Tsipras in Skopje (Imago Images/ZUMA Press)

Cipras i Zaev - Sve super na najvišoj razini ali što je s manjinama

Sada se čeka na odluku suda u Seru. „To će se dogoditi za nekoliko mjeseci", objašnjava odvjetnik odbrane Kostas Demelis. Ali on ne gaji velika očekivanja. „Način na koji je proces vođen pokazuje da je odluka već donesena", tvrdi on. Kada je riječ o tabu temama, u izbornoj godini se koristi "teško naoružanje".

Rasprava o slavensko-makedonskoj manjini je samo jedan od mnogih aspekata s kojima se Grčka ipak mora suočiti nakon što je potpisala Prespanski sporazum. Situacija je složena i proces u Seru je samo prvi korak u približavanju ove teške teme predmetu javne rasprave. I antropolog Fabio Mattioli sa Sveučilišta u Melbourneu o tome želi jedan otvoren dijalog. On je istraživao regiju i poznaje situaciju: „U Grčkoj je bilo, a i danas ima ljudi koji se identificiraju kao Makedonci".

Mnoge njegove kolege ne žele davati izjave o ovoj temi. Boje se posljedica. Kada Mattioli uzme u obzir tvrdi stav grčke politike i društva, on ipak ima razumijevanja za šutnju svojih kolega. Ali prihvaćanje etničke različitosti regije može donijeti prvenstveno jedno: slobodu. „Ako stvorite okvir u kojem ljudi imaju slobodu da se izraze i budu ono što žele biti, u konačnici će svatko imati koristi."