Koliko je sreće u svijetu? | Panorama | DW | 02.01.2022
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

istraživanje

Koliko je sreće u svijetu?

Svake godine organizacija Gallup objavljuje ispitivanje, gdje su ljudi najsretniji i koliko je nade za sljedeću godinu. Predsjednik te organizacije Kančo Stojčev je osobno radije – manje optimističan.

Još od 1979. Gallup International Association, međunarodna udruga instituta za ispitivanje javnog mnijenja mjeri nadu, sreću i ekonomska očekivanja stanovnika diljem svijeta. Za 2022. Gallup International je utvrdio kako, usprkos zbivanja protekle godine, ljudi s nadom gledaju u budućnost: 38% upitanih vjeruje kako će 2022. biti bolja od 2021 nasuprot njih 28% koji misle da će biti lošija, a njih 2% misle da se ništa neće promijeniti.

Indonezija je zemlja u kojoj su ljudi najviše optimistični, a u Turskoj je najviše pesimista. Zemlja s najviše sretnih ljudi je Kolumbija, a s najviše nesretnih Afganistan.

Na čelu te organizacije je Kančo Stojčev kojeg smo upitali kako je njemu bila 2021. i što očekuje od ove godine?

Stojčev: Ja se sjećam samo dobrih stvari tako je svaka godina meni odlična. A što se tiče budućnosti, ako se dobro sjećam je to bio Einstein koji je rekao da ako želite nasmijati Boga, recite mu svoje planove.

Tu je samo jedna stvar što sigurno znamo, a to je – na sreću – ne možemo znati našu budućnost čak i ako mislimo da možemo. Utoliko radije govorim o željama nego o očekivanjima. Ja osobno imam pet želja za budućnost: trebamo se prestati bojati smrti, trebamo s više pragmatizma urediti svijet, trebamo EU vratiti za stol onih koji globalno odlučuju, trebamo se boriti za našu slobodu i prestati odricati se svojih prava i trebamo se malo distancirati od histerije o klimi.

Kančo Stojčev je na čelu Gallup International Association

Kančo Stojčev je na čelu Gallup International Association

Što nam tradicionalno ispitivanje Gallupa na kraju godine govori o 2021. i 2022.?

Stojčev: Govori nam kako je globalno javno mnijenje ozbiljno zabrinuto ekonomskim perspektivama i očekuje još dublju krizu. U tom pogledu je Europa među vodećima, osobito istočna Europa gdje oko dvije trećine upitanih spušta svoja očekivanja. Neviđena državna potpora i na osobnoj i pomoć tvrtkama je imala pozitivnu ulogu i na neki način ograničila širenje masovnog pesimizma. Ali čini se da će tek doći lošiji dani.

Prošla godina je bila obilježena nadom kako će cjepivo protiv kovida okončati pandemiju, ali ova godina završava s više pitanje nego što je odgovora. Povećanje inflacije se moglo očekivati nakon rekordnog tiskanja novca, ali to neće potrajati tek nekoliko mjeseci, nego će trajati godinama. Poremećajem globalnog lanca isporuke i eksplozijom cijena energenata će rasti masovno nezadovoljstvo i političke napetosti i to ne samo – čak i ne pretežito u manje razvijenim zemljama.

Koja je najsretnija zemlja na svijetu?

Stojčev: Tradicionalno – a mi provodimo ovo globalno istraživanje već preko 40 godina – najsretnija zemlja nije među najbogatijim i čak niti među najrazvijenijim zemljama svijeta. Ove godine je na prvo mjesto došla Kolumbija sa 79% upitanih koji se osjećaju sretnima. U pravilu su tu među vodećima zemlje s mlađim stanovništvom. Bogatija društva su obično starija i manje sretna. Ali priznati da je netko sretan ili nesretan sadrži mnoge prilično specifične kulturološke, psihološke i nacionalne predrasude ili stigme. Sreća se najčešće percipira negacijom: odsustvom bolesti, siromaštva ili ugnjetavanja. To je prilično subjektivni stav koji se ne može mjeriti i proučavati mikroskopom, ali ima važnu ulogu u našim životima.

Indeks sreće u svijetu Gallupa za 2021.

Kad je riječ o sreći, u pravilu su sretniji mladi - a u imućnim zemljama pretežito žive stari.

Zemlja iz koje Vi potječete, Bugarska je na drugom mjestu po pesimizmu u čitavom svijetu, lošije je plasirana čak i od Afganistana. Zašto je to tako?

Stojčev: Kad mjerimo optimizam i pesimizam, mi bilježimo stav javnosti, ne pojedine osobe. Tradicionalni pesimizam u Bugarskoj je uglavnom posljedica nepovjerenja u elitu, osobito političku elitu, to nije posljedica neispunjenih snova javnosti. To je prije osuda načina kako funkcionira bugarsko društvo i, u tom pogledu je prije pozitivan i produktivan stav.

Naše mjerenje sreće je procjena samog sebe. A tu možemo vidjeti da su Bugari prije sretni ili barem isto toliko sretni kao i Nijemci. Razlika je jedino da na koncu ove godine nešto veći postotak Nijemaca sebe smatra nesretnima, a nešto veći postotak Bugara sebe proglašava sretnima.

Što istraživanje otkriva o Njemačkoj?

Stojčev: Nijemci se čine značajno manje optimistični nego što su bili posljednjih godina i kod toga su ispod globalnog, čak i prosjeka zemalja EU. Tu je više bojazni i zbog ekonomije. Gotovo 50% upitanih tu sebe osobno smatra sretnima dok je taj isti indeks znatno viši u slično razvijenim zemljama kao što su Japan ili SAD. Ono što se vidi iz ispitivanja jest da su Nijemci nekako uznemireni, umorni i na neki način imaju manje povjerenja u sebe. Na kraju krajeva to može biti čitav kompleks nesigurnosti – zbog lock downa, cjepiva, složenosti nove koalicijske vlade, slabosti Europske unije, sve oštrijeg sukoba Zapada prema Rusiji ili Kini.

Mrzovoljna žena

Nijemci bi zapravo imali sve razloge biti i sretni i optimistični - ali zaostaju čak i u prosjeku u EU

Kako ova pandemija utječe na nade i sreću?

Stojčev: Ljudi diljem svijeta su sve više umorni. Prije smo se svi bavili planiranjem budućnosti: gdje ću provesti sljedeći odmor? Koji novi automobil ću kupiti? Tada smo barem kod toga znali odgovore. Sad smo se tu vratili u 'normalnost', a prava normalnost jest da ne znamo našu budućnost, makar tu novu realnost promatramo kao nenormalnu. Gubimo naše iluzije i istovremeno ih pokušavamo nadomjestiti 'novim religijama' kao što je klimatska promjena ili kult našeg tijela.

Kako možete mjeriti nadu, sreću i optimizam?

Stojčev: Istraživači uvijek mjere subjektivne i varijabilne osobine jer je takva i ljudska svijest. Ali mjereći subjektivne osobine dobivamo nešto veoma snažno i veoma objektivno, naime javno mnijenje što je snažna kolektivna sankcija u demokratskom društvu, pritisak javnosti. Ispitujući ljude diljem svijeta ne tražimo njihove individualne stavove ili preference nego se trudimo odraziti javnu percepciju.

Nakon svih tih godina ispitivanja i mjerenja sreće, nade i očekivanja, jest li Vi osobno optimist?

Stojčev: Neki od najvećih filozofa je reklo kako je nespojivo biti i optimist i biti mudar. Zato mi je draže da ne budem optimist.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu